Komisija pod punim imenom ‘Ahnenerbe Forschungs und Lehrgemeinschaft’ bila je društvo za istraživanje i poučavanje o naslijeđu predaka. Dvije godine po osnutku, 1937., Himmler društvo pripaja SS-u. Neki poklonici nacističke rasne teorije vjerovali su u postojanje mistične zemlje Thule između Islanda i Grenlanda, a njezin pronalazak bio je predmetom barem jedne nacističke ekspedicije. No, Karl Haushofer je bio uvjeren da ključ ovladavanja vril energijom leži u Tibetu. U tom je imao podršku švedskog istraživača i nacističkog simpatizera Svena Hedina, koji je vodio nekoliko ekspedicija na Tibet. Hitler je o Hedinu imao toliko visoko mišljenje da ga je pozvao da održi pozdravno slovo na Olimpijadi 1936. U siječnju 1943. Hedin je predvodio osnivanje Instituta za unauatrazijska istraživanja, ogranak Ahnenerbea.
1938. godine tibetanci su podosta bili naklonjeni Njemačkoj i njihovom savezniku Japanu, kako bi uspostavili protutežu britanskom i kineskom utjecaju u regiji. Iste godine društvo Ahnenerbe predvođeno Ernstom Schäfer pokrenulo je ekspediciju na Tibet. Schafer je poslije objavio zapis o toj ekspediciji u knjizi ‘Svečanost ožiljaka bijele tkanine: istraživačka ekspedicija kroz Tibet u Lhasu, sveti grad božanske sfere’. Jedan od članova ekspedicije bio je i antropolog Bruno Beger, pobornik teorije o Tibetu kao domu ‘sjeverne rase’. Beger uloga bilo je provođenje znanstvenih istraživanja o Tibetancima. Tijekom svog boravka proučio je više od 300 lubanja stanovnika Tibeta i Sikkim, te u detalje zabilježio i druge fizičke predispozicije. Sa antropološkog gledišta je zaključio da Tibetanci predstavljaju prijelaznu razvojnu fazu između mongolskih i europskih rasa, dok europski rasni elementi najviše dolaze do izražaja kod predstavnika aristokratije.Verovao je da bi Tibetanci mogli igrati ključnu ulogu u regiji nakon konačne pobjede, kao njemački saveznici.
Nije poznato je li bilo još ekspedicija na Tibet, ali nagađa se da je postojalo još ekspedicija i prije, ali i poslije. U svojoj knjizi Spear of Destiny – Koplje sudbine, 1973. Trevor Ravenscroft raspravlja o tome da li su Nijemci u razdoblju između 1926. – 1943. provodili niz ekspedicija. To bi omogućilo, ističe Ravenscroft, nacistima održavanje kontakata s njihovim arijevskim precima, čuvarima okultne moći vril, koji su skriveni u podzemnim gradovima ispod Himalaja.
Tijekom Drugog svjetskog rata Himmler opsesivne potrage za arijevskim korijenima urodile su pronalaskom arheoloških nalazišta u zapadnoj i južnoj Rusiji. Otkriveni arheološki pronalasci transportirani su u stožere SS-a u Wewelsburg. Agenti društva Ahnenerbe pristigli su u ime Wermachta i detaljno pretraživali ova područja za dokazima Njemačkog podrijetla. Čak je i Hitleru počela smetati Himler opsesija, te je postavljao pitanje ‘zašto se skreće pažnja svijeta na činjenicu da nemamo prošlosti? Nije li dovoljno to da su Rimljani podizali monumentalne građevine u vrijeme kada su naši preci živjeli u kućama od blata?
Tajna moć vrila nije uspjela spasiti Treći Reich od propasti. Nakon nacističkog poraza voditelj društva Ahnenrebe Dr Wolfram Sievers osuđen je na smrt, no ne zbog arheoloških već eksperimenata na ljudima u koncetracionim logorima. Arheološki svijet Ahnenerbea umro je zajedno s Hitlerom, Himmlerom i Sievers. Mnogi članovi društva postali su vodeći profesori u poslijeratnoj Njemačkoj. Jedino još Wewelsburški dvorac podsjeća na zlokobne moći jedne izokrenute filozofije. Ali, je li to stvarno tako? Da li su okorjeli i zadrti nacisti u stanju da se odreknu svoje okorjele doktrine i svojih podmuklih planova o osvajanju svijeta? Sigurno da nisu! Danas, možda i više nego u Drugom svjetskom ratu žele osvojiti svijet, samo su se izmenjala sredstva osvajanja. Sa oružja se prešlo na financije! Tako da, nacistička tajna društva nastavljaju živjeti i danas zajedno sa svojim planovima, još tajnija i sakrivenija od očiju javnosti nego što su nekada bila …