Prije dvije godine, dokumentarac ‘Neugodna istina’ Davida Gugenhajma, u kojem je glavna zvijezda bio bivši američki potpredsjednik Al Gore, nagrađen je Oscarom. Poznat kao veliki borac u sferi ekologije, inače dobitnik Nobelove nagrade za mir 2007, ovaj političar je uvjerljivo izložio tezu o zagrijavanju kao posljedici čovjekove aktivnosti, odnosno efekta staklenika, izazvanog sve većom emisijom ugljičnog dioksida.
Dokazi koje izvodi narator utemeljeni su na istraživanju ‘vječitog leda’ na Anktartiku. Međutim, pobunila se grupa znanstvenika, koja ostaje pri tome da ‘topliji periodi povijesti Zemlje počinju oko 800 godina prije rasta razine ugljičnog dioksida’. Odnosno – da je porast razine ugljičnog dioksida zapravo posljedica, a ne uzrok rasta temperature. Timothy Bel, jedan od prvih kanadskih liječnika klimatologije, zagovornik je gledišta da globalno zagrijavanje NIJE posljedica čovjekove aktivnosti: ‘Vjerovali ili ne, globalno zagrijavanje nije nastalo zbog ljudskog doprinosa rastu razine ugljičnog dioksida. To je, u stvari, najveća obmana u povijesti znanosti. Mi gubimo vrijeme, energiju i milijarde dolara kreirajući nepotreban strah zbog problema koji nema znanstveno opravdanje ‘. Bel podsjeća i na činjenicu da se ‘prije 30 godina govorilo o globalnom zahlađenju’ i tvrdi da su klimatske promjene – rezultat promjena u temperaturi Sunca: ‘Već živimo u onome što je poznato kao malo ledeno doba, a to je u povijesti Zemlje povezano s promjenama u klimi ‘. Bel kritizira i znanstvene ustanove, a posebno sveučilišta, koji su, po njemu, ‘najdogmatičnija mjesta u našem društvu’: ‘Ovo postaje progresivno sve gore, jer primaju sve više i više donacija od vlada – da zastupaju određeno gledište’.
Ostvarenje u kojem je ‘glumio’ Al Gore bilo je i razlog komentara dr Borisa Vinterhaltera, profesora marinske geologije iz Finske. Posebno se osvrće na dio dokumentarca u kojem je prikazano lomljenje ledenjaka: ‘Povijest kaže da se glečeri pomiču, najzad – to je ono što je pomoglo da se obrazuju današnje doline i planine, pri kraju posljednjeg ledenog doba. Možda moja memorija nije dobra, ali ne mislim da su ljudi vozili terenska vozila prije 10.000 godina ‘. Komentare je izazvala i patetična slika (iz istog filma) gdje je polarni medvjed ‘nasukan’ na parče ledene sante, a ideja je bila da se dokaže da su bijele mede pred izumiranjem – zbog globalnog zagrijavanja. Iako su polarni medvjedi 2006. proglašeni za ugroženu vrstu, njihov broj je, zapravo, od sedamdesetih do 2007. porastao s pet tisuća na – 25 tisuća! Još jedna stvar u vezi s ovim tužnim kadrom jeste ideja da je medvjed uopće ‘nasukan’. Svaki biolog zna da su bijele mede odlični plivači, i da mogu boraviti u vodi po nekoliko sati, a viđani čak su i stotinjak kilometara od kopna.