Pojam Anđela proteže se još od prve pisane povijesti Sumera. Tijekom povijesti taj pojam je prožimao sustave vjere. Vjerovanje da Bog šalje duha da bdije nad svakom osobom bilo je uobičajeno u starogrčkoj filozofiji i Starom zavjetu, iako je to napisano na malo neodređen način. Svaki pojedini Anđeo čuvar ima svoje određeno ime i energiju. Oni nisu uvijek kompatibilni i ne moraju se složiti jedan s drugim iako čuvaju istu osobu, ali jedno je sigurno a to je da svi oni žele samo najbolje toj osobi.
Anđeli nastanjuju sedmo nebo i vrlo su visoko razvijena spiritualna bića. Dolaze iz srca Tvorca (Izvora svih stvari) i pomažu Stvaranje. Mogu biti vodiči, zaštitnici, pomagači, isceljitelj i mogu sudjelovati još u mnogo drugih blagorodnih djelatnosti. Anđeli imaju profinjenu laku vibraciju što ih čini transparentim i teško uočljivim, a za većinu ljudi oni su nevidljivi. Mogu uzeti materijalno tijelo ali to čine vrlo rijetko, samo ako je to neizostavno potrebno. I onda nam se prikazuju onako kako bi željeli da ih vidimo. Nama su najpoznatiji Anđeli Čuvari.
Od svih Anđela najviše se pozivaju Anđeli Arhanđela Mihajla a odmah zatim Arhanđela Urijela. Oni imaju i najveće mogućnosti da pomažu sinovima i kćerima Boga. Ljudi su izatkala od svojih loših misli i osjećaje bolna iskustva, i za njihovo razrješenje u teškim vremenima prizivaju u pomoć Anđeoska Bića. Iskrene duše dobivaju pomoć. Kozmički zakon je nepromjenjiv i on kaže da poziv Anđelima može doći samo iz predjela gdje je ta pomoć potrebna. Ne može netko drugi izvršiti zaziv. Inače bi legioni Arhanđela Mihajla i Arhanđela Urijela odavno podigli čovječanstvo u svjetlost, razloživši sjene.
Osnovni atributi Arhanđela Mihajla su Vjera i Pravila Prve Plave Zrake. Služenje je osnovni kvalitetu Šeste Zrake. To je Zlatna Zraka Arhanđela Urijela i Njegove Božanske Nadopune Done Gracije, dame pune Milosti. Arhanđeo Urijel rukovodi Anđelima služenja. Ovi Anđeli odgovaraju na pozive i iskrene molitve iz najveće dubine bića ljudi u nuždi. “Bože pomozi” je potrebna rečenica za priziv jednog ili više Anđela koliko je potrebno za pomoć duši.
Anđeo Čuvar je pridružen svakom ljudskom biću još od vremena njegovog nastanka. Pripada LEGIÓN Anđela služenja pod vodstvom Arhanđela Urijela i Done Gracije. Anđeo Čuvar ima puno obveza, više nego što to možemo zamisliti. U službu je stupio dobrovoljno, svojom slobodnom voljom. Vezanost za individuu je rezultat njegovog slobodnog izbora.
Čovjeku služba Svijetlu proširuje svjesnost, razvija mudrost i razlikovanje. Anđelu Čuvaru također je neophodan stalni spiritualni napredak da bi mogao pružiti duši sve što je potrebno. To nije lako s obzirom da čovjek često ide stranputicom i da mu stalno treba odašiljati zraku svjetla kako bi ostao na pravom putu. Ako se nesklad u čovjeku pojača ova sredstva nisu dovoljna. Onda Anđeo Čuvar sve ono što je trebalo uraditi za vrijeme budnih sati prenosi noću, dok su čovjekov duh, emocije i aktivni um smireni.
Malo je ljudi koji su svjesni svojih Anđela Čuvara, a još manje ih je onih koji znaju prepoznavati i prizivati ​​druge Anđele. Samo kod takvih ljudi je zračenje Anđela Čuvara stalno i učinkovito. Da bi uspješno obavljali svoj posao Anđeli Čuvari se educiraju i treniraju sa fokusom na vrline i kvalitete strpljenja milosti sućuti razumijevanja, zato što ljudi uglavnom nepovoljno reagiraju na napore i zračenja Anđela Čuvara. Depresija, bol, tuga, i ostala neskladna osjećaji su zajedničko nasljeđe čovječanstva i Anđeli se trude da smire patnju individue, da promjene pravac negativnim energijama, da ih zamjene nadom, vjerom i ljubavlju. Oni odašilju mir i spokojstvo.
Anđeo Čuvar je naš najiskreniji prijatelj. Voli nas bezuvjetno. Njegova najveća želja srca je da nas voli, da nam pomogne na našem spiritualnom putu. Ljudsko energetsko polje je često negativno i emotivno nabijeno. Toga moramo postati svjesni kako bi mogli pomognemo našem Anđelu Čuvaru da nas drži na putu čistoće, sklada i sreće.
Postavlja se pitanje: tko su i što su anđeli !? Javljaju se u Bibliji kao bića koja prenose Božje poruke, objavljuju njegovu volju, javljaju se u snu, ili slave Boga na nebesima. Oni su posrednici između Boga i čovjeka, kao što su to bili često puta upravo po Anđelima nadahnuti proroci, a kasnije i sveci.
Uglavnom vlada mišljenje da su oni nematerijalna bića, bespolna, savršena jer gledaju lice Božje i služe mu na nebeskom dvoru. Biblija spominje, tri arhanđela: Mihaela, Gabrijela i Rafaela, Anđeoske vojske. U kršćanskoj tradiciji između različitih njihovim podjelama, ustalila se ona s kraja 5. stoljeća Dionizija Aeropagita. On je anđeosku hijerarhiju podijelio na devet korova podijeljenih na tri reda.
U prvom redu su Serafini (Seraphim), imaju šest krila plamteće crvene boje sa mnogo očiju na njima. Jednim parom lete, jednim pokrivaju noge, a trećim štite lice jer stoje najbliže pred Svevišnjim.
Kerubini (Cherubim) imaju četiri krila, nebesko modre boje, stoje uz prijestolje. Presol (Throne) rijetko se prikazuje, nemaju antropomorfni oblik, već kao plameni kotači s krilima na kojima počiva prijestolje Božje.
U drugom redu su Gospodstva (Dominationes). Nose oklop i krunu, au rukama žezlo i vladarsku jabuku.
Moći (Virtutes) obično imaju knjigu u ruci, Vlasti (Potestates) također imaju žezlo i krunu.
U trećem redu su Poglavarstva (Principatus) odjeveni u dalmatike, ili drugo liturgijsko ruho, au ruci drže ljiljan.
Arhanđela (Archangeli) ima sedam. Svaki ima ime i svoju individualizaciju.
Mihael “Tko je kao Bog”, nebeski je vojskovođa, pobjednik nad Sotonom, najčešće prikazivani Anđeo u umjetnosti. Odjeven u ratničku odjeću: mač, štit, kacigu, a tu je i vaga koja je simbol na posljednjem sudu, jer je on onaj koji odmjerava duše.
Gabrijel “Božji glasnik”, uz Mihaela je najpoznatiji. On donosi i prenosi vijesti od Boga, u ruci mu je glasničke štap ili ljiljan, a ponekad i upaljena svjetiljka, ili zrcalo od zelenog jaspisa (dragi kamen) na kojem su ispisane Božje riječi. Najpoznatiji je po prikaza naveštenja Mariji.
Rafael “Bog liječi”, pratitelj malog Tobije, i iiscelitelj sljepoće njegovog oca. Nosi posudu s lijekom ili vodi Tobiju za ruku.
Urijel “Svjetlo Božje”, ima plameni mač u ruci, i Anđeo je koji čuva ulaz u raj. On je istjerao uplakane Adama i Evu iz raja.
Barahijel “Božji blagoslov” se javio Mojsija iz gorućeg grma. Njegov simbol su bijele ruže.
Jehudijel Anđeo kažnjavatelj, ima zlatnu krunu i trostruki bič.
Sealtijel, Anđeo koji je spriječio žrtvovanje Isakovo, ima ruke sklopljene na molitvu.
Na kraju hijerarhije stoje “obični” Anđeli (Angeli) kao zaštitnici ljudi, i Božje sluge.
Zbog kompleksne ikonografije, tokom povijesti, svi su se oni pojednostavili, tako da su u umjetnosti najviše u opticaju Arhanđeli (Mihael, Gabrijel i Rafael), Anđeli, a rjeđe serafini i kerubini. Kada bi samo pokušali nabrojati koliko se puta javljaju u Novom Zavjetu, došli bismo do vrlo velikog broja anđeoskih intervencija. Gabrijelov javljanje Bogorodici, ili silna Anđeoska vojska koja se pojavila na nebu u božićnoj noći. Upravo najmasovnije scene Anđela, uz posljednji sud, su pri rođenju Krista, bilo da dvore malog Isusa, ili mu pjevaju, sviraju, nose svitke s tekstom Gloria in excelsis Deo – et in terra pax hominibus.
U početku su se Anđeli prikazivali kao mladići u bijelim haljinama, bez krila, ali su od četvrtog stoljeća “dobili” krila, najprije bijela, a kasnije šarena i zlatna. Njihova krila znak su nepripadnosti svijetu, i označavaju njihov boravak na nebu iu sferi savršenstva Božje blizine. U Evanđelju se najbliže opisuje Anđeo na Isusovom uskrsnuću: “I gle, nastade žestok potres jer Anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na njega. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg “. Ali, u umjetnosti i zapada i istoka, “proslava Anđeoskog služenja” je u Apokalipsi, ili u Posljednjem sudu: “Kad Sin čovječji dođe u slavi i svi Anđeli njegovi s njim, sjest će na prijestolje slave svoje”.
Renesansa je uz Anđele uvela i male putte – gole dječačiće ili anđelke, kao izravni uzor na antičke amore i Kupid. Vrlo su karakteristični za to razdoblje Anđeli svirači koji muziciraju, bilo da prate neki događaj na nebu ili sudjeluju u njemu na zemlji. Anđeo s violom muzicira prateći Krista u slavi, nekada se nalazio kao dio freske u apsidi crkve Svetih Apostola u Rimu, a kasnije je prenesen u Vatikanske muzeje. Naslikao ga je Mezzo da Forli 1477. godine i predstavlja sjajan primjer renesansne živosti i ljupkosti. Razdoblje povijesti umjetnosti koje je najviše voljelo Anđele svakako je barok, koji je u njima vidio posrednike i sponu neba i zemlje, uostalom kao iu svecima.
Nikad ranije, a ni kasnije, nije bilo toliko razigranih Anđela, ne samo na slikama ili oltarima, nego i na štukature, freskama, liturgijskom posuđu, odjeći, ogradama hora, grobovima … Razdoblje koje je toliko negovalo Anđele, dalo je i najsavršenijeg majstora koji ih je izrađivao – Gian Lorenza Berninija. Njegovi Anđeli po rimskim crkvama i mostovima postali su više od ideje pretočene u mramor. On je posve uspio dematerijalizuje materiju iu njihovim licima prikaže nevinost, nadzemaljsko raspoloženje, nepomućenu radost koja ne izlazi iz njih samih, nego iz blizine Onoga kojeg licem u lice gledaju.
Danas, sve se više čini da su nam potrebniji oni Anđeli iz ranog kršćanskog vremena, kada su ih prikazivali bez krila, kao obične ljude koji su uvijek spremni pomoći, i priskočiti u nevolji, koji su poput Anđela čuvara. Uz Anđele čuvare smo sigurniji, ali potpuni tek kada se okrenemo, a iza nas stoji Anđeo kom možemo pružiti ruku i osjetiti čvrsti prijateljski stisak. To je naš Anđeo čuvar.
Anđeo čuvar je duh dodijeljen svakoj osobi s ulogom da je štiti i čuva.
Pojam Anđela proteže se još od prve pisane povijesti Sumera. Tijekom povijesti taj pojam je prožimao sustave vjere. Vjerovanje da Bog šalje duha da bdije nad svakom osobom bilo je uobičajeno u starogrčkoj filozofiji i Starom zavjetu, iako je to napisano na malo neodređen način. Svaki pojedini Anđeo čuvar ima svoje određeno ime i energiju. Oni nisu uvijek kompatibilni i ne moraju se složiti jedan s drugim iako čuvaju istu osobu, ali jedno je sigurno a to je da svi oni žele samo najbolje toj osobi. Svaka osoba ima najmanje dva, a najviše četiri Anđela čuvara: jednog muškog i jednog ženskog. Anđeli čuvari nikad ne napuštaju osobu sve dok ona ne prođe “Vrata smrti”. Anđeli isto tako mogu otići kada prolazite kroz ono što se naziva “Tamna noć duše” kada Anđele čuvare zamjenjuje druga grupa Anđela koji će vas nastaviti pratiti kroz život. Duhovni vodiči pak mogu predstavlajti drugačiju vrstu Anđela iz Četvrtog i Petog razine. Oni mogu dolaziti i odlaziti po potrebi. Ljudi mogu istovremeno imati mnogo, mnogo vodiča. Kad god se u prostoru osobe nađe više od dvadeset vodiča, to je znak da se osoba sprema napraviti veliki korak u svom životu ili započinje realizaciju svoje životne svrhe.