Tko je napisao Otkrivenje Jovanovo – Apokalipsu? Zašto se ono što je potpuno jasno tumači pogrešno i što biva kad osvetničke želje pobjede vjeru? Jedan od najvećih ruskih teologa, Aleksandar Menj, koji je poznat i po sveobuhvatnoj studiji o Kristu, proučavao je i fenomen apokalipse, koja kao nikad i ništa do sada, plijeni svijest cijelog preplašenog čovječanstva. Za Mijenja je napisano da je odozgo ‘pozvan i poslan’ u naš svijet, pun ‘bola, gubitaka i patnji’ sa zadatkom da nam pomogne da steknemo novu nadu u bolje sutra. Povodom godišnjice smrti ovog velikog teološkog mislioca, u Rusiji je objavljena i njegova studija o Ivanovom otkrivenju ili Apokalipsi. Po njemu, u Rusiji mnogi smatraju da je čitati Otkovenje ne samo nemoguće, već i ‘duhovno opasno’, s obzirom na to da je knjiga još zatvorena i da se zove ‘Knjigom sa sedam pečata’.
Naime, stvara se dojam da u Svetom pismu postoji dio koji nije napisan za ljude, međutim, po riječima apostola Pavla čitavo Sveto pismo je korisno i treba biti u službi prosvećenja čovječanstva.
Prema tome, primjećuje otac Menj, Apokalipsa ne predstavlja zabranjenu oblast, a ni njen sadržaj nije toliko nerazumljiv kao što se to nekome čini.
Najveći dio Apokalipse dešifriran je čitanjem Starog zavjeta. Očito je, naime, da je autor Apokalipse živio u doba pisanja Starog zavjeta i da je mislio pojmovima koji su sadržani u njemu, i da ga je znao napamet. Da bismo se u tome uvjerili dovoljno je pročitati Otkrivenje Jovanovo, posljednju knjigu Novog zavjeta i posljednju knjigu cijele Biblije.
Prije nego što je prešao na analizu teksta, otac Menj je pokušao odgovoriti na pitanje: što je to Apokalipsa? Po njemu je ‘Apokalipsis’ poseban žanr biblijske pismenosti i drevne pismenosti uopće. Sama riječ znači ‘otkrivenje’. Bog otkriva nešto pojedinim mudrim ljudima, a ovi obavještavaju svijet o svemu što se događalo u dubini povijesti, o tome kakve sile vladaju svijetom, kao io tome kuda ide čovječanstvo i čitava Vasiona.
Međutim, ovaj žanr se razlikuje od Knjige proroka. Proroci su stvarali u atmosferi svoga vremena i slovili su za služitelje hrama, au doba kriza obraćali su se vjernicima sa uzvišenja u hramu.
Tijekom bogoslužja bilo je trenutaka kada je i prorok držao propovijed i tada je na njega silazio duh Gospodnji. Tada se on obraćao ljudima, govoreći im što će se dogoditi sutra, ukazavši im u isti mah i na ono što rade danas. Govorio je o političkim snagama i sukobima imperija, pozivajući vjernike da žive i da se upravljaju po Zakonu Božjem.
