Postoji trenutak, postoji emocija i postoji ona jedna osoba koja nas probudi. Postoje sjećanja, postoje demoni i postoji ona jedna ljubav koja se šuti. Život ume da iznenadi, kada najmanje očekujemo promjene, kada smo uljuljkani u naš miran svijet i kada nismo spremni zakoračimo izvan sigurnih granica.

Zašto mislimo da smo imuni? Zašto dijelimo savjete drugima, ako ih mi sami odmah odbacujemo? Zašto mislimo da smo jaki, ako nismo nikada apsolutno voljeli? Da li nas nedostatak emotivnih rezova čini zaštićenima? Od čega? Čemu iskustvo života, ako gazimo sigurnim pločnikom, zaobilazimo emocije i pristajemo na mlake odnose, jer nam je lakše da bježimo od vatre nego da gorimo u paru?

Ljubav je srž ovog svijeta. Ljubav je naša srž. Ljubav je apsolut, smisao, jedini razlog i uvijek pravi odgovor. Postoje osobe koje se pamte. Ljubavi o kojima se, i dugo nakon što su počele, priča s jednakim žarom. Postoje On i Ona koji su primjer Onima. Svima nama koji težimo da živimo ljubav.

Strah i ljubav nisu prijatelji. Strepnja, trema, uzbuđenje, nervoza, iščekivanje, svi oni druguju sa emocijom. Ali strah ne. Strah gasi svaku priliku. Strahovi nam ukazuju na granice naše zone udobnosti i njihova jedina svrha jeste da nas navedu da ih savladamo, čineći korak izvan komforne zone. Ljubav je izvan sigurnosti. A tek spoznajom, prihvaćanjem i disanjem ljubavi shvaćamo što je potpunost.

Često pristajemo na manje od potpunog, jer ne želimo riskirati. Ne shvaćajući da je najveći mogući rizik upravo taj, da živimo, dišemo i volimo na pola. Sve polazi od nas. Cikličnost života počinje s nama i vraća nas nama. Počnimo tako što ćemo biti iskreni prema sebi.

Što želimo, koga želimo, koliko dajemo? Sve što pružamo svijetu, vraća nam se. I dobro i loše. Belo na crnoj papiru, i crna mrlja na bijeloj. Kada spoznamo da smo mi ti koji emitiramo želje, i da smo mi ti koji traže i dobivaju, koji daju i kojima se vraća, više nikada nećemo pristati na manje od željenog.

Potrebno je, naravno, prvo shvatiti da potpunost dolazi samo onda kada smo i mi potpuni. Nitko ne može od nas napravi cjelinu svojim prisustvom. Celina privlači cjelinu. Osobe koje dolaze u naše živote i bude neke emocije u nama, uvijek imaju neku svrhu u našim životima. Kao i mi u njihovim.

To mogu biti prijateljski odnosi, karmičke ljubavi, srodne duše … Slijedite svoj osjećaj. Vjerujte mu. Emocije se ne bude bez razloga. I ne može se pobjeći od njih. Sigurno je svatko od nas i to nekad pokušao. Da li je netko uspio?

Svaka životna situacija sa sobom nosi neke lekcije koje je potrebno savladati. Neke osobe koje je potrebno prihvatiti. Ili ostaviti iza sebe. Sve to su procesi promjena. Vanjski čimbenici, koje prepoznajemo suštinom našeg bića, da bismo promijenili ono što je kod svakoga od nas potrebno promijeniti.

Pogledat jednom iza sebe i shvatiti da je svaka osoba u našem životu imala neku svrhu. Da nijedna sreća nije beznačajna. I da nijedna bol nije doživljena i preživljena, a da nas nečemu nije naučila.

Život je putovanje na koje nosimo samo ono što osjećamo. Zašto bismo onda pristajali na manje od najboljeg? Najboljeg za nas. Jer ne želimo svi isto. I to je potpuno u redu. Nauče nas životne okolnosti da sebi uvijek možemo vjerovati. Osjećaj ne griješi. Ne gušimo ga.

S godinama se mijenjaju naše želje, naši ideali potpunosti i naši ciljevi. Shodno tome, u naše živote dolaze neke nove osobe. Onaj ili Ona, kojima težimo, nisu isti u našim dvadesetim ili tridesetim.

Sazrijevamo mi, sazrijevaju i naše želje. Život od nas traži da slijedimo osjećaj i ponašamo se sukladno onim kompasom za sklad i mir koji nosimo u sebi. Svaka osoba je neka lekcija, nagrada i uspomena. Svatko koga volimo pravi je u trenucima kada ga volimo. I to je možda i najveća istina.

Ljubav postoji. Naravno da postoji. Sjećate se priče o Njoj i Njemu? Kada se dogodi, znat ćemo, osjetit ćemo i razumjet ćemo zašto smo voljeli neke osobe i zašto smo pravili pogrešne i ispravne poteze. Shvatit ćemo da smo samo slijedili putokaze na putu do apsoluta.

Ljubav je tu. Dolazi kada joj krenemo u susret. Jer potpunost privlači potpunost.

Merkur u Ovnu: Za ovaj bi tekst vjerojatno rekao da je mogao biti malo kraći, ali razumjet ga u potpunosti.

Merkur u Biku: Većinu napisanog spoznao je tijekom svog životnog iskustva, ali i dalje uči kako vjeruje onome što ne može dotakne.

Merkur u Blizancima: Vjerojatno traži nastavak teksta, jer ima on još par napomena koje bi dodao. Možda će nekada nekome ispričati svoj nastavak.

Merkur u Raku: Emotivno je doživio napisano. Ne bi nikome priznao da je pronašao sebe iu demonima iu sretnim trenucima. Ali vjeruje u emociju. Oduvijek je, i unatoč svemu, vjerovao.

Merkur u Lavu: Sve je ovo već znao, sada je samo osvježio neka saznanja. Zna on da je ljubav najveći dar. I oduvijek je svjestan da sve kreće od njega.

Merkur u Djevici: Vjerojatno izdvaja ključne motive iz napisanog. I prepoznaje se u određenim dijelovima teksta.

Merkur u Vagi: Potvrđuje još jednom svoju bezuvjetnu vjeru u ljubav. I odluči ne krije svoje emocije.

Merkur u Škorpionu: Duboko je proživio svaku napisanu emociju, klimao je na “mračne” dijelove teksta i spoznao je već da dobro u lošem i loše u dobrom postoji da bi ga doveli do onoga što želi. On ne odustaje od svoje vizije ljubavi.

Merkur u Strijelcu: Imao bi još mnogo digresija na napisano. Ali u suštini vjeruje u svoje emocije.

Merkur u Jarcu: Ne želi priznati svoje slabe momente. Ali osjeća ih. Zna da samo svojom potpunošću može živjeti potpunost u realnosti.

Merkur u Vodenjaku: Poznaje on sve ovo. Doživio je. Osjetio. I uzdigao se iznad svega u potrazi za onim posebnim. Zna da posebno postoji.

Merkur u Ribama: Nitko kao on ne vjeruje u moć ljubavi. I nitko poput njega toliko ne vjeruje da mu ljubav dolazi. Ništa na svijetu nije važnije od prave, potpune, apsolutne i čarobne ljubavi.