Kad uzmemo u obzir ljubav Grka prema geometriji i Platonove negativne stavove o primijenjenoj znanosti, čovjek bi pomislio da Grci nikad nisu bili zaiteresovani za mehaničke uređaje za računanje. Ali pažljivo proučavanje dokaznog materijala, ma koliko razbacanog i nepotpunog, pokazuje da ovo staro stanovište, na kraju krajeva, možda i nije točno. Naravno, znanstvenici su oduvijek znali da je abakus (slika lijevo) bio u širokoj upotrebi za brzo računanje – u formi kantara on je još uvijek u svakodnevnoj uporabi u mnogim istočnim zemljama, mada se u anrici ponekad sastojao samo od daske pokrivene suhom zemljom, koja se obilježavala promjenjivim točkicama dok se izračun odvijalo, ili od tablice sa linijama po kojima su se brojači pomicali. Međutim, 1900. godine pronađeni su novi važni dokazi. Grčki ronioci, lovci na spužve, koji su bili usidreni pored otoka Antikitere, južno od Peloponeza, za vrijeme jedne oluje ugledali su staru olupinu. Otišli su da je istraže i ono što su našli bilo je dovoljno da dovede arheologe na scenu.
Nakon pažljivog ispitivanja, bilo je jasno da je to morao biti trgovački brod, koji je potonuo oko 65. godine prije naše ere dok je bio na putu za Rim iz Rodosa ili Kosa.Tovar se sastojao uglavnom od komada skulptura, ali među stvarima koje su pronađene bilo je i nešto sasvim drugačije, uređaj od brončanih ploča s kompliciranim zupčanicima i ugraviranim vagama (slika desno dolje). Kasnija proučavanja pokazala su da je uređaj bio namijenjen da prikazuje položaje Sunca i Mjeseca, a vjerojatno i planeta. Ovo možda i ne bi bilo posebno značajno da je to bio model nebeskih tijela koja pokreće lanac sa zupčanicima, neka vrsta nebeskog mehaničkog sata. Bio je to instrument koji je davao položaje nebeskih tijela u brojevima – imao je kazaljke koje su se pokretale iz birača i pokazivale rezultate njegovih internih proračuna.
U stvari, to je bila neka vrsta mehaničke verzije koja je prikazivala nešto slično babilonskim cik-cak pozicijskim brojevima. Ukratko, to je bio mehanički računalo, i to složen kompjuter tog vremena. Interni dokazi također pokazuju da je to bila suvremena mašina koja je specifično napravljena za svakodnevnu uporabu, a ne neko blago iz prohujalih vremena. Možemo zaključiti da ona čini čast tradiciji visoko napredne tehnologije u Grčkoj, tehnologiji koju filozof Platon nije nikada spomenuo, jer su njegova interesovanja bila teorijska, a ne praktična, ali da je ona ipak postojala, iako je bila izgubljena.
Možda cijeli koncept paralelne tehnološke kulture ne izgleda tako nevjerojatan, kad uzmemo u obzir da su Rimljani, kao i Egipćani, bili vrlo praktični i da su upotrebljavali razne mehaničke uređaje. Oni su imali snažne dizalice, učinkovite crpke, veliku gomilu vojne mašinerije i, na temelju onoga što je o njima rekao Markus Vitrivius, arhitekt i pisac iz prvog stoljeća, talent za proizvođenje korisnih uređaja. Primjerice, razdaljine su često mjerene korištenjem hodometra. Ovaj uređaj imao je kotač koji se okretao po tlu i niz unutarnjih zupčanika koji su na kraju okretali perforirani disk koji je u redovitim razmacima izbacivao male komadiće šljunka u jednu posudu. oni su prebrojavani na kraju putovanja da bi se odredila udaljenost.
Na kraju možemo reći da: ako je i postojala tradicija napredne tehnologije u drevnom svijetu, ona nije prodrla u zapadnu civilizaciju.