Jednu od pametnijih stvari koju sam tijekom prošle godine čuo u astrološkim krugovima je izrekla kolegica koja je tijekom razgovora, sasvim nehajno i usput, napomenula da – ne funkcionira astrologija, već funkcioniraju astrolozi! Iskren da budem, ta izjava me je duboko uzdrmala i sve ovo vrijeme mi se nameće da se o tome mora dobro promisliti, da bi to zaista vrijedilo i da se, praktički, u toj misli može kriti tajna ili se pronicanjem u njezino istinsko značenje može za korak dalje otići u razumijevanju astrologije i ne samo astrologije.

“Ne funkcionira astrologija, već astrolozi!”.

Sasvim obična tvrdnja, reklo bi se, kakvih svakodnevno imamo prilike čuti i pročitati, posebno u ovo vrijeme masmedija, interneta, različitih gurua, učitelja, mudraca, s navodnicima, i po kojeg bez navodnika. Međutim, ono što ovu tezu izdvaja i svrstava je u one suštinske preko kojih se ne može tako olako prijeći je sama činjenica da ona dovodi u pitanje samo funkcioniranje astrologije i astrologa. Ovdje se postavlja pitanje koje zahvaća sami korijen stvari i ukoliko se ozbiljno želimo baviti astrologijom – dužni smo makar malo zastati i zamisliti se o čemu se ovdje radi i što se ovakvom izjavom želi priopćiti.

U ovih izrečenih nekoliko riječi se, može biti, krije blago mudrosti i teško mi je povjerovati da se ovakav koncept razumijevanja već kroz povijest u nekim krugovima nije pojavljivao. Kaže se – “Ništa novo pod kapom nebeskom …”, pa je u velikoj većini slučajeva sve već odavno promišljeno i rečeno, a aktualno se samo kroji i prekraja u novo ruho.

Pa, hajde da pokušamo malo promisliti i prići s raznih strana ovoj tezi, onako, svako za sebe, iz svog kuta, točke percepcije, jer – tako to funkcionira … Moja malenkost je nedavno, iskoristila priliku da a pro po ove teze iu korist nje, tijekom jedne astrološke diskusije, sasvim bezazleno i bez najave, niotkud, postavi sljedeće pitanje – “Postoji li astrologija bez astrologa !?”. Opet jedna kratka, reklo bi se, prilično neinteresantna izjava, koja, razumije se, nije izazvala ni minimum pažnje … Nažalost. Otud ovaj tekst da ipak pokušamo istaći ovo pitanje, jer, možda je baš sada pravo vrijeme da se ovo pretrese io ovome govori.

Što je, dakle, astrologija !?

Svjedoci smo kontinuirane potrebe da se astrologija svrsta i kategorizira, pa se lome koplja je li astrologija znanost ili ne. Ili je možda umjetnost, vještina, znanje, učenje, religija ..? Ili je po nešto od svega toga. Ili nije ništa od toga … Ako mene, nekim slučajem pitate – vrlo besplodno i nepotrebno traćenje energije i, a to nam je već sasvim dobro poznat princip – skretanje teme sa suštine, na formu. Koga briga hoće li se astrologija ustanoviti, priznati kao znanost !? Tu brigu će najprije brinuti netko tko ne može biti miran dok ispred svog cijenjenog imena ne bude, s ponosom, mogao staviti neki akademski astrološki prefiks. Recimo, magistar astrologije bi savim lijepo zvučalo. Ili možda, doktor astroloških znanosti. Smiješno? Onda, dobro je …

Koja bi još bila svrha službenog proglašavanja astrologije znanošću, izuzev slavljenja astrološkog ega, njegovog hranjenja i zatrpavanja akademskim titulama? Može biti da neko ima kompleks niže vrijednosti spram znanosti i znanstvenika, pa se kao astrolog osjeća kao crna ovca ili trinaesto prase? To bi svakako bio problem samog astrologa, a nikako astrologije. Jer, tu je pitanje kompleksa, pa, dakle i ličnosti, persone.

Dodatno, astrologija ne samo da nije inferiorna spram znanosti već je u mnogo čemu superiorna i to znaju oni koji astrologiju suštinski proučavaju. Doduše, astrologija i znanost su u mnogo čemu različiti koncepti te se ne može tako olako vagati i donositi sud o legitimnosti. Ako pod znanošću smatramo egzaktnu elementarnu matematiku gdje je 2 + 2 = 4 trebali bi se podsjetiti činjenice da je znanost i teorijska, kvantna fizika u kojoj obitavaju tako revolucionarne i nedokazive ideje da ne vjerujem da bi ijednom astrologu palo na um da tako nevjerojatne koncepte u glavi gradi. Psihologija, također, kao priznata nauka malo je reći obiluje s vrlo klimavim teorijama i pristupima uopće.

Kada već pomenusmo “um koji gradi koncepte”, negdje je rečeno u vezi s Einsteinovom Teorijom relativnosti i unutar nje konceptom zakrivljenosti prostora – da takva terija jednostavno proizlazi iz “zakrivljenosti Ajnštajnovog uma”. Vrlo, vrlo interesantno zapažanje, a koje se uklapa u našu priču u ovom tekstu da je subjektivna percepcija astrologa, znanstvenika ili bilo kojeg zapravo – jedino sa čime mi možemo operiramo!

U čemu je zapravo ovdje problem? Zamislimo da nekim slučajem – nema ljudi, pa samim tim ni astrologa na ovoj planeti Zemlji. Da li astrologija postoji u tom slučaju ili ne? Jer, mi smatramo i to tako olako prihvaćamo kao aksiom da astrologija egzistira neovisno od astrologa i da astrolozi samo, ovisno o stupnju njihovog pronicanja – znaju i tumače astrologiju, odnosno dio njenog znanja koji su uspjeli osvojiti. Dakle, stvaramo jaz i odvojenost astrologije i astrologa kao dva neovisna koncepta, u manjoj ili većoj mjeri isprepletena.

Gdje je astrologija – ako nema astrologa?

Nema je! Kada nema astrologa, nema ni knjiga, ni tumačenja, ni ničega. Sunce, Mjesec, planete, zvijezde su priroda, nebeska tijela. Njihovo astrološko značenje i simboliku otkrivaju ili “izmišljaju” astrolozi. Nebeska tijela nemaju ništa s tim, niti je njima astrologija potrebna … Teza je ovdje jednostavna – astrologija je produkt ljudskog, astrološkog uma! Astrologija ne izvan ljudskog uma! Opće je poznata stvar da je ljudski um zapravo vrlo sužena i subjekt percepcija stvarnosti. Svaka persona doživljava stvarnost kroz mnoštvo filtera i ne postoji mogućnost da je u potpunosti otkrije i spozna – umom! Često čujemo različite dokaze i argumente u prilog teze da astrologija funkcionira … To je sasvim u redu i svakako da astrolog svakodnevno kroz praksu potvrđuje da metode, simboli i tehnike koje koristi u praksi imaju svoju validnost. Primjerice, predikcije koje se ostvaruju ili, jednostavno, prepoznavanje putem astroloških simbola nekih sinkroniciteta. Ali – to nije dokaz da astrologija funkcionira! To je, zapravo, dokaz da astrolog funkcionira. Ili, bolje rečeno, osobna, subjektivna astrologija ili model astrologije. Nadam se da je se to mislilo kada je rečena teza s početka teksta. Netko manje inspirativan bi možda mogao pomisliti da se pod pojmom funkcioniranja astrologa misli na njegovu sposobnost društvene i profesionalne integracije i napredovanja.

Koja je najpraktičnija upotreba ovakvog preispitivanja?

Svjedoci smo da postoje različite astrološke škole, prakse, pristupi i to je sasvim u redu. Isto tako postoje različite religije, države, političke stranke. Ono što nas ne može radovati, ali je istovremeno i vrlo prirodno i očekivano je nerazumijevanje koje često može povesti sudionike do kategoričkih zauzimanja stavova, verbalne oštrine, isključivosti i konačno – sukoba. To često podsjeća na jednostavne navijačke strasti. Nogometni navijač se identificira s određenim klubom. Ljudi se identificiraju s različitim konceptima. Međutim, istina je iza koncepata te je u startu jasno da umu upletenom u koncepte ne može biti otkrivena.

Iako ovaj tekst može zvučati kao intrigantan ili oštar, zapravo je njegova priroda miroljubiva. Svaki astrolog u skladu sa svojom individualnošću percipira astrologiju. Koliko god on bio čvrsto opredijeljen i slijedi neku određenu astrološku školu ili pravac – on će neumitno svoj astrološki rad obojiti svojom personalnošću. Zapravo, što bude “veći” astrolog, više će njegov astrološki rad dobivati ​​osobniji, autentičniji otisak – dok, konačno, ne zakorači tako daleko i ne proklamira svoju astrološku školu ili učenje koji ostaju povijesni zapisani i utječu na generacije.