Astrologiju uvijek prati (i uvijek će ju pratiti) pitanje da li astrolog treba klijentu reći baš sve što vidi, kao i koliko je njegovo tumačenje pouzdano. I, iako smo svi mi po prirodi znatiželjni, malo nas će baš spremno dočekati lošu vijest o vlastitom životu u budućnosti ili, na primjer, vijest o skoroj smrti nas ili nekog nam bliskog. Astrologija je zato izuzetno moćna znanosti. Sve što se ikada dogodilo i sve što se tek treba dogoditi je astrološki vidljivo, što ne znači, naravno, i da će svaki astrolog baš sve vidjeti, kao ni da će sve dobro protumačiti ili nam kvalitetno prenjeti. Tako se nekoliko poslijednjih desetljeća sve više spominje podjela astrologije na dvije grane – psihološku astrologiju i egzaktnu, znanstvenu astrologiju. Ova potonja bi trebala prognozirati bez ikakve pogreške, dok se ovom prvom mogu samo opisati ličnost i općenite osobine klijenta. Ipak, mnogi smatraju da bi podjela na ove dvije astrologije bila više štetna nego korisna, i to ne samo za astrologiju, već za sve ljude koji se za nju zanimaju. Egzaktnom astrologijom bi astrolog klijentu trebao iznjeti sve detalje predstojećih događaja, što je po mnogima opasno pa je zato na udaru religije i psihologije kao znanosti. Na žalost, desetlječima unatrag su astrološka tumačenja i prognoze mračnija, što je pogubno jer se kod ljudi stvara opći osjećaj nemoći, nemogućnosti upravljanja, odnosno ispravljanja te zle sudbine. Zato je u natalnoj karti pojedinca satkano sve, od genetskog nasljeđa, psihološkog potencijala i okruženja u kojem se osoba nalazi, pa sve do puta kojim će osoba, ako to želi, poći u životu. Tako prava svrha astrologije za sada ipak ostaje objasniti čovjeku koje bi stvari u životu trebao mijenjati, pa se loše stvari ne govore u nadi da će pojedinac imati moć preuzeti uzde nad svojom sudbinom i ispraviti njezin tijek ako je to potrebno.