Još puno prije prvih nađenih zapisa na zidovima špilja prapovijesnog čovjeka i njihova tumačenja kozmosa i prije prvih pronađenih pisanih dokumenata o ljudskom poimanju zvijeda, čovjek se morao zapitati odakle to mnoštvo očaravajućih, svjetlucavih točkica na nebu nakon zalaska sunca. Krase li nebo i od prije našeg postojanja? Zašto su naizgled tako blizu a opet izvan našeg dosega? Utječu li ikako na naš život? Nestaju li, mijenjaju li se, hoće li jednom početi padati, bljeskaju li dobronamjerno ili zločudno? I naravno ono najvažnije – da li postoje samo zbog nas?
Kroz povijest se sve do kasnog 17. stoljeća vjerovalo da su astrologija i astronomija samo prilagođene riječi istog značenja. Ipak, u 17. stoljeću čovjek napokon dolazi do razlučivanja ta dva pojma i astronomiju se počinje shvaćati kao znanost iz koje će se izdići astrologija. Tako stoljeće kasnije dobivamo dvije bitno različite discipline koje svoja značenja zadržavaju do danas astronomija kao proučavanje kretnji nebeskih tijela i astrologija kao proricanje budućnosti i sudbine prema položaju nebeskih tijela. I, koliko se god skeptici, a skeptika će uvijek biti, opirali ikakvom značenju i utjecaju ove druge kao znanstveno neosnovanjoj i suviše intuitivnoj, činjenica je da će uvijek postojati široka ljudska svijesti koja će nas često, ma koliko god mi cijenili sigurnu analizu, ostavljati nemoćnima pred širinom onog u što su se s pravom pouzdali i mnogi prije nas, modernih ljudi.
