Prije ili kasnije, ovo pitanje moramo otvoriti is njime se suočiti. Pa, da krenemo …

Pitanje sudbine, njene predodređenosti, slobodne volje je fundamentalno pitanje ljudskog života, pa samim tim i astrologije koja se ljudskim životom i bavi. Ova tema me u posljednje vrijeme sve više “kopka” i obléci oko nje “kao mačka oko vruće kaše” iz nekoliko razloga.

Prvo, vrlo je kompleksna tema io njoj bi se, u najmanju ruku, trebala pisati knjiga da bi se reklo toliko toga što ima da se kaže i obuhvatili različiti kutovi promatranja. Knjiga kada bude i ako bude … No, ova “pandorina kutija”, što se mene tiče – mora se otvoriti! Ovim tekstom nemam namjeru ponuditi definitivne odgovore, formule i recepte koji bi ovu veliku misteriju razriješili, niti je to moguće. Ali bi ovo bio uvod, temeljac ili orijentir, za moguću seriju tekstova gdje bih se ovom velikom temom bavio u fragmentima.

Drugi razlog za pokretanje ove teme je, kao što rekoh na početku – njena fundamentalnost, odnosno, činjenica da leži u temelju bilo kakve astrologije, bavljenja vremenom i njegovim fenomenima, promišljanjem o životu uopće. Teško je se na kvalitetan način baviti nečim ukoliko se ne raščiste neke bazične postavke i ne razumiju.

U astrologiji, moramo postaviti pitanje, kako se i na koji način bavimo predikcijama !? Što je budućnost? Je li ona predodređena ili nije? U tom smislu, je li naša predikcija definitivna ili nije? Da li mi vidimo budućnost ili ne? I, kako se uopće budućnost može vidjeti !? Postavit “100 pitanja” ako treba … Zašto? Zato što kada se prestanu postavljati pitanja možemo konstatirati dvije stvari: Ili je sve jasno – Ili ništa nije jasno!

Proces postavljanja pitanja je put ka “vrhu” spoznaje gdje će se sva pitanja u znanju rastopiti. Do tada … bolje nam je da se pitamo, jer to je mnogo bolje nego da mislimo ili tvrdimo da nešto znamo – a živimo u teškoj iluziji … Proces stalnog preispitivanja, postavljanja pitanja, radoznalosti je progresivan put i dobar put. To je put, i mi onda znamo da smo na nekom putu – da putujemo … I da ćemo negdje stići gdje ranije nismo bili. Vrlo je opasno pomisliti da smo na neki cilj stigli i neko znanje stekli i definirali jer svoje putovanje automatski prekidamo – a ono se po prirodi stvari nikada ne treba i ne smije prekinuti.

Hajde, ipak, da budemo praktični koliko se u ovom kontekstu praktičan može biti, pa da postavimo problem i sagledamo njegovu suštinu. Uzmimo da se ljudski život može usporediti s filmom. To je jasna, jednostavna i svima očigledna analogija. Ono što je prvo korisno primijetiti da – film netko gleda! Dakle, da nema onoga koji gleda – ne bi bilo ni filma! Ili možda mislite da bi film postojao i bez “gledatelja”? Predlažem da se, prije nego se kategorično ustvrdi da film postoji nezavisno od gledatelja – još jednom promisli …

Čovjek koji živi neki svoje život u “ovom životu”, realnosti – i sa druge strane čovjek neki, glumac na filmu, isto tako živi neki svoj život … Život se “odvija”, vrijeme prolazi, događaji se smjenjuju … Što je sada važno ovdje za našu priču o sudbini? Film je izrežiran, izmontiran i, da kažemo, njegov tok dešavanja je predodređen. Mi možemo premotati film na bilo koju točku u vremenu njegovog trajanja – i vidjeti što se u tom trenutku vremena točno događa. To znači da je nešto potpuno predodređeno i definirano u smislu budućnosti, ali i uopće u vremenu, jer kao “cjelinu vremena” uzimamo i prošlost. Sadašnjosti mi ni nemamo, no to je neka druga tema, da ne skrećemo sa glavnog kolosijeka sada …

Dakle, ako mi u astrologiji dajemo neku predikciju definitivnu za neki budući trenutak – to znači da vjerujemo da je u pitanju definitivna stvar – i da se to promijeniti ne može! Je li tako? Jer, kako drugačije možemo dati predikciju, ako ne vjerujemo u njenu definitivnost. Ili možda ne dajemo predikcije, već samo nagađamo najvjerojatniji slijed događaja. Može i to, i to je validan pristup. Konačno, i sama matematika kao egzaktna znanost ima statistiku, vjerojatnost kao svoje oblasti i discipline, pa se bavi nagađanjima, tamo gdje ne može ponuditi točnost po prirodi stvari.

Dakle, imamo tri moguća pristupa i stava spram ove teme.

Prvi je da je sudbina predodređena u potpunosti, 100%. Drugi je da je sudbina u velikoj mjeri predodređena, ali ne u potpunosti, recimo 80% -90%, uglavnom su takve procjene. Treći stav bi bio da nije predodređena uopće. Četvrtog nema … Što ćemo sada ..?

Dakle, kada sagledamo ove postotke, jasno je sljedeće: Pitanje je, koliko je na skali od 0% do 100% sudbina predodređena? Kako mi to možemo znati? Na temelju čega? Kako se možemo baviti prorokovanje budućih događaja ako nemamo jasan stav po ovom pitanju? Netko će reći da je sudbina potpuno predodređena do detalja i definitivno, netko će reći djelomično, u nekoj mjeri, a netko će reći da je bilo kakva priča o predefinisanosti deplasirana … I to je u redu, različiti stavovi postoje … Uvažavanje različitih stavova je poželjno i sasvim u redu, no, imamo jedan problem: To name neće pomoći da se ni za pedalj udaljimo od početnog stanja ili pitanja! Svatko ima svoj stav i mišljenje, i sa njime živi – no, gdje je tu istina, koja mora biti samo jedna !?

Pitanje svih pitanja, bilo kojem stavi ili percepciji sudbine smo skloni je sljedeće: A, zašto tako? Sudbina je 100% predodređena! U redu, samo mi objasni, još, zašto? Sudbina je u velikoj mjeri predodređena, ali mi imamo jedan dio gdje slobodnom voljom možemo je korigiramo. U redu, lijepo, samo mi još objasni, na temelju čega to tvrdiš, misliš? Ili, kažeš da sudbina ne postoji i da ništa nije zacrtano. Samo mi još pojasni otkud ti takva misao u glavi dolazi? Dakle – što je to što utječe u kojoj mjeri su nam sudbinski putevi već skrojeni? A, nešto utječe sigurno!

Možda nastavimo dalje ovu priču, a možda i ne … Ili je to, ionako, već predodređeno … Prije toga, da te pitam dragi čitatelju, draga čitateljka, što ti misliš:

U kojoj mjeri je sudbina predodređena i od čega razinu njene predodređenosti ovisi?