Nekoliko mjeseci kasnije, Simons i Adams prelijetali su Ararat avionom, ali im turske vlasti nisu odobrile prizemljenje. Praveći videozapise nad njim, a naročito nad Ahora klisurom, ubrzo su identificirali traženu točku, formaciju naliku zamrznutom valu koja se nadnosila nad nečim uglavljenim u glečeru.
Kružeći iznad planine, Simons je pokušavao pronaći trag i drugog, odlomljenog dijela objekta za koji je George Stefan odredio da se nalazi oko 335 metara ispod, u strmijem dijelu ledenjaka. I zaista, tu je uspio snimiti sličnu, odlomljenog kraja i krovom pokrivenu strukturu, jedva vidljivu u ledenom zidu.
Kružeći i dalje iznad zastrašujuće Ahora klisure, Simons je s visine od oko 750 metara ispitao i mjesto koje je odgovaralo opisu Eda Davisa. I zaista, iz strmog tla virio je još jedan sličan anomalan objekt, s nečim nalik šiljatom krovu i vertikalnim zidovima, a čiji je kraj izgledao polomljen. Ako to također teo Kovčega, onda bi po Davisu ispod njega morao postojati još jedan sličan dio, zarobljen još dublje u ledu.
Sva tri objekta bila su neobično slična, i svi su u stvari mogli biti dijelovi Kovčega za koji Biblija kaže da je bio oko 150 metara dugačak – ili čak i dvapud duži ako je mjera ‘Kubit’ u stvari ‘kraljevski Kubit’. Je li, dakle, moguće da se on raspao na bar četiri velika djela? Sigurnog odgovora za sada nema.