Priviđenja, naravnoi, ne vidi mnogo ljudi. Ali, u pričama očevidaca mahom se ponavljaju slične pojedinosti – duhovi se javljaju obično ‘obučeni’ u bijelo. Uz to, nemaju uvijek čovječje obličje. Ponekad podsjećaju na mrtvace u posmrtnim pokrovima, s otvorima umjesto očiju. Zato nije slučajno što se djeca po cijelom svijetu, kad žele da se međusobno plaše, ogrću bijelim plahtama sa prorezima za oči. Ipak moda ‘potražnje’ za duhovima ide tako daleko da pojedini imućni Englezi, Francuzi i sveprisutni Amerikanci željno traže po cijelom svijetu – i po bilo koju cijenu – da unajme ili kupe starinske zamkove u nekom krajičku Europe, samo ako u njima ‘obitavaju duhovi’ . Sve to i ne bi bilo tako važno kada bi to bila samo šala. Međutim, duhovi postoje i njih su viđali i znanstvenici koji se trude da odgonetnu taj fenomen.
Sedamdesetih godina u planinama Sihoť-Alinja ruski geolozi vidjeli su kako se iznad nevisokog brežuljka pojavljuje utvara. Bio je to čovjek ogromnog rasta kao izatkan od guste bijele svjetlosti, ali na licu su mu bezizrazno svjetlucale velike crne oči. Nekoliko minuta promatrao je logor geologa u kojem su psi divlje zavijali, a konji rzali i od straha pokušavali se otkinu s povodaca. Prikaza je snažno zamahnula širokim rukavima svog odijela i iščezla upravo tako kako se i pojavila. Takvih primjera zapisano je na pretek.