Doktor Pim van Lommel pobija i drugu široku rasprostranjenu tvrdnju skeptika da su halucinacije uzrokovane prirodnim čovjekovim strahom od smrti, u trenucima kada joj gleda u oči.
On tvrdi: ‘Samo vrlo mali postotak naših pacijenata kaže da su bili uplašeni u trenucima koji su prethodili zaustavljanju rada srca, i to se desi toliko naglo, da nisu uopće imali vremena da shvate što se događa. Uostalom, neusporedivo je manje preplašenih pacijenata prijavilo da su imali NDE, nego onih koji nisu osjetili strah. A što se tiče mogućnosti da su vizije izazvane medikamentima, njihova različitost u tretmanima za vrijeme reanimacije je tolika, da jednostavno nisu u korelaciji s vjerojatnošću da pacijenti dožive iskustvo bliske smrti, niti sa njegovom dubinom.
Studija Lancet potvrdila je, naknadnim razgovorima i praćenjem života pacijanata, da su oni znatno promijenili svoje životne stavove poslije kliničke smrti u odnosu na osobe koje NDE nisu doživjele, uključujući tu i odsustvo straha od prestanka ovozemaljskog života! Statistički je potvrđeno da su ovi ljudi postali mnogo snažniji i duhovno stabilniji, zadovoljniji običnim, malim stvarima u životu, i skloniji prihvatiti i razumjeti druge. Vrijeme od sedam do osam godina nakon doživljaja na pragu smrti, dr Lommel je nazvao ‘razdoblje integracije’, tijekom kojeg se događa transformacija ličnosti. Nasuprot tome, kod onih koji jesu bili klinički mrtvi, ali nisu imali spomenute doživljaje, studija je utvrdila da su ostali ateisti ako su to i ranije bili, i da se i dalje boje smrti jednako kao i prije nego što im je srce privremeno otkazalo.
Klinička smrt je, potvrđuje istraživanje nizozemskih liječnika, najčešće povezano s vantjelesnim iskustvom (OBE – Out of Body Experience). Neki od pacijenata su to vrlo detaljno opisali.
‘Tijekom tih osam minuta, ja sam vidjela sve što se dešavalo u operacijskoj sali. Nastojala sam reći doktoru i bolničarima da sam dobro, ali nitko nije mogao da me čuje. Nakon vraćanja u tijelo sam im ispričala od minute u minutu, točno što se događalo u sali. Moj stari obiteljski liječnik na to je rekao: ‘Imao sam mnogo pacijenata koji su mi umrli na rukama, ali nikada nekoga tko se vratio i rekao mi što se događalo dok je bio klinički mrtav’ – izjavila je Marša B.