Svi ljudi imaju želje, ali one su često i izvor frustracija i nezadovoljstva, ako motivi koji uz njih stoje nisu pokrenuti i stavljeni u akciju.

Uspjeh je jedna od osnovnih ljudskih potreba i svaki čovjek osjeća želju za uspjehom, u nekoj oblasti svog života. Istovremeno ogromna većina ljudi posjeduje potrebni arsenal intelektualnih, iskustvenih i emotivnih čimbenika da to realizira, ali često toga nije svjesna ili ne zna kako vlastite potencijale iskoristi.

Dakle, puno ljudi teorijski zna što treba raditi u životu, ali ne radi čak i ono praktično što zna da treba raditi.

Koje su to pokretačke snage koje u nama izazivaju aktivnost, usmjeravaju i upravljaju njome?

Motivacija je ono što nas usmjerava ka uspjehu. Motivacija, općenito gledano, psihološki je proces pokretanja, usmjeravanja, ali i održavanja ljudskog ponašanja ka određenom cilju. Dakle, naše pokretanje ka uspjehu, ostvarenju cilja.

Motivacija kao skup motiva predstavlja neophodno gorivo za uspjeh svake ljudske aktivnosti. Preduvjet učinkovitosti realizacije ljudskih motiva sadržan je u neophodnosti stavljanja tih motiva u akciju. Motivacija je upravo sve ono što ljudsko znanje i umijeće pretvara u uspjeh, odnosno u ostvareni, željeni cilj.

Što čini motivaciju?

Samu motivaciju čine tri osnovna elementa:

To su potreba (nedostatak ili višak, narušena ravnoteža između potreba i njihovog zadovoljenja …), kao i sam pokret ili aktivnosti (usmjerenih uspostavljanju ravnoteže između potreba i njihovog zadovoljenja) i nagrada ili potkrepljenje (zadovoljenje određene potrebe).

Tako i samu motivaciju možemo promatrati iz tri kuta gledanja:

– pravce (šta pretežno motivira osobu za određenu aktivnost),

– intenzitet motivacije (količina uloženog napora),

– postojanost (vrijeme ulaganja određene razine napora).

Lista pokretača na određene aktivnosti, ciljeve je različita i obuhvaća veliki broj motiva. Osobe koje ispoljavaju isto ponašanje mogu biti motivirane sasvim različitim motivima. Tako, primjerice, studenti su upisali akademiju umjetnosti motivirani potrebom za ispoljavanjem svog talenta, radoznalošću, zato što su im prijatelji upisali isti fakultet, i tako dalje. Također, iste potrebe osobe mogu zadovoljiti na različite načine, ispoljavajući specifične oblike ponašanja.

Neke osobe, na primjer, motiv za postignućem ili uspjehom, zadovoljavaju natjecanjem s drugim ljudima, dok druge istu potrebu nastoje zadovoljiti postavljanjem i ostvarivanjem vlastitih ciljeva.

Motiv postignuća / Tendencija ka uspjehu

Jedan od socijalnih motiva je motiv postignuća. To je motiv usmjeren na osobnu afirmaciju i egzistenciju. Tendencija ka postizanju uspjeha, kako se pojednostavljeno definira motiv postignuća, jedna je od vrijednosti koja se na različite načine njeguje u pojedinim kulturama.

Po jednoj od teorija, koja je nastala još početkom prošlog stoljeća, motiv postignuća predstavlja psihološku temelju razvoja jednog društva. Dakle, ovaj motiv jedan od osobnih potencijala neophodnih za napredak na osobnom, organizacijskom, ali i društvenom planu.

Neke od osnovnih karakteristika ovog motiva je da je on složena motivacijska predispozicija. Dakle, budući da motiv postignuća podrazumijeva određeni način razmišljanja, opažanja i obrade informacija, moguće ga je svrstati iu kategoriju kognitivnih motiva. Također, motiv postignuća je socijalni motiv. Stječe se kroz proces socijalizacije i značajno usmjerava društveno ponašanje ljudi.

& Nbsp;

Tendencija ka uspjehu je težnja pojedinca da se natječe s nekim standardom izuzetne uspješnosti i težnja da se prevladaju vlastita ili tuđa postignuća u nekoj aktivnosti – ekonomskoj, akademskoj, sportskoj, umjetničkoj i slično.

Također, tendencija ka uspjehu je i težnja pojedinca da se istakne pred drugim ljudima. Dakle, motiv postignuća sadrži dvije komponente – tendenciju osobe ka postavljanju ciljeva i natjecanje s drugim ljudima.

U jednom veoma obimnom psihološkom istraživanju rezultati su pokazali da motiv postignuća čine sljedeće komponente:

– natjecanje s drugim ljudima,

– ostvarivanje cilja kao izvor zadovoljstva,

– ustrajnost u ostvarivanju cilja,

– orijentacija ka planiranju.

Analiza ovih komponenti ukazuje da prve dvije komponente motiva postignuća ukazuju na način definiranja uspjeha. Odnosno, osoba se može osjećati uspješnom u situacijama kada je bolja od drugih i / ili kada ostvari neke svoje osobne i profesionalne ciljeve. Druge dvije komponente odnose se na oblike ponašanja značajne za postizanje uspjeha.

Cilj opravdava sredstvo?

Mada je motiv postignuća značajan energetski potencijal koji nas pokreće na aktivnost, te predstavlja poželjnu ljudsku “osobinu”, on može poprimiti i različite patološke oblike i na taj način onemogućuje ostvarenje naših potencijala.

Tako ne primjer, u situaciji da su natjecanje s drugim ljudima i ostvarivanje cilja kao izvor zadovoljstva, razvijene u visokom stupnju, a druge dvije osobine, ustrajnost u ostvarivanju cilja i orijentacija ka planiranju u niskom stupnju, može se očekivati ​​da osoba neće biti produktivna.

& Nbsp;

Dakle, iako imamo jaku želju da pobijedimo nekoga, da ga nadmašimo na nekom poslu i ostvarimo neki svoj cilj, ali nismo dovoljno ustrajni i ne umemo da planiramo vrijeme i obveze, nećemo biti uspješni i produktivni.

Tada će “ciljevi” ostati na razini želje, jer nismo razvili ona ponašanja koja nas usmjeravaju da te želje i ostvarimo. Ova disharmonija u osobini motiva postignuća predstavlja svojevrstan vid patologije ili nefunkcionalnog oblika ove motivacije.

Drugi problem bi bio ekstremno visok motiv postignuća, često izražen orijentacijom – “cilj opravdava sredstvo”. Previsok motiv postignuća može dovesti do izgaranja, kroničnog stresa, narušenih međuljudskih odnosa i slično.

Veoma nizak stupanj razvijenosti motive postignuća, također, predstavlja svojevrsan vid “patologije”, jer ove osobe nemaju nikakva interesovanja, ne dotiče ih nijedno postignuće, totalno se prepuštaju toku događaja, nisu spremne preuzeti ni minimum odgovornosti za svoje aktivnosti, i slično.

Tendencija ka uspjehu i uspješnost

Značajno je razlikovati tendenciju ka uspjehu (motiv) od uspješnost kao sposobnost (biti uspješan). Veliki broj ljudi ima tendenciju ka uspjehu, ali nisu uspješni, jer nemaju razvijene osobine i vještine značajne za postizanje uspjeha.

Motiv postignuća je neophodan, ali ne i dovoljan preduvjet za uspjeh osobe. Da bi tendencija ka uspjehu postala faktor uspjeha, neophodno je razviti određen stupanj motiva postignuća, kao i vještine poput – postavljanja ciljeva, učinkovitog planiranja vremena i aktivnosti (time managament), emocionalne zrelosti odnosno ustrajnosti, i slično.

Tendencija ka uspjehu kao način razmišljanja

Motiv postignuća ili tendencija ka uspjehu predstavlja svojevrsan način razmišljanja, opažanja i obrade informacija.

Što znači da se treba:

– baviti problemom i jasno definirati ciljeve,

– željeti da problem bude riješen uz zadovoljstva koje poslije dolazi,

– razmišljati o aktivnostima koje je moguće poduzeti da bi se cilj ostvario,

– predvidjeti teškoće na koje je moguće naići na putu ka ostvarivanju ciljeva ili rješavanju problema.

Tendencija ka uspjehu i utjecaj drugih

Motiv postignuća, kako smo spomenuli, spada u kategoriju socijalnih motiva. Dakle, na razvoj motiva postignuća utječu različiti čimbenici koji dolaze iz naše okoline. Na primjer, roditeljski utjecaji, poput nagrađivanje uspjeha, njegovanje samostalnosti i odgovornosti, poticanje na natjecanje sa samim sobom, stimuliraju razvoj motive postignuća djece. Ne manje značajni su utjecaji drugih faktora, kao što su – škola, sportski klubovi, mas mediji i vršnjaci.

Tako ne primjer, kroz sport djeca se stimuliraju da postižu uspjeh i uče kako na socijalizirani način zadovolje potrebu za natjecanjem. U školskoj sredini nagrade za posebna postignuća, djeluju stimulativno na razvoj ove motivacije.

Također, na tendenciju ka postizanju uspjeha utječe – razvijanje osjećaja odgovornosti za vlastite uspjehe i neuspjehe, čimbenici koji potiču samostalnost u preuzimanju akcije, potkrepljenje pri postizanju uspjeha, kao i identifikaciju s osobama kod kojih je razvijen motiv postignuća.

Razvoj motiva postignuća

Tri momenta posebno značajna za razvoj motiva postignuća su i:

– dosljedno naglašavanje i poticanje samostalnosti i neovisnosti u postizanju cilja,

– relativno rano postavljanje različitih i izazovan zadataka uz ispoljavanje zadovoljstva pri njihovom postignuću,

– uloga roditelja odnosno očekivanja koje roditelji postavljaju,

– ispoljavanje emocije zadovoljstva u situacijama djetetovog postignuća.

Tendencija ka uspjehu i odnosi sa drugima

Socijalna priroda ovog motive manifestira se i kroz utjecaj na karakter međuljudskih odnosa. Ako kod osobe dominira komponenta natjecanja s drugim ljudima nad komponentom postavljanja ciljeva, osoba će vjerojatno biti sklona izazivanju konflikata, budući da je sukob oblik interakcije koji otvara mogućnost da se bude pobjednik (bolji od drugih).

Stav prema drugim ljudima, a time i način komunikacije s njima, često formiramo na osnovu procjene motiva postignuća. Tako na primjer, vrlo je teško razlikovati da li osoba ima razvijen motiv postignuća ili dominantnu težnju ka moći nad drugim ljudima. Pravljenje ovih tananih razlika u procjeni motivacije značajno je za zauzimanje stava prema drugim osobama.

Naime, ako se visoka energetski potencijal osobe u vidu utjecaja na druge ljude pripiše njenoj motivaciji ka postignuću, manja je vjerojatnost da će kod drugih ljudi izazvati negativne stavove.

Osobe će ovakav vid ponašanja doživjeti kao instrument za postignuće, osobito ako postignuće ne znači samo osobnu nego i širu društvenu dobit. U suprotnom, ako druge osobe takvo ponašanje pripišu motivu ka moći, postoji veća vjerojatnost da će prema pojedincu, čije ponašanje percipiraju, zauzeti negativan stav.

Muškarci, žene i tendencija ka uspjehu

Rezultati psiholoških istraživanja pokazuju da se muškarci i žene ne razlikuju značajno u pogledu ukupne tendencije ka uspjehu, ali se razlike javljaju na dvjema komponentama ovog motiva. Točnije, žene pokazuju veću ustrajnost u ostvarivanju ciljeva i češće, u odnosu na muškarce, u ostvarivanju ciljeva vide izvor zadovoljstva.

S obzirom na obrazovni nivo, razlike su uočene samo u aspektu motiva postignuća koji se odnosi na natjecanje s drugima. Ljudi nižeg obrazovnog nivoa pokazuju veću sklonost ka ovom načinu ispoljavanja motiva za postignućem.

Od čega još ovisi motivacija?

Motivacija ovisi o tome koju ćemo aktivnost procijeniti kao pozitivnu odnosno onu u kojoj možemo biti zaista dobri. Na primjer, ako ja loše pjevam i procjenjujem da bi u tome bila neuspješna neću prema njoj usmjeriti svoju životnu preokupaciju. Tražit ću onu aktivnost za koju pretpostavljam da ću u njoj postizati uspjehe.

U tom smislu potreba za postizanjem rezultata određena je kao “unutarnja” snaga da se teži prema uspjehu u nekoj aktivnosti. Motivacija za uspjehom je u tom smislu trajna karakteristika ličnosti i želje za uspjehom, kao i želje za izbjegavanjem neuspjeha.

Stoga je za motivaciju važna naša procjena vjerojatnosti postizanja tog željenog uspjeha, a motiv postignuća ključni je faktor svake trajne aktivnosti koja zahtijeva velika ulaganja vremena i energije – poduzetnički duh.

Motiv postignuća i školski uspjeh

Mnogi smatraju da je motiv za postignućem odgovoran za školski uspjeh. Na temelju istraživanja došlo se do zaključka da nije moguće da učenik ima razvijen motiv postignuća, a da istovremeno nema razvijene i druge određene osobine ličnosti.

Tendencija ka uspjehu odnosno motiv postignuća je povezan is drugim motivima poput – motiv borbenosti, za prestižom, za samopotvrđivanjem, za dominacijom, i tako dalje. U svakom slučaju motiv postignuća povezan je i ovisi u velikoj mjeri od pojedinih osobina ličnosti.

Jedna od osobina koja karakterizira visoko motivirane osobe, koja je i potvrđena kao zaista prisutna i važna, je ta što takvi pojedinci imaju dužu vremensku perspektivu, pokazuju veću anticipaciju budućnosti i preferiraju veće nagrade u budućnosti, u usporedbi s manjim nagradama u sadašnjosti.

Budući da je osobnost kroz svoj život stalno u produktivnom odnosu sa okolinom, njoj je data trajna mogućnost da aktivira i razvija sve svoje kvalitete koje joj stoje na raspolaganju, što počinje još u djetinjstvu.

Različiti uzrasti / različiti motivi

Motiv postignuća je kod učenika različit, zbog utjecaja pojedinih osobina ličnosti. Kada su djeca školskog uzrasta u pitanju, najviše se razlikuju učenici petog i šestog razreda. Ova činjenica može se objasniti time da je kod mlađih učenika strah od neuspjeha veći od motiva za postignuće. Kod starijih učenika, prisutan je u većoj mjeri motiv za postizanje uspjeha.

Dakle, motiv postignuća ovisi io vrsti i stupnja razvijenosti, kako kognitivnih, tako i emocionalnih osobina ličnosti, kao i razine uspjeha na zadatku, u okolnostima odsustva i prisutnosti frustracije. Osobine ličnosti imaju, dakle, utjecaj na manifestaciju motiva postignuća.