Veštičarstvo, baš kao i ostale religije, svoje religijske aktivnosti temelji na ceremonijalnom proslavljanju praznika. Veštičiji blagdani ‘pričaju’ mit o božici i bogu. Postoji osam takvih praznika. To su: 31. listopad – Samhain, 21 prosinca – Yule, 2 veljače – Imbolg, 21. ožujka – Eostre, 30 travnja – Beltaine, 21. lipnja – Litha, 2 kolovoz – Lammas i 21. rujna – Modron . Ovi praznici se još nazivaju i sabati.
Vještice 21 prosinca, 21. ožujka, 21 lipnja 21 rujna smatraju manjim sabatima, kojima dominira rogati bog u aspektu boga Sunca. Simbolika ovih blagdana i ovog kružnog božanskog ciklusa je relativno jednostavna za razumijevanje. Bog Sunca umire i ponovo se rađa 21. prosinca. Odrasta, postaje spolno sposoban i oplođuje Majku Zemlju. Na vrhuncu svoje snage je 21. lipnja, a to je istovremeno i dan kada je Zemlja najbliža Suncu i kada je dan najduži. Od tada počinje slabi njegova moć da bi, konačno, 21. prosinca, kada je dan najkraći i Zemlja najdalje od Sunca, umro, i istovremeno se ponovo rodio. I, tako, beskonačno u krug.
Koncept rogatog boga kao personifikacije prirode i plodnosti, je mnogo složeniji za razumijevanje i uključuje predstavu rogatog boga kao boga ulazno godine (koji je u mitologiji poznat kao kralj Hrast) i kao boga silazno godine (u mitologiji poznat kao Sveti kralj). Obilje informacija o ovim vidovima drevnog, europskog, poganskog boga mogu se naći u ‘Zlatnoj grani’, kapitalnoj studiji o magiji i religijskom životu primitivnih društava, koju je napisao Sir James George Frazer.
Kralj Hrast i Sveti kralj su vječito suprotstavljeni rivali, koji uvijek u istom razdoblju godine ubijaju jedan drugog. Tako 21 prosinca obilježava kraj vladavine Svetog kralja i početak vladavine kralja Hrasta. Kralj Hrast, pak, umire 21. lipnja i tada njegovu vladavinu preuzima Sveti kralj. Veštičiji mit tako reprezentuje ciklus plodnosti, a samim tim i najtemeljnije odnose koji postoje u prirodi.