Mukotrpan posao ili izvor zadovoljstva?

U današnje vrijeme biti u braku ili u vezi predstavlja pravo umijeće i izazov.

Izborili smo se za nove mogućnosti, prava, liberalnost u odnosima, pa ipak i dalje je teško, a možda i teže nego ranije, naći partnera s kojim možemo biti istinski sretni, ispunjeni i svoji.

Ovaj problem se mora sagledati iz novog kuta, što podrazumijeva rad na sebi i učenje vještina koje će nam omogućiti da budemo zadovoljni sobom i svojim partnerom.

& Nbsp;

BLISKI NEPRIJATELJI

Posljednjih godina statistički podaci, kako u svijetu tako iu Srbiji, pokazuju porast broja razvoda brakova. Stručnjaci ovaj trend objašnjavaju time da su u današnje vrijeme socijalni pritisci zbog kojih su mnogi loši brakovi opstajali, svedeni na minimum. Do sredine prošlog stoljeća uloge muškaraca i žena bile su jasno definirane. Svaki partner je znao što se očekuje od njega ili nje. Postojao je muški i ženski posao. Ako svaki partner ispunjavao ono što se eksplicitno očekivalo od njega, bile su prilično dobre šanse da će brak opstati.

Čak su i osobine ličnosti bile propisane. Muškarci su trebali biti jaki, tihi, neuzbudljivim, oni koji rješavaju problem, pomažu oko kuće i zaštitnici. Žene su trebale biti dobre kuharice, domaćice, društvene, vjerne. Nisu zalazili u područja drugog bračnog partnera i svako je imao svoju socijalno definiranu ulogu. Sa tehnološkim promjenama i ženskim pokretom, došlo je do drastične promjene u ovim statičnim i tradicionalnim ulogama.

Brak je danas daleko složeniji. Današnje brakove može sačuvati samo dobra emocionalna povezanost parova. Bez socijalnih propisa i presija, današnji brak je prepušten isključivo njegovim akterima. A da bi u njemu bili sretni i da ne bi podlegli sumornim statističkim predikcijama, ostaje im samo da bolje upoznaju sebe i patnera, i da zajedničkim snagama rade na svom braku, bez straha da potraže pomoć.

Njegov i njezin brak: korijeni iz djetinjstva

Posljednjih godina su s velikom preciznošću analizirane emocionalne veze muža i žene. Fiziološka mjerenje, prije svega, su doprinijela upoznavanju razloga koji održavaju ili razaraju bračne veze. Pronađene su prikrivene biološke reakcije nesuglasica ili kako istraživači navode, kritične točke emocionalne stvarnosti koje se uglavnom zanemaruju. Nesuglasice počinju jako rano, u najranijem djetinjstvu, u različitim emocionalnim svjetovima djevojčica i dječaka.

Djelomično biološke prirode, dva različita emocionalna svijeta koja postoje kod parova čiji je brak u krizi, uglavnom su posljedica razlika još od ranog djetinjstva. Kako odrastaju djeca uče načine na koje mogu da se izbore sa emocijama. Djevojčice su u prednosti, pokazuju istraživanja, jer roditelji, posebno majke provode mnogo više vremena u razgovorima s kćerima, ispoljavaju veći broja emocija opisujući im veći broj emocionalnih stanja. Zbog toga djevojčice u većem broju slučajeva prije dječaka razvijaju sposobnost jezičnog izražavanja, iskusnije su i vještije u izražavanju emocionalnih stanja.

Velike razlike nastaju s ulaskom u pubertet kada djevojčice više ne reagiraju agresijom, kao dječaci kada se razljute. Tada one postaju vješte u suptilnim odbacivanja, zlonamjernom ogovaranju i indirekt osvetama. Djevojčice također imaju izraženiji osjećaj za zajedništvo, dok su dječaci usamljeni i ponosni, odlučni i nezavisni. Kasnije, muškarci se plaše gubitka neovisnosti, a žene gubitka prijateljstva.

Tijekom razgovora, muškarci žele razgovarati o stvarima, a žene da ostvare emocionalnu vezu.

Žene u brak uglavnom ulaze zrele za ulogu emocionalnog vodiča (vježbale su je od djetinjstva), a za zadovoljavajući odnos u braku im je neophodna dobra komunikacija. Muškarcima je, pokazuju istraživanja, komunikacija bitna prilikom udvaranja, ali u braku je ne vide kao smisao i izvor bliskosti.Ono što razara brakove nisu problemi koji se javljaju u svakoj vezi, već način na koji supružnici raspravljaju o njima. Prvo treba prevladati razlike u spolovima da bi mogli razriješiti sporne emocije.

Greške u braku kritika i prezir

Oštra kritika je prvi znak za uzbunu u braku. Česte kritike koje su izrečene u bijesu predstavljaju napad na supružnika. Komentirajte više nije dobronamjerna kritika, već otvoreni napad na ličnost. Komentirajte, kao odlika emocionalno inteligentnog ponašanja, kritizira ono što je osoba uradila, dok kritika ličnosti kod osobe izaziva osjećaj srama, slabosti i omalovaženosti. Ovo opet dovodi do zauzimanja obrambenog stava, a ne do pomirenja, pa se rasprava nastavlja i rasplamsava umjesto da se stišava.

Prezir, kao izuzetno destruktivna emocija, nerijetko prati kritiku ličnosti. Izražava se prije svega tonom glasa i ljutitim reakcijama. Vrlo ga je lako prepoznati u izrazu lica, jer dovodi do kontrakcije mišića koji zateže kraj usana u stranu, dok je pogled uprt ka gore. Kada jedan supružnik ima ovakav izraz lica, drugome skače puls za par otkucaja u minuti.

Iako povremeno izražavanje prezira neće ugroziti brak, konstantno izražavanje ovog osjećaja dovodi do niza zdravstvenih problema supružnika, kao i do završetka braka. Stalna kritika, odvratnost i prezir su znaci opasnosti. Napadnuti partner će na ovo odgovoriti reakcijom bori se ili bježi. Ako uzvrati udarac, rasprava će se završiti svađom i vikom.

Međutim ni povlačenje, odnosno bježanje, nije dobar izbor ako se pod njom podrazumijeva šutnju. Krajnja obrana od napada je inat. Inat šalje snažnu poruku koja u sebi sadrži udaljavanje, superiornost i nenaklonost. Inat se javlja kod parova koji su pred razvodom.

toksične misli

Aron Bek, osnivač kognitivne terapije ukazao je na značaj paralelne konverzacije (izrečeno i prećutno) koja se javlja u braku. Po njemu, suštinu emocionalnog sukoba izazivaju razmišljanja koja koja Bek naziva automatske misli. To su trenutne, nestalne i podsvjesne pretpostavke o sebi i drugima, a odraz su naših najdubljih emocionalnih stavova.

U brakovima u krizi javljaju se tipični obrasci mišljenja – osjećanje da ste nevina žrtva ili da ste s pravom ogorčeni. Ako ove misli postanu automatske, one se ponavljaju iu partnerovom ponašanju se samo traži ono što će potvrditi našu poziciju. Ovakve misli nam ne dozvoljavaju da zaista saslušamo drugu stranu. Ponašamo se kao da smo programirani samo za određene riječi ili ponašanje, i kada ih čujemo, reagiramo agresivno i neugodno, bez obzira na sve ono prethodno što je partner rekao ili uradio.

Ako pak ne postoje osjećaje ogorčenosti i ugroženosti, brže će se riješiti nesuglasice i ponašanje druge strane tumačit se s više dobronamjernosti. Partneri koji imaju pesimistički stav u stalnom su procepu i sa osjećajem tjeskobe.

Optimistični na nesuglasice gledaju kao na okolnosti koje se mogu promijeniti.

Optimizam je i pozitivno shvaćanje i gledanje svijeta, a samim tim i veze u kojoj se nalazimo. Biti optimista znači sagledavati stvarnost u najboljem svjetlu, tražiti vrijednost i smisao u svemu oko sebe i imati volje za životom. Pored ovoga, optimizam podrazumijeva uvjerenost da će se stvari odvijati onako kako mi želimo i da će uspjeh sigurno doći.

Moć optimizma se može i mnogo šire shvatiti. Ako vjerujemo u svoje sposobnosti, utječemo na to da one budu i bolje nego što zaista jesu. Dakle, vjera u svoje sposobnosti uvećava ih. Biti optimist u vezi ili braku, povećava šanse za ispunjeniji i sretniji život u dvoje.

Pesimizam dovodi do ogorčenosti, dok optimizam umiruje.

Najagresivniji vid toksičnih misli javlja se kod muževa koji zlostavljaju svoje žene. Istraživanja su pokazala da ti muškarci reagiraju kao maloljetne siledžije. I najobičnije reakcije supruge tumače neprijateljski i tako opravdavaju nasilje. Kako se ovakvi muškarci posebno plaše poniženja i obacivanja, na svaku naznaku takvog ponašanja svojih supruga reagiraju impulzivno i agresivno.

Prezasićenost: bračni poraz

Prezasićenost je izraz koji označava stalnu podložnost negativnim emocionalnim uzbuđenjima. Prezasićeni partneri su zaokupljeni negativnim stavom prema drugoj strani i opsjednuti su nekontroliranim, zastrašujućim osjećajima. Oni žele zaustaviti tijek stvari, da pobjegnu, nisu u stanju pravilno čuju stvari i skloni su reakcijama koje su primitivne.

Simptom preopterećenosti je ubrzan rad srca. Ljudi su tada obuzeti strahom i bijesom, i čini im se da nikada neće uspjeti savladati ta osjećanja. Emocije su snažne, mišljenje je konfuzno i ​​ne postoji mogućnost da se zauzme drugačiji stav ili da se stvari razriješe razumno.

Iako se povremene svađe među supružnicima manifestuju na sličan način, prezasićenost traje dugo vremena. Na bilo koju akciju partnera reaguje se pretjerano i osjećaji su stalno ozlijeđena.

Preopterećeni partner ne vidi izlaz iz problema i način na koji bi se stvari mogle razjasniti. Supružnici, da bi izbjegli razgovore koji u takvom stanju postaju besmisleni, počinju žive odvojene živote, osjećaju se usamljenim i posljednji korak u najvećem broju slučajeva je razvod.

Muškarci: osjetljivi pol

Istraživanja parova koji su u braku trideset pa i više godina, pokazuju da i dalje postoji razlika u odnosu na emocionalne sukobe. Žene se ne ustručavaju ući u neugodne bračne prepirke, dok ih muškarci smatraju neugodnim, pa i odbojnim i više se uznemiravaju povodom njih od svojih žena.

Muškarci su skloniji prezasićenja negativnim emocijama i burnije reagiraju na kritike svojih supruga. Zbog toga su muškarci skloni povlačenju (da bi se zaštitili od prezasićenja). Oni se povlače u sebe i na taj način smanjuju svoj puls, dok njihovim ženama u tim trenucima, dok se oni povlače, puls raste.

Različiti načini traženja utjehe, ustvari, dovode do različitih pogleda na emocionalne sukobe. Žene ih priželjkuju, muškarci žele da ih izbjegnu.

Za nju i njega: bračni savjet

Vidjeli smo što sigurno može upropastiti brak. Pitanje je što učiniti da ga sačuvamo?

Za početak, potrebno je prilagoditi se. Muškarci bi trebali ne izbjegavaju sukobe, već da pokušaju da ih svate kao način održanja zdrave veze. Primjedbe koje žene iznose, bolje je riješiti prije nego što se nagomilaju i izazovu prezasićenje. Iako može tako izgledati, ženin napad nije napad na ličnost muškarca (bar ne u velikom broju slučajeva).

Snažniji spol ne bi trebao nudi praktična rješenja, već da sudjeluje u njenim osjećajima, bez obzira da li se slaže s njom. Savjete žene često shvaćaju kao da su njihova osjećanja odbačena. Što se žena tiče, savjeti su skoro isti. Ne treba napadati muškarce, nego ono što su učinili. Napad može biti zamjerka, ali ne i kritika ili prezir.

“KORISNA SVAĐA”

Bračne svađe su mogućnost da se primjeni emocionalna inteligencija. Tijekom svađe bitno je da se partneri međusobno Salus, da svatko dobije mogućnost da iskaže svoje mišljenje. Taj čin empatije će smanjiti napetost.

Mnoštvo emocionalnih vještina, kao što su sposobnost da se umirite, empatija i slušanje, mogu omogućiti da se nesuglasice uspješno razriješe. Upravo to omogućuje korisne svađe, pomoću kojih će brak napredovati. Rad na sebi pomaže nam da naučimo ili poboljšamo ove vještine, i da živimo sretniji bračni život.

smirivanje

Ovladavanje nagonima predstavlja osnovu emocionalne intervencije, ali je izuzetno teško u ljubavnim vezama, jer sebe ulažemo u potpunosti.Tokom bračnih svađa ponašamo se kao da nam je ugrožen život.

Ako se muž ili žena nalaze na vrhuncu emocionalnog napada ne dolazi do pozitivnih rješenja. Osnovna vještina je da partneri nauče da umire svoje osjećaje. To je prvi korak ka uspješnom rješavanju problema. Kada se puls tjedna svađe podigne (uveća) par bi trebao da se razdvoji i da se smiri da ne bi došlo do prezasićenja.

Vještina koja parove održava zajedno je slušanje. Parovi pred razvodom su zaokupljeni bijesom i ne mogu saslušaju drugu stranu. Obrambeni stav u takvim slučajevima postaje vrsta ignoriranja ili se na primjedbu reagira kao na napad.

Čak i ako su oba partnera emocionalno uznemirena oni mogu jedno drugo da saslušaju, da uvide obostrane greške i da daju do znanja koliko im je problem značajan.

Empatija, najdjelotvorniji način slušanja: Spoznati osjećanja koja su podloga izrečenog

Psiholog Zino preporuča formulu “XYZ” kao najuspješniju u slučaju stavljanja primjedbe. Kada si napravio X, osjećala sam se Y, a više bih voljela da si napravio Z. Otvoren razgovor ukida nasilje, prijetnje i uvrede.

Učinkovit način da se smiri svađa jeste da se partneru da do znanja kako ste u stanju stvari sagledate u drugačijem kontekstu koji je njemu značajan, iako se vi s tim ne slažete. Drugi način je preuzimanje odgovornosti i izvinjenje kada uvidite da niste u pravu.

Metoda emocionalnog slušanja, sagledavanje, najčešće se primjenjuje u bračnoj terapiji. Na ovaj način partner ponavlja primjedbu koju je čuo i pita je li ispravno razumio.

Točno sagledavanje prati osjećanje da vas je partner razumio ali i osjećanje emocionalnog sklada s partnerom.