Čarobni štap (deminutiv: čarobni štapić) je štap izrađen od drveta ili metala koji se, prema vjerovanju, koristi u ceremonijalnoj magiji. Osim u okultizmu, magični štap se koristi kao artefakt u predstavama mađioničara.
U starozavjetnoj Knjizi Izlaska, Mojsije i Aron su se sukobili s faraonovim svećenicima na njegovu dvoru. Aron je imao štap koji se Božjim nadahnućem pretvorio u zmiju. Faraonovi svećenici ponovili su istu “čaroliju” pretvorivši svoje štapove, također u zmije, no bili su nadjačani od Aronove zmija (Izl 4,2-4 i Izl 7,10-12). U istoj knjizi još jednom se spominje Mojsijev štap i to u trenutku kada Mojsije razdvaja more kako bi Židovi mogli pobjeći pred egipatskom potjerom (Izl 14,16).
Jedan od najvažnijih obrednih predmeta svakog čarobnjaka i vještice bio je čarobni štap. Obično se izrađivao od grana vrbe, imele, lijeske ili bazge. Prema Grand Grimoireu lijeskinu granu trebalo je odsjeći jednim udarcem u trenutku izlaska Sunca. U Ključu kralja Salomona piše da štap treba biti od ljeskovog ili orahovog drveta starog godinu dana koje, također, treba biti isječeno jednim udarcem u zoru, na dan Merkura. Prikazani simboli trebaju biti ispisani ili izgravirani u dan i sat Merkura. Jedan drugi grimorij navodi da iz štapa treba izvaditi dio srži i tako izbušiti rupu u sredini, a rupu ispuniti komadom tkanine ili pamuka natopljena s nekoliko kapi krvi.
Ovisno o željenoj čaroliji varira i vrsta drveta. Štap napravljen od vrbe je štap vode, mjeseca i čaranja. Ako čarolija zahtjeva uklanjanje negativnih utjecaja koristi se glogov štap. Prema okultnim vjerovanjima, stara vještica je predavala čarobni štap mlađoj vještici, dok prema drugom vjerovanju, čarobni štap ne smije dotaknuti druga osoba osim njegovog vlasnika, jer u tom slučaju gubi svoju moć. Naime, vjerovalo se da praktikant magije tijekom izrade štapa i obreda posvećenja akumulira dio svoje energije u štap, te da se gubi veza između njega i štapa ukoliko ga okalja neka druga ruka.
