Zašto Andrija Luburić koji je zapisao i objavio ‘Hercegovačko proročanstvo’ nije tada otkrio i ime njegovog tvorca, iako ga je znao, što će kasnije i sam potvrditi? Možda, u tom trenutku izuzetne ratne zbilje, u trenutku sudbonosnom po srpskim i druge narode, iz razloga psihosugestivno prirode. Naime, sasvim je blizu pameti pretpostavka da su urednici ‘Srpski novina’ računali i na sugestibilnost jednog tako optimističnog proročanstva, koja bi bila znatno umanjena ako bi se znalo da iza njega stoji jedan bezmalo običan čovjek, koga je od drugih suplemenika odvajalo to što je bio pismen, što je znao da gusla i da lijepo priča.
Tek po završetku rata Andrija Luburić će otkriti ime tvorca ‘Hercegovačkog proročanstva’. To je Pavao Kosanović, rođen 1850. godine u selu Miljanić, u Banjanima. On je, kao što se vidi iz ‘Srpski novina’, pokušao vidi i dalje od ishoda Prvog svjetskog rata. On je, kako navodi Luburić, proricao ‘iz knjiga starostavnih’. Iz jedne takve knjige Luburić je, još 1910. godine, zapisao i druga proročka predviđanja Pavla Paka Kosanovića. Podsjetimo ih se, jer neka od njih sežu do našeg vremena, a čini se i dalje!
Pavao Kosanović kaže: ‘U drugoj hiljadi godina na zemlji će zavladati carstvo vraga, kome će bog dati upravu na zemlji zbog bezbožnosti ljudi, koji će kriviti vilice. Đavolji prest biće u gradu Karatoru, ali će njegov sin vladati iz gvozdenoga grada čija prva slova kazuju glas ovce … Đavolja vladavina ostavit ljudima veliku širinu i ubjeđenja da su rod od divljih zvjerova ‘.