I gdje se nalazio, ako je uopće postojao, edenski vrt? Teolozi, povjesničari, obični znatiželjnici i znanstvenici stoljećima već nastoje odgonetnuti ovu veliku tajnu. Eden je bio smještan na toliko mnogo različitih mjesta, isto kao i izgubljena Atlantida. Neki su smatrali da bi mogao biti u Mongoliji, Indiji ili Etiopiji. Oni su to svoje mišljenje sasvim razumno zasnivali na starosti tih područja i na pretpostavci da tajanstveni Pisoni i Gihon moraju biti u vezi s druge dvije velike rijeke drevnog svijeta: Nilom i Gangom. Druga omiljena lokacija gdje je smještan Eden, jeste Turska. To je zbog toga što Tigar i Eufrat izviru u tamošnjim planinama, a tamo je i Ararat na kome se zaustavila Noina lađa.
Posljednjih sto godina, od otkrića starih civilizacija u današnjem Iraku, znanstvenici su se okrenuli ka dolini Tigra i Eufrata i mjestima južnog Sumera, posebno ka području oko 240 kilometara sjevernije od sadašnjeg vrha Pirinejskog zaljeva.

Vidi se da su učene glave tijekom proteklih stoljeća smještali raj na prostore gotovo od Sjevernog pola do Australije na jugu. Potraga za ovim mjestom je često imala razmjere otkrivanja legendarne Atlantide. Prvo mjesto gdje je bio smješten Adamov zemaljski raj bila je ‘Gora Božja’ – planina Safon u Siriji, zatim je kao takva određena najplodnija dolina u južnoj Palestini – Hebron. Kad je David premjestio prijestolnicu iz Hebrona u Jeruzalem, u ovaj sveti grad je tad bio smješten i biblijski raj.
U vrijeme babilonskog ropstva smatralo se da je Eden bio u sjevernom dijelu Perzijskog zaljeva, na prostoru gdje u more utječu Tigar i Eufrat. Iz pisanja proroka Amosa i Ezekiela, može se zaključiti da je Eden isto što i Bet Eden, odnosno Bit Adini iz Asirskih natpisa u IX stoljeću prije naše ere, mjesto negdje u Armeniji gdje su izvirali Tigar i Eufrat.
Nijedan od tih istraživača i proroka, međutim, nije dao ništa opipljivo čime bi mogao dokazati svoju tvrdnju, sve dok se u Britanskom muzeju nije počeo proučavati jedan cilindar star više od četiri tisuće godina. Taj valjkasti predmet od kamena je dosta oštećen, ali su arheolozi ipak mogli na otisku koji se pravi na svježoj glini da uoče jednog muškarca s rogovima, ženu i u pozadini drvo sa zmijom. Mogla je to biti, i mnogi su je tako protumačili, prva poznata predstava Adama, Eve, lukave zmije i drveta života, nastala još u vrijeme akadske vladavine nad područjem današnjeg južnog Iraka.
U Prvoj knjizi Mojsijevoj se govori da iz Edenskog vrta ističe voda koja se dijeli u četiri rijeke. Pisac Biblije ih spominje ovim redom: Fison, koji teče oko cijele zemlje Evilske gdje ima zlata, Geon, koji teče oko cijele zemlje Huske, Hidekel, što teče ka Asiriji i Eufrat. Može iz ovog da se izvuče zaključak da su Hebreji prihvatili shvaćanje Babilonaca da je svijet pravokutna ploča okružena s četiri velike rijeke koje obuhvaćaju svo zamislivo bogatstvo i sve što u prirodi može se poželi.
Eufrat je dobro poznata rijeka, Hidekel su Grci kasnije dali ime Tigris. Fison i Geon, čija imena imaju slične varijanteu izgovoru kod drugih naroda, ostaju zagonetka. Moguće da su to bila imena velikih kanala za navodnjavanje koje su kopali stanovnici pustinjskog dijela između Tigra i Eufrata. Pažljivim čitanjem Biblije uočava se da se rijeke nabrajaju od istoka prema zapadu, jer se najbliža – Eufrat – spominje posljednja. Fison i Geon, po tome, trebali bi biti negdje sasvim na istoku.
Na jednoj staroj karti drevnog istoka Gang je ucrtan kao da predstavlja gornji tok rijeke Nil. Velika voda što napaja Egipat je bila prava misterija za stari svijet, nisu mogli utvrditi odakle dolazi. I takav jedan svjetski putnik kao što je bio Aleksandar Makedonski smatrao je da pored Tigra i Eufrata na visoravni Armenije izvire i Nil. Neki biblijski pisci navode da je Geon zapravo Nil, drugi tvrde da je zemlja Evilska koju okružuje rijeka Fison zapravo srednja Arabija, mada u njoj uopće nema rijeka.
Je li uopće netko vidio taj Edenski vrt, izuzimajući Adama i Evu, pa kasnije Enoha, Izaka, Mojsija i na kraju lukavog Rabi Jehošue ben Levija, koji je prema hebrejskim legendama prevario anđela čuvara, preskočio zid i jednostavno ušao unutra? Stari Židovi su vjerovali da Eden ima sedmostruka vrata, a da svakim od četiri riječna korita teku mlijeko, med, vino i ulje. Tamo se nalazilo sedamdeset zlatnih prijestolja za pravednike ukrašenih dragim kamenjem.