Dakle, Vede podučavaju da sva živa bića imaju dušu i svijest i uživati ​​različite oblike života prema svojim željama. Čulne želje nikada ne mogu biti trajne i iste. Javljaju se potrebe za različitim čulnim uživanjima. Da bi se takve potrebe uvjetovane duše zadovoljile, procesom rađanja i umiranja omogućava se boravak duši u različitim tijelima. Taj proces i zakonitost Bhagavad-gita, u svom petnaestom poglavlju, objašnjava sljedećim riječima: ‘Živo biće u materijalnom svijetu nosi svoja različita životna shvaćanja od jednog tijela do drugog kao što zrak nosi miris cvijeta. Živo biće, koje tako dobiva drugo grubo tijelo, dobiva određenu vrstu ušiju, očiju, jezika, nosa i čulo dodira koji su grupirani oko uma i tako uživa u određenim vrstama čulnih predmeta. Neki ljudi ne mogu da shvate kako živo biće napušta svoje tijelo, niti mogu shvatiti kakvu vrstu tijela ono uživa opčinjeno vezujući silama materijalne prirode. Ali, onaj čije su oči izvježban u znanju, može sve to jasno da vidi, dok drugi ne mogu, iako pokušavaju. ‘
Materijalni svijet djeluje po određenom zakonu, a ovaj opis je najsuptilniji dio tog zakona. Ako vidimo da fantastično funkcioniraju univerzum, sunčev sustav, priroda i svi oblici života u njoj, možemo bar sa rezervom pretpostaviti da postoji takav zakon karme u kojem se odvija reinkarnacija, taj pravedan i svrsishodan proces koji postoji zbog samih ljudi. Iz gore navedenih stihova Bhagavad-gite može se zaključiti da duša u čovjeku u sljedećem životu može izgubiti ljudsku formu i nastaniti neki drugi oblik života zavisno od dijela i želje. Mnogi ljudi, privučeni različitih razvratnim željama i aktivnostima, čine ono što je nedostojno ljudskog života i odbacuju svaki interes za shvaćanje svoje duhovne, metafizičke prirode. Zakon karme ih kažnjava ili nagrađuje, (već kako se shvati) da u sljedećem životu prihvate dotičnu vrstu tijela, kako bi mogli zadovoljavati svoj interes. Ljudsko tijelo nije naročito pogodno za neka velika čulna uživanja već za filozofsko-duhovnu razinu življenja. Naravno, rad u razumnim granicama je potreban jer, kaže Bhagavad-gita: ‘bez rada čovjek ne može održavati čak ni svoje fizičko tijelo’. Životinjska tijela su pogodna za različita čulna uživanja. Ako netko želi uživati ​​u jedenju i prežderavanju onda je za to pogodno tijelo svinje, slona ili negog drugog stvorenja velikih potreba. Ako netko želi uživati ​​u odmaranju i spavanju onda su za to pogodna tijela medvjeda, lava i slično, a za ljubavni odnos su pogodna tijela golubova, bikova ili majmuna, koji tako puno i slobodno zadovoljavaju te svoje čulne želje. Ovo je grubo rečeno jer zakon karme po kojem mi dobivamo različita tijela je mnogo suptilniji.