O liječenju bionergijom i mogućnostima ekstrasensa počelo se priča tek pošto su se neki pisci i novinari ohrabrili da u časopisima i novinama objave svoje dojmove o mogućnostima i čudesima tada ceć poznate isceliteljke dzun (krajem 80-tih godina).

Od tada pa do danas vrlo često se piše i govori o vidovitosti, liječenju bioenergijom, dijagnostici io svemu povezanom s mogućnostima nekih ljudi da proriču, liječe i daju preciznu informaciju o zdravstvenom stanju ljudi koji su im se iz nekog razloga obratili. Ova tema privlači kako lovce na senzacije, tako i mnogo ljudi, ponajviše one koji su bolesni, a kojima metodama tradicionalne medicine ne može se pruži adekvatna pomoć.
Ispostavilo se da takvih poput Džuna ima i kod nas. Sve češće su izlazili tekstovi u novinama i časopisima io našim iscjeliteljima koji također uvelike posjeduju Džunine mogućnosti. Nije mali broj ni onih žena koje su o sebi govorile da su neslednice babe Vange.Bilo ih je najmanje desetak koje su tvrdile da ih je osobno baba Vanga pozvala i rekla im da će svaka od njih biti jedina i nenadmašna nasljednica njenog dara. Njihov broj je iz dana u dan sve veći.
Ne vjerujte ovim samozvanci. To su najobičniji šarlatani. Da imaju i najmanji dar i moć koje im je dao Svevišnji, trebalo bi da znaju da ne određuje baba Vanga tko će imati moć i dar vidovnjaka i iscjelitelja, nego Bog, a da bi netko dobio taj dar treba ga zasluži. Među tim samozvanci izgubio se, nestao i razvodnio talent i dar malobrojnih iscjelitelja koji zaista čine čuda, koji su liječili i liječe s Božjom moći i prosvjetljenjem.
Nije mali broj ekstrasensa koji tvrde da poznaju metode crne magije i vladaju njima. Neki od njih predstavljaju sebe magovima i ponose se time. Ne znamo kakve su njihove mogućnosti, ali imamo danas dosta takvih koji zaista vladaju metodama crne magije i rezultati njihovih zlodjela su vidljivi zahvaljujući zavisti i zlobi nas kršćana.
Crkva je tijekom svog više vekovnog postojanja protiv magova primjenjivala najsurovije kazne. Nije mali broj i slučajeva kada su ih ljudi ubijali kamenovanjem ili ih spaljivali na lomači. To su bile zaista surove kazne. Ali, ako su oni bili u stanju pričinjavaju užasna stradanja bližnjima, treba ozbiljno da se zamislimo nad tim da li su okrutnu kaznu i zaslužili. Ubijanje magijom, za novac, male djece i nevinih ljudi, koje nisi čak ni vidio, služeći zlu, prijestup je koji nema premca. I mada nema zakona po kojima bi se ovim zlodelnicima sudilo, svatko od nas treba da se zamisli i osvrne oko sebe, da bismo ih otkrili i zaštitili stradalnike, ako uistinu služimo kršćanstvu. Jer, umiru mladi ljudi, najviše kršćani, umiru s vjerom u Boga i razočaranjem što nitko ne može im pomogne u njihovim nevoljama i stradanjima.
Tim ljudima ne može pomoći medicina, nemoćni su lijekovi i biljke, mnogima ne može se pomogne ni bioenergijom, iz prostog razloga što su pod djelovanjem crne magije. Onima koji zaista imaju Božji dar liječe čudesnom snagom svojih rukom sigurno se dešavalo da liječenje nekih pacijenata ne daje očekivane rezultate ili da su rezultati privremeni. Gotovo uvijek u takvim slučajevima radi se o ljudima koji su pod utjecajem i djelovanjem crne magije. Napori iscjelitelja u takvim slučajevima ne dovode do rezultata, au nemalom broju slučajeva i sam iscjelitelj osjeća posljedice.
I sama iscjeliteljica Džuna se u mnogo slučajeva pitala zašto velikom broju pacijenata koje je liječila nije mogla pomoći. Mnogi od njih su za vrijeme liječenja osjetili olakšanje, ali po povratku kući zdravlje bi im se pogoršalo. To je stoga što su se, odlazeći kod nje na liječenje, udaljavali od djelovanja magije koja je izazivala oboljenja, a vrativši se kući, ponovo su joj se približili, pa je njeno djelovanje pogoršavalo zdravstveno stanje.
Ima slučajeva u kojima je bolesno stanje nekih pacijenata izazvano djelovanjem biopatogenih zona na njihov organizam. Te zone mogu biti u stanu i kući oboljelog, na njegovom radnom mjestu ili na drugim mjestima, i liječenje će biti bez rezultata ukoliko se oboljeli ne skloni sa tog mjesta i tog negativnog djelovanja. Bit će dosta i onih koji će potražiti pomoć, ali netko im neće moći pomoći, jer ih je Bog kaznio za zlodjela koja su počinili tijekom života. Ne znamo kako biste mogli prepoznati ove crne duše, jer kada se na njih svali Božja kazna oni postaju vjernici i pobožni, ali ako ih uspijete prepoznati, podsjetite ih zbog čega i od koga su njihova stradanja. Međutim, ako i ne uspijete u tome, shvatit ćete da su vaši napori da olakšate njihovu sudbinu uzaludni. To je zbog toga što nitko nije u stanju pomoći onima koje je Bog kaznio za počinjene grijehe.
Dar i moć koje je Bog dao ljudima da bi pomagali onima koji pate obuhvaća različite stupnjeve vidovitosti, dijagnostiku, liječenje bioenergijom, otkrivanje crne magije, načine za njeno uništavanje i liječenje posljedica njezinog djelovanja na ljudski organizam. Svatko pomaže ovisno od svojih mogućnosti.

PODACI SA ONOG SVETA

Ne postoje iscjelitelji koji liječe sve. Kod nekih oboljenja njihovo djelovanje je najučinkovitije i daje brzo i iznenađujuće rezultate, dok su kod drugih oboljenja rezultati nezadovoljavajući ili potpuno izostaju. Bilo bi dobro da svaki iscjelitelj realno ocjenjuje svoje mogućnosti i snagu svog djelovanja, kao i gdje i kod kojih oboljenja je najbolje da ih primjenjuje. Postoje iscjelitelji koji mogu liječiti samo lakše slučajeve, dok drugi vrlo uspješno liječe teška oboljenja koja su za tradicionalnu medicinu neizlječiva. Treći su u stanju postave i točnu dijagnozu, bez koje nije moguće poduzeti bilo kakvo liječenje. Međutim, ne postoje iscjelitelji, makar bili i najvišeg ranga, koji bi mogli izliječiti ili bar olakšati stradanje žrtvama crne magije, ukoliko se prethodno ne odstrani njeno štetno djelovanje. U protivnom, ono može prenijeti i na iscjelitelja, što bi moglo dovesti i do toga da izgubi svoj dar. Zato bi, još za vrijeme postavljanja dijagnoze, iscjelitelj trebao znati koji su uzroci oboljenjima: jesu li tegobe zaista izazvane bolešću ili drugim faktorima, kao što su crna magija ili biopatogene zone. Ono što iscjelitelj u tom trenutku osjeća strogo je specifično i razumljivo jedino njima. Svakom iscjelitelju veoma je teško riječima objasni kako i što zapravo osjeća i na koji način razvrstava ono što emitira oboljeli organizam. Prvo pitanje koje novinari postavljaju takvim ljudima obično je: ‘Kada i kako ste osjetili da imate taj dar?’
Odgovor na ovo pitanje, koje podjednako uzbuđuje i one koji istražuju i one koji u sebi tek otkrivaju sposobnost da budu vidovnjaci i iscjelitelji, ne može biti isti za sve. Postoje ljudi koji još od rođenja imaju kontakt sa onostranim preko duša umrlih, koje čuju i vide. Naime, ljudi koji posjeduju dar da kontaktiraju s mrtvima još od najranijeg djetinjstva, imaju uvjete da tijekom vremena salađuju različite stupnjeve u razvoju tog dara, kako bi postali vidovnjaci i iscjelitelji. Ogromna znanja koja im prenose duše s onoga svijeta daju im mogućnosti da čine nešto što mi ostali prihvaćamo kao čuda. Svi oni svoju vezu sa onostranim čuvaju u tajnosti sve do trenutka kada njihov dar dođe do izražaja. Pa i poslije toga nerado pričaju o onome što su naučili u svojim kontaktima s pokojnicima. Nekada sui drevni svećenici za posvećene u svoj rad odabrali ljude koji od rođenja imaju kontakte sa onostranim. Ta obdarenost bila je jedini ali obvezan uvjet da taj čovjek bude posvećen i uveden u sve njihove tajne. Paradoks našeg vremena je u tome da se upravo takvi ljudi smatraju ludima.

Nesmireni DUŠE

Mnogim ljudima nije jasno kako bi jedan vidovnjak mogao znati u kakvim je uvjetima izvršeno, primjerice, neko ubojstvo. Ukoliko vidovnjak ima dar za komunikaciju s dušama umrlih, dovoljno je da pozove dušu ubijenog i uspostaviti kontakt s njom. Od nje saznaje tko, kao i na koji način je izazvao smrt. U nekim slučajevima i nepozvani pokojnici, koristeći moć vidovnjaka da ih vidi i čuje, sami otkrivaju uzrok svoje smrti.
U velikom broju slučajeva ubojica, da bi prikrio zločin, sakriva ili zakopava tijelo ubijenog. U takvim slučajevima duh ubijenog ne može biti pozvan, jer ostaje tamo, bez mogućnosti napustiti mjesto na kojem je sakriveno tijelo. Ne nalaze mir i ne odlaze u onostrano ni duše onih koji nisu sahranjeni na za to određeno mjesto ia ko sahrana nije izvršena u skladu sa vjerskim običajima. Znamo da samoubojice, obješeni, prijestupnici nad kojima je izvršena smrtna kazna, ranije nisu sahranjivani na za to određena mjesta na grublju, već izvan njih.
Poznati su slučajevi ubojstava, primjerice u nekom zamku, kada je tijelo ubijenog zakopano na mjestu zločina. U takvim slučajevima duh stoljećima ostaje zarobljen i uznemirava žitelje tog zdanja. Tako počinju predanja o duhovima. U mnogo slučajeva ta pojava se prihvaća kao halucinacija stanovnika zgrade. Duh ubijenog može osloboditi jedino kada se tijelo pronađe i sahrani na groblju, sukladno ritualom koji je prihvatila lokalna crkva. Znamo da čak i za vrijeme rata, poslije bitke, tijela ubijenih su sahranjivana sukladno religijskim običajima. Nepisani zakon za odavanje pošte mrtvima obvezivao je one koji ratuju provoditi potrebne rituale, bez obzira na broj poginulih, da bi njihove duše stekle mir i pokoj na onom svijetu.
Teško može opisati šta sve jedan zemaljski čovjek može naučiti od mrvih. Prije svega može dobiti mnogo informacija iz različitih područja, pomoću kojih može čini čuda. Sva znanja koja jedan zemaljski čovjek dobiva odozgo, duše nekadašnih zemaljskih ljudi prenose uglavnom onima koji imaju dar da ih čuju i vide .. Novinari su pisali o svakakvim čudesima različitih ‘čudotvoraca’, o kojim a se kasnije ispostavilo da su najveći prevaranti i šarlatani. To su na neosporan način dokazivali ljudi koji su išli kod njih na liječenje i uvjerili se da sve što je pisano o njihovim isceliteljsim mogućnostima postoji samo u uobrazilji samih samozvanih ekstrasensa-čarobnjaka.
Ne treba pisati o nedokazanim i neprovjerenim mogućnostima samozvanaca i na taj način prema njima usmjeravati ljude kojima je zaista neophodna pomoć. Pseudoiscelitelji njihovim stradanjima dodaju još i razočarenje da nitko ne može im pomogne.

NIKO SE NE MOŽE SAKRITI

Postoji mnogo načina da se dokaže iscjeliteljski dar. To može postići Kirlijanovom fotografijom i drugim različitim ispitivanjima.Veoma je važno da iscjelitelj do savršenstva vlada svojom energijom, jer u nemalo slučajeva, pogotovo kada se djeluje na moždane centre, neophodno je kako da se doda, tako i da se oduzme bioenergija od prenapregnutih živaca, ili od centarasa smanjenom funkcijom i aktivnošću.
Narodna medicina bi trebala biti dopuna i pomoć zvaničnoj medicini i da iscjelitelji rade zajedno s liječnicima i psiholozima. Na taj način će se oduzeti mogućnost samozvanci da lažu i varaju svojim nepostojećim sposobnostima. Suvremena znanost i nemali broj znanstvenika iz različitih područja, najkategoričnije negirajući postojanje onostranog i kontakte s njim, uskraćuju mogućnost za stjecanje vrlo korisnih saznanja koja bi mogli dobiti bez muke. Ljudska civilizacija bila bi na daleko višem stupnju razvoja da je koristila i znanja s onog svijeta. Kao primjer, spomenut samo potpuno negiranje mogućnosti čovjeka da vrši beskrvne operacije, samo uz pomoć energije svojih ruku.
Onima koji služe zlu koristeći metode crne magije i koji nameću mrtvima da izvršavaju njihove zle zamisli u nanošenju muke ljudima, njih, ranije ili kasnije, čeka osveta mrtvih. Umrli im neće oprostiti zlodjela, a prije svega nepoštivanje prema dušama koje prisiljavaju da izazivaju nesreće, bolesti i smrt. Nepoštivanje mrtvih je i to kada zlodelnici, iz zavisti i zlobe, stavljaju oko grobalja i na grobove pokojnika i na za mrtve sveta mjesta različite vrste crne magije. Kršćanska groblja su prepuna ovih gadosti, kojima se želi nesreća i smrt ljudi, a da to oni i ne slute. Mrtvi će izvršiti sve, ali onima koji su ukazali nepoštovanje prema dušama neće oprostiti.
Nitko ne može sakriti i da izbjegne plaćanje duga i Božju kaznu za zlodjela koja je izvršio. Svatko bi o tome trebao razmisliti ozbiljno i na vrijeme, prije nego što postane kasno.