Ima istraživača Bermudskog trokuta koji smatraju da u tom području na čovjekovu orijentaciju utječu određene sile. Neki ugledni geolozi tvrde da na Zemlji, odnosno u njenom magnetskom polju – čija priroda još nije objašnjena u potpunosti, postoje područja u kojima nastaju razni poremećaji. U Bermudskom trokutu, primjerice, igla kompasa zaokreće čak i za 20 stupnjeva u odnosu na stvari pravac sjever-jug. To znači da se ona usmjerava prema zemljopisnom, a ne prema magnetskom polju. Navigatori o tome strogo vode računa, da se ne bi dogodila nesreća.
Kombinacija reznih sila sigurno je jedno od najlogičnijih objašnjenja za fenomen Bermudskog trokuta. Međutim, da se vratimo na nestanak eskadrile ‘osvetnika’, to jest Letu 19, iz prosinca 1945. Pilot John Mayer dugi niz godina istražuje sudbinu ‘izgubljene patrole’. On tvrdi da su se oni jednostavno izgubili i da su zatim bili ‘progutani’ u nekoj velikoj oluji. Navodno, on točno zna što se dogodilo s Letom 19. Prema njegovoj teoriji, pet zrakoplov tipa ‘osvetnik’ trebalo je, poslije vježbe bombardiranja, da produže let na istog do spruda zvanog Velika uzengija, a zatim ka sjeveru do spruda Veliko jedro, i , najzad, da se okrenu jugozapadu radi povratka u bazu Lauderdale. Međutim, nakon 90 minuta, poručnik Taylor isvestio je bazu da su njegovi kompasi pokvareni i da ne znaju gdje se nalaze. Smatrao je da se nalaze negdje iznad Floride, mnogo dalje od željenog tečaja.
Majer, koji je godinama letio nad područjem Floride i Kariba, proučavao je radio izvještaje i procjenjivao vjetrove, vrijeme i potrošnju goriva. Unosio je na kartu maršutu ‘osvetnika’, dokazujući da oni nisu bili iznad navedenih sprudova, već iznad vrlo sličnih otoka zvanih Abako. Znači, prema Majerovo mišljenju, kada je Taylor naredio pilotima da lete sjeveroistočno, da bi došli do Floride, on ih je u stvari uputio još dublje ka pučini Atlantika. Dok su krivudao po pogoršanom vremenu, nestalo im je goriva, pa su pali u ocean. U okviru ovih tvrdnji Majer je organizirao i ekspediciju ne bi li pronašao olupine ‘izgubljene patrole’.
Majerov rad ostao je u domeni teorije, sve dok tragedija koja je uslijedila nije bacila više svjetla. Neposredno nakon polijetanja iz Cape Kaneverala, space shuttle ‘Challenger’ je eksplodirao. Bilo je to 1986. godine. Sva moguća oprema za podvodno istraživanje bila je hitno dopremljena na Floridu. Trebalo je ispitati morsko dno kod Cape Kaneverala, ne bi li se pronašli ostaci letjelice.
Top priliko, na morskom dnu otkriven jedan stari ratni avion, vjerojatno DC 3. Ali, Majer je mislio drugačije. Uspio je ishoditi povrat podmornice na mjesto gdje se nalazila olupina tog zrakoplova. Na dubini oko 120 metara i oko četiri kilometra od mjesta gdje je Mayer izračunao da je potonuo Let 19, podvodne kamere snimile su karakterističan mitraljez, kakav su imali zrakoplovi tipa ‘osvetnik’. Zrakoplov je izvađen iz vode.
‘Bila je to samo gomila hrđe. Proveo sam dva mjeseca ribajući ga, ali nije bilo načina da se identificira. Vjerujem da je to bio zrakoplov kojim je pilotirao jedan od članova Leta 19, kapetan George Stevens. Njegov zrakoplov imao je registarski broj 73209, a mi smo pronašli samo 209, ispisano u fragmentima. Nismo mogli sa sigurnošću da dokažemo da je to zaista bio avion iz Leta 19 ‘- ovako je razočarano ispričao Majera. Ratna mornarica SAD preuzela je ostatke aviona i prodal ih u staro željezo. Majer nije mogao priuštiti daljnja istraživanja da bi potkrijepio svoju teoriju.
Tada je s Floride stigao Graham Hawks. Hawks, rođen u Londonu, čuven je po istraživanju dubokih voda. Dok je njuškao okolo u svom istraživačkom brodu ‘Duboko more’, njegov sonar i kamera uhvatili su profile pet zrakoplova tipa ‘osvetnik’. Bili su uspravljeni i uglavnom neoštećeni. Nalazili su se na dubili od oko 200 metara, u krugu od oko dva i pol kilometra. Baza Lauderdale udaljena je 30 kilometara od tog mjesta. Izgledalo je da se najzagonetnija avionska misterija Bermudskog trokuta najzad počinje rješavati.