U svim procesima protiv templara stavljana su im na dušu najbestidniji zlodjela, a protiv laži koje je podržavao i sam papa čak ni moćni res nije mogao boriti i obrani. Inkvizicija, koju je držao Dominikanski red, bila je potpuno svjesna toga da narod poštuje templare i udarila je najtežim optužbama – da su heretici i vješci.

Ljudi su se tada plašili vještac, a zamislite tek kako su se osjećali kada im je predočen čitav jedan vještičji red, pa još pri tom izuzetno bogat i naoružan, koji se vješto krije iza svetog imena. Kao dokaz za to, tužitelji su naveli veze templara s neprijateljem u Svetoj zemlji. Tijekom dugog boravka u Palestini, templari su, naravno, morali imaju kontakte ne samo s Muhamedovim sljedbenicima već i sa učenicima ‘Starca s planine’, odnosno sekte hašišina – njihovo ime znači ‘oni koji uzimaju hašiš’, au većinu europskih jezika ušlo je kao sinonim za ‘ubojica’.
Hašišini su zaista uzimali hašiš – gotovo sve vrijeme bili su potpuno drogirani, klanjali se božici Kali i ubijali sve koji bi im se našli na putu, a najčešće su žrtve davili. Hašašina su svi, i na Istoku i na Zapadu, smatrali đavolskom sektom. Templari su, dakle, imali kontakt sa samim nečastivim. Tako su tužitelji, malo pomalo, razvili priču o templarima kao paklenim bićima koja su se odrekla Isusa Krista i koji obožavaju skaradno idole, posebno rogatu zvijer nazvanu ‘Bahomet’, koja im je, uostalom, i poklonila sve moći.
Priča o pravilima templarskog reda još je više podgrijala strah. Ta pravila vezana su za lik svetog Bernarda od Kjaravala, koji ih je sastavio. Svatko tko je želio odjene bijeli ogrtač s crvenim križem vitezova Templara morao je, zapravo, podnijeti najstroža pravila, mnogo stroža od svih drugih vjerskih i Kaluđerskih redova. Lik svetog Bernarda zaista je bio zanimljiv. Poticao je iz obitelji vojvoda burgonjskih. Rodio se u dvorcu Fontaine u blizini Dizen 1090. godine, a zaredio se u crkvi Sen Vorl u Šatijon sir Senu. Predanje kaže da se u toj crkvi tada nalazila predstava Djevice koja sjedi s djetetom Isusom u rukama. Bila je izvajana od drveta, potpuno pocrnelog od starosti – u suštini, Crna Djevica. Legenda dalje kaže da je svetac, tijekom jedne molitve, kada se slučajno nalazio pred tim kipom, izgovorio riječi: ‘Monstra te matra’ – Pokaži se Majko. U tom trenutku tri kapi mlijeka iz grudi Djevice pale su na Bernar usne.
Cijela priča potpuno je jasna alkemičarska alegorija, koja znači da je svetac ušao u okultne druidske tradicije. Sama Crna Djevica predstavlja prvi alkemičarski stupanj Nigredo – rad u crnom, što znači da je Bernard dosta znao o alkemiji. S druge strane, Bernard je očito dobro poznavao i stare keltske tradicije. No, pravila koja je sastavio za templarski red odišu pravom kršćanskom strogošću:

… uvijek mora prihvatiti borbu protiv heretika, čak i ako su njih trojica, a on sam …
… ako se bori za vlastiti život protiv osoba koje nisu heretici, reagirat tek poslije trećeg napada …
… podnijet će tri bičevanja ako ne uspije obaviti zadatak …
… pričešćivaće se tri puta godišnje …
… slušat će misu tri puta tjedno …
… tri puta tjedno davaće milostinju …
… tri puta tjedno jest će meso, au danima u kojima ga ne jede smije pojede tri obroka …

Kako bilo da bilo, pretpostavka da se Red obogatio zahvaljujući alkemiji i eventualnom pretvaranju olova u zlato ne samo da je malo moguća, već mu je takav način stjecanja bogatstva bio potpuno nepotreban. U svakom slučaju, ogromno bogatstvo je postojalo i do danas je ostalo tema na koju je vjerojatno potrošeno najviše tinte.
Povijest, naime, kaže da je listopada 1307. godine, kada su svi templari pohapšeni, sva njihova imovina konfiscirana. Ipak, izgleda da ‘kase’ Hrama nisu završile u rukama Filipa Lijepog. Kraljevi dužnosnici nisu pronašli ni srebro ni zlato, čak ni dokumenta od velikog značaja – pronađena je samo dokumentacija o posjedovanju zemljišta. Tako je nastalo niz legendi o skrivenom blagu templara, to jest o mnogim skrovištima jer ser se vjeruje da je svaka komanda imal svoje skrovište i to još od vremena kada je morala štiti blago od rata i razbojnika. Nakon procesa koji su protiv njih vođeni, templari su, po naređenju Filipa Lepog, zatvoreni u tvrđavu sinonim. Tu su ostali neko vrijeme, prije nego što su prebačeni u Paris.
Tijekom boravka u sinonim vitezovi su u zidove prostorija urezali nekoliko vrlo neobičnih oznaka koje koliko god je to teško reći, zaista izgledaju kao tajna šifra. Osamnaestog ožujka 1314. godine na jednom pariškom otočiću živi su spaljeni Giacomo molej, posljednji Veliki majstor, i Gofredi de Šarnej. Veliki majstor je, međutim, prije nego što će izdahnuti u plamenu, prizvao božji sud na papu i francuskog kralja. Ubrzo se on i ostvario. Poslije 37 dana Klement V umro je od upale crijeva, a Filip Lepi osam mjeseci kasnije, od paralize koja je nastupila nakon pada s konja u Fonteblou.