Nenadani dolasci, neočekivane ljubavi, iznenadni odlasci. Koliko god željeli sudjelovati u izborima, koliko god se grčevito borili uvjeriti i druge i sebe da razum u ljubavi postoji, ipak se suočavamo s nekim situacijama koje nam ostaju nejasne, i poput velike misterije se nadviju nad nama.

To su svi oni trenuci kada se sjetimo. Svi oni trenuci kada se smijemo s prijateljima, i usred smijeha zastanemo, osjetimo kako se sjećanje zariva u srž našeg bića, pa prikrijemo setu glede i nastavimo da dišemo. To su i svi oni trenuci kada udisaj boli, a neophodan je. Kada je srcu potrebna tišina, a svijet je glasan. Kada je tijelu potreban zagrljaj, a moramo koračamo dalje, bez pauze.

Svaki takav trenutak, i još bezbroj onih teških, neopisivih, neobjašnjivih. Svih onih trenutaka koje preživimo nekako, i izbjegavamo da ih spominjemo. Jer jutro je svanulo, besana noć je iza nas, a novi dan čeka na nas.

Ljubav je najveća magija. Ljubav je najveći zakon, jedini zakon. Ljubav je prava samo kada nas čini boljima. I nije uvijek lako, i nije uvijek jednostavno. I nije uvijek uzvraćeno. Ljubav je energija koja struji između nas i čeka da se duše sretnu. I svatko od nas ima svoju dušu. I svatko od nas je onaj koga netko traži.

U tom beskrajnom traženju, dogodi se ponekad da se zaista i nađemo. A kada se dvije duše sretnu ponovo, energija se aktivira i svijet zastane za otkucaj srca. I nije važna prošlost, nije važno što će biti sutra, sve što jesmo i sve što želimo je ispred nas, i čeka da ga prihvatimo. Ljubav je dar. A darovi se ne odbijaju. Rijetki su, dragocjeni, krhki, i uvijek su tu zarad našeg dobra.

Koliko puta smo poželjeli da prekinemo sve niti koje nas vežu za neke osobe, jer nismo spremni, jer nismo mi ti koji su odabrali, jer smatramo da je bolje bez njih. Ali, mogu li se prekinuti te niti? Može li odlazak zaista značiti kraj? Ako odlazite, au sebi nosite tragove duše osobe od koje odlazite, je li to bijeg? Bijeg od koga? Zarad čega? Uspješan kraj? Ili početak agonije?

U ljubavi ne postoje pravila, nema korisnički koje će nam reći i upozoriti nas, ili nam objasniti. A toliko je pitanja bez odgovora. Toliko je onih jakih, koji čekaju. Očekujem nas učini nedodirljivim. Potrebno je vrijeme.

Vrijeme koje ćemo posvetiti samo nama. Vrijeme koje će nam pokazati da čekanje nikome ne donosi dobro. Vrijeme koje će nas podsjetiti da život prolazi pored nas, dok gledamo iza sebe i nadamo se. Teško je priznati sebi da smo previše vjerovali. Teško je prihvatiti da ne možemo utjecati na tuđe odluke i da je svatko odgovoran samo za ono što on radi.

Iako želimo, ne možemo druge da zadržavamo, ako su krenuli, ako odlaze. A ljubav je luda. Toliko dolazaka, odlazaka, nejasnih noći, maglovitih dana. Toliko nade, sreće i emocija. Toliko riječi koje su samo slovo na papiru. Toliko obećanja koja su pogažena brže nego što su izrečena. I toliko hrabrosti da se ide dalje. Da se voli ponovo. Da se traži i nađe ono što traje, ono što je pravo.

Prava ljubav postoji. Nije nedostižna, nije nemoguća i nije za odabrane. Ali staze koje vode do nje su bez oznaka. Ljubav zahtijeva potpunu slobodu, savršenu svijest o sebi i iskrenost. Kada upoznamo sebe, otvaramo puteve kojima dolazi ljubav. A upoznati sebe nije lako.

Do potpune spoznaje nas kao individue, dolazi upravo poslije onih nesretnih ljubavi, poslije nejasnih odlazaka i poslije bola koji se skupi u duši i čeka. Spoznaja se događa. Prihvatali je mi ili ne, ona je prisutna. Iziskuje vrijeme i iskrenost. Ali je ona nešto najbolje što nam se može dogoditi.

Jer kada upoznamo sebe, i shvatimo tko smo, kakvi smo, tko smo kada volimo, kakvi smo kada smo voljeni, samo tada smo spremni za dar ljubavi. Upoznaj sebe i sve ostalo će upoznati tebe. Zavoli sebe i sve ostalo će zavoljeti tebe. Sve počinje od nas, od energije kojom zračimo, od vjere u našem pogledu, od načina na koji grlimo svijet.

Prava ljubav dolazi onda kada smo spremni. Samo i jedino tada. Voljeli bismo da je ubrzamo, ubeđujemo sebe da je upravo sada pravi trenutak i naše vrijeme, ali ništa od toga ne utječe na brzinu njenog dolaska.

A dolazi poput vjetra, bez kofera, jer ona je sama sebi dovoljna. Dolazi nam oboji dane, da nam pokaže kakav život može biti, i da nam prizna da nam je uvijek željela samo dobro. Da su svi oni, koji su nas nekad izdali i povrijedili, ipak iza sebe ostavili nešto dobro za nas. Svaki težak trenutak nas je ojačao. A ljubav voli jake.

Svatko od nas ima jedinstvenu sliku ljubavi, shodno našim natalnim postavkama planeta i aspektima koje one međusobno obrazuju. Svatko je individua za sebe i svatko od nas, bez izuzetka, prolazi kroz proces prihvaćanja i spoznaje.

Dopustite sebi da vas teški trenuci nauče nečemu. Ne bježite, ne odbacujte od sebe dane koje biste najradije prespavali, i ne očajavajte. Sve ima svoje zašto. Sve je povezano. Svi smo povezani. Svatko od nas ima svoju ljubav i svog nekog. I svi smo mi nečiji.

Prihvatite promjene kao nešto produktivno, pozitivno i neophodno, i promatrajte koliko život postaje bolji. Spoznaja je svjetlo koje obasjava puteve do nas. Samo prihvaćanjem sebe možemo prihvatiti dar ljubavi. A ljubav je vrijedna toga.

I jednog dana ćete se sresti. Svijet će zastati na momenat. I vaši životi više nikada neće biti isti.