Svi smo učili u školi da je čovjek postao od majmuna i samo od majmuna.To je vremenom postala svojevrsna dogma koja ne trpi bilo kakvo protivljenje. Nedavno se pojavila i jedna teorija iz oblasti evolucije koja govori da su današnje kokoške nastale od dinosaura ?! Nevjerojatno na što su sve spremni bi odbranili teoriju evolucije, ali …

AKO JE ČOVJEK NASTAO OD MAJMUNA, ZAŠTO SU DANAŠNJI MAJMUNI ODBILI DA POSTANU LJUDI?

Znanstvenici koji su godinama usavršavali Darwinovu teoriju, pronalazili navodno karike koje nedostaju, pisali brdo knjiga na tu temu i zarađivali gomile para na njima, jednostavno ne dozvoljavaju bilo kakvu sumnju u njihove tvrdnje i naravno u Darwinovu teoriju. Međutim, dokazi protiv Darvina, danas ih sve više pritišću.
Prije par godina, jedna naša ministrica pokušala je obrazovanju u Srbiji predoči istinu o Darwinovoj teoriji evolucije. Međutim, dogodilo se da je bukvalno stavljena na strub srama. Osudili su je oni koji su o Darwinu čuli samo u petom razredu osnovne škole. Danas djeca i dalje slušaju priču o majmunima …
Kada je Charles Darwin u pitanju i njegov način razmišljanja, predočiće vam prije svega jednu činjenicu za koju ne vjerujem da znali:

Prema Charlesu Darwinu, jedan od razloga što ljudi nisu tako dlakavi kao majmuni je u tome što je muškarac pokazivao veću naklonost prema glatkoj koži žene!?

Većina znanstvenika prihvaća evoluciju ne kao teoriju, već kao ustanovljenu činjenicu. Kenneth Hsu u časopisu ‘Sedimentarna petrologija’ kaže: ‘… Darvinizam sadrži opake laži; on nije prirodan zakon formuliran na osnovu činjeničnih dokaza, već jedna dogma koja odražava prevladavajuću društvenu filozofiju 19. stoljeća. ‘ Čuveni švedski biolog Soren Levtrup je napisao: ‘Vjerujem da će jednog dana darvinovski mit biti tretiran kao najveća obmana u povijesti znanosti’.
Međutim, po riječima filozofa Toma Betela: ‘Evolucija je možda najrevnosnije čuvana dogma američke javne filozofije. Mnogi zlatni standardi su napušteni, ali darvinizam će biti branjen do posljednjeg daha ‘. Zašto je većina znanstvenika prihvatila teoriju evolucije? Jesu li njeni dokazi tako uvjerljivi? Vidjet se da nisu. Sa druge strane, je li moguće da tako mnogo znanstvenika nije u pravu. Odgovor je – DA. Sjetite se samo Galileja ili Pasteura, koji su dokazali da nije točno ono u što je vjerovao cijeli svijet njihovog doba – da je Zemlja u središtu svemira, odnosno da muhe i štakori nastaju od materije u raspadanju. Znanstvenik D.Votson je u časopisu ‘Priroda’ izjavio da je evolucija ‘jedina univerzalno prihvaćena teorija, ne zato što je mogu potvrditi logički dokazi, već zato što joj je jedina alternativa Božje stvaranje, koje je naravno velikom broju ljudi nevjerojatno’.
Čuveni britanski evolucionista Le Gros Clark kaže: ‘Da se evolucija stvarno desila, može se znanstveno dokazati samo otkrićem fosilizovanih ostataka reprezentativnih uzoraka pretpostavljenih prijelaznih tipova. Ključni dokaz za evoluciju moraju omogućiti paleontolozi, čiji je posao da proučavaju fosilni rekord. Međutim, da bi evolucijom nastali milioni postojećih i izumrlih biljnih i životinjskih vrsta, bilo je potrebno desetak milijuna paralelnih evolucija, a svaka od njih bi imala milijune stepenika.Svaki od njih bi morao imati tisuće ili milijune predstavnika – svaka vrsta je morala na svakom stupnju ‘evolucije’ imeti mnoge predstavnike, kao što i danas postoje, primjerice, milijuni miševa, a ne samo nekoliko njih. Tako bi sasvim formirane biljke ili životinje bile samo mali postotak ukupne populacije koju je imala svaka zasebna evolucija. Međutim, do danas su nađeni milijuni fosila, oko 250.000 vrsta, a svi su sasvim formirane biljke i životinje. To je točno ono što predviđa model stvaranja po kojem su sva živa bića nastala sasvim formirana.
Evolucionisti često navode kao dokaz za evoluciju slučaj ‘biberastog moljca’ (Biston betularia). Populacija ovog leptira koji živi na svijetlom drveću, počela je tamni kako se odvijala industrijska revolucija, tako da je postala gotovo sasvim crna.

Međutim, ispostavilo se da ta vrsta nije potamnila evolutivno, već prosto zato što su tamni, melanični primjerci, koji su uvijek postojali, bili manje upadljivi na drveću potamnelom od industrijskih plinova, pa su ih ptice manje hvatale. To je razlog zbog kojeg se se crni leptirovi namnožili više od bijelih. Enciklopedija Internešenal Vajldlajf proglasila je ovaj slučaj za ‘najupadljiviju evolutivnu promjenu kojoj je čovjek ikada bio svjedok’. Ako je to najbolji dokaz za evoluciju, onda zaista evolucija nije uopte imala ljudskih svjedoka, jer ovo uopće nije bila evolucija.
Prema teoriji evolucije, najprostiji oblici života, nastali su stvaranjem aminokiselina, koje su se igrom slučaja poredale u lanac i obrazovale proteine. Međutim, najjednostavniji protein sastoji se od lanca koji ima približno stotinjak aminokiselina. U takvom rasporedu, samo jedan jedini raspored daje život dok ostali ne, a d se sto aminokiselina tako poreda šansa jedan prema jedinici iza koje slijedi još 158 nula! Prema astrofizičarima, bilo koji događaj s vjerojatnošću manjom od one koja iza pomenute jedinice sadrži više od 110 nula, i sam je ravan nuli, barem u ovom našem nama poznatom univerzumu.Biolog Edward Conklin objasnio je slikovito takvu neverovatnoću sljedećim upoređenjem: ‘Vjerojatnost da je život nastao slučajem može se usporediti s vjerojatnošću da će rezultat ekspozije u štampariji biti uredno i po redoslijedu složeno prošireno izdanje rječnika koji se u njoj štampa ‘.
Drugi dokaz protiv evolucije predstavljaju fosili. Časopis ‘Arizona dejli star’ donio je fotografiju uginule krave koja se raspada u pustinji.Uz komentar da od nje uskoro neće ništa ostati osim oštećenog skeleta, a znanstvenici pričaju da je potrebno milijun godina da bi se dobila potrebna količina prašine, blata ili nanosa koji će prekriti životinju.Ali, fosili su pronalaženi gotovo netaknuti, sa svim unutarnjim organima, kožom i naborima na njoj, školjke sa očuvanim mišićima, iako bi tjedna fosiliziranja uslijed kemijskog procesa oni morali istrule.Evolucionisti ovaj problem nisu riješili, dok pristalice stvaranja misle da je došlo do velike katastrofe, općeg potopa, koji je jedino mogao iznenadno i brzo nataloži ogromne količine blata i mulja na uginule životinje.Ali to nije jedino pitanje na koje Darvinisti ne mogu odgovoriti.
Kada su u pitanju geološki slojevi, po nekoj logici, oni slijede jedan drugog po starosti odozdo naviše, ali nije uvijek tako!? Postoje brojni lokaliteti diljem svijeta gdje su navodno stariji i jednostavniji fosili nataloženi tako da su vertikalno iznad ‘mlađih’ slojeva. Međutim prava komedija nastaje kada se pronađe živ i zdrav primjerak zablude evolucionista. Gušter Tuatara izumro je prije 135 milijuna godina, bar tako su tvrdili evolucionisti pošto nije pronađen nijedan njegov mlađi fosilni ostatak.Ali bruka se dogodila kada je nedavno na nekim otocima u blizini Novog Zelanda Tuatara pronađen živ i zdrav! Gdje su fosilni ostaci ovog guštera u posljednjih 135 milijuna godina?
Na rijeci Peloksi, u blizini Glen Rouza u Teksasu, velika poplava 1900. godine sprala je naslage mulja i otkrila vapnenački sloj ispod, star 120 milijuna godina.U njemu su blizu jedno drugom, pronađeni otisci ljudskih stopala i nogu dinosaura! Jedan od evolucionista odmah je ponudio ‘logično’ objašnjenje; ‘Da je stijena jednom bila meka, pa je tuda prošao dinosaurus, zatim se skamenila, a nakon 60 milijuna godina, ona je iz nekog razloga ponovo smekšala, pa je onda tuda prošao čovjek’ !? Da li je itko ikada čuo ovakvo nešto? Na pitanje zbog čega u tom ponovnom razmekšavanju stijene tragovi dinosaura nisu nestali, pametni evolucionista je samo slegnuo ramenima.Ali, da bi stvar bila još zanimljivija, biljni ostaci u tom sloju krečnjaka ispitani pomoću ugljikovog izotopa C-14, pokazali su starost između 38.000 i 39.000 godina, što nameće zaključak da ni otisci čovjeka ali ni dinosaurusa ne mogu biti stariji od toga!
Kreacionisti vjeruju da je starost zemlje mnogo manja, nego što to tvrde evolucionisti, a da se većina geološki važnih formacija Zemlje može objasniti samo velikim biblijskim Potopom, kao na primjer Tinetanski plato, Karu grupa u Africi sa oko 800 milijardi kičmenjačkih fosila, ‘miocenske’ naslage u Kaliforniji sa oko milijardu fosiliziranih haringi na području od samo deset četvornih kilometara! Potop je doskora bio generalno prihvaćen. Sve do oko 1800. godine geologija na Oxfordu, Cambridgeu i drugim sveučilištima zasnivala se na Potopu, a tada se pojavio darvinizam i potreba da mu se geologija prilagodi.
Evolucionisti su uzeli za starost Zemlje 4,4 milijarde godina i to prosto zato što misle da je to bio period dovoljno dug za evoluciju.Ali, drugi egzaktni metodi ukazuju na starost Zemlje od samo desetak tisuća godina!
Međutim, treba znati da nema izravnog metoda određivanja starosti bilo kakve stene.Mada postoje vrlo točne metode za određivanje današnjih razmjera uran-olovo, torij-olovo, kalij-argon i drugih izotopskih odnosa u stijenama – nema, naravno direktne metode za procjenjivanje početnih odnosa tih izotopa u stijenama kad su se one tek formirale.Radiohronolozi moraju pribjeći neizravnim metodama, koje uključuju izvjesne bazične pretpostavke, koje također uvijek podrazumijevaju milijune ili milijarde godina.Međutim, noviji autori uveliko osporavaju te metode i ukazuju na druge pouzdane metode datiranja koji potvrđuju vrlo malu starost Zemlje.