Prilikom vađenja kostiju neidentificiranih bića, jedan arheolog našao je na dnu groba kameni disk. Jedna kružna rupa u sredini i jedan žlijeb koji spiralno ide prema unutra ili ka van, ovisno kako se gleda, bile su jedine uočljive karakteristike. Jesu li naišli možda na CD disk kamenog doba?
Detaljnije ispitivanje pokazalo je da u utoru postoji puno raznih ureza, odnosno znakova. Arheolozi su zaključili da je je svaki disk u stvari, jedna knjiga za koju nitko nema rječnik da bi je preveo. Svi pronađeni diskovi, zajedno s drugim nalazima iz pećine s tog područja, čuvani su u Pekingu. Sljedećih dvadesetak godina stručnjaci su pokušavali dešifrirati zapise s kamenih diskova.
Najzad, 1962. godine, profesor Cum Um Nui uspio je odgonetnuti tajanstvenu poruku. O svom ‘prijevodu’ izvijestio je samo uži krug prijatelja i kolega, jer mu je Pekinška akademija za preistoriju zabranila da o otkriću informira javnost. Dvije godine poslije zabrane, profesoru Cum Um Nuija i četvorici njegovih kolega dopušteno je da objave zaključke njihovog rada. Istraživanje su nazvali: ‘Opći rekord koji govori o kozmičkoj letjelici koja se, kako piše na diskovima, spustila na Zemlju prije 12 tisuća godina’.
Ti diskovi, od kojih su 716 izvađeni iz jedne pećine, govore o stanovnicima jednog drugog svijeta u planinama Bajan Kara Ula. U tim špiljama živjelo je pleme Han. U jednom dijelu dešifrovanog teksta kaže se da su ‘Dropi izašli iz oblaka u svojim zrakoplovima’, a onda su se razbili o planinu. Preživjela bića izazvala su paniku među pripadnicima plemana Han. Žene, djeca i starci su se posakrivali, a ratnici su počeli progoniti i ubijaju ‘uljeze iz oblaka’.
Kada su, najzad, pripadnici plemena Han shvatili znakovni jezik Dropa, zaključili su da su ovi, u stvari, vrlo miroljubivi. Tada im je bilo žao što su Dropi doživjeli nesreću i što ne mogu izgraditi novi kosmički brod za povratak na matični planet .. Mnoge kolege profesora Cum Um Nuija bile su skeptične, pa čak i podsmešljive prema njegovom ‘prijevodu’ zapisa s diskova, pa je on prešao u Japan, gdje je uskoro i umro.
Od otkrića Bajan Kara Ula diskova, arheolozi su bili mnogo više zainteresirani za povijest tog područja. Priča, bar onako kako ju je preveo profesor Cum Um Nuji, izgledala je sve realnija. I legende koje su kružile, naročito ona o niskim, mršavim žutim ljudima koji ‘su došli sa oblaka prije mnogo vremena’, ako da su potvrđivale profesorovo otkriće.
Procjenjuje se da kameni diskovi i ostali sadržaji iz pećina potječu iz razdoblja oko 10 tisuća godina prije Krista. Zidovi pećine bili su oslikani izlaskom Sunca, Mjeseca i Zemljom, a sve to je bilo povezano isprekidanim linijama. Što je najnevjerojatnije, pećine Bajan Kara Ula bile su i dalje nastanjene plemenima Had i Dropa. Ovi drugi bili su vrlo čudni, visoki jedva oko 1.3 metra, a nisu bili ni Kinezi ni Tibetanci.
