Dominantna slika o Majama kao “naprednoj” civilizaciji, koja, ipak, ne izlazi iz neolitskih okvira, treba biti suštinski izmijenjena. Znanost im priznaje domete u matematici, astronomiji ili pismu koje još, većim dijelom, nije uspjela dešifrirati. Ali ih, zbog nepoznavanja kotača, metalurgije ili poganskih obreda žrtvovanja, ne smatra ozbiljnim partnerom danačnjem “visoko-tehnološkom” svijetu.

Dvije i pol tisuće godina unatrag, na poluotoku Yukatan (Mayab) i džunglama Guatemale, nije bilo konja da vuku prikolice niti volova da se upregne plug. Za obrede vađenja srca iz još živih tijela, kojima je svjedočio Cortez u tadašnjem Aztec-kom carstvu, smatra se da vuku porijeklo iz kraljevstva Maja. Objašnjenje treba tražiti još malo ranije. Prvi, klasični period Maja (do 830. g.n.e.) nije poznavao ovakav vid žrtvovanja. Umjesto srca božanstvima su darovale emocije; srce, kao njihov simbol, počelo se bukvalno prinositi na odar u postklasičnom razdoblju Maja. Sa duhovnog i znanstvenog stajališta ovaj period se smatra inferiornim.

Naše školstvo je zasnovano na mitu o progresivnom tehnološkom razvoju i superiornosti “naše” civilizacije. Stoga se pojave “neobjašnjivog”, kao na primjer UFO, paranormalna iskustva, fenomeni na Marsu, Malteški podzemni hramovi, izjave astronauta itd. skrivaju od javnosti. Oni drugi fenomeni koji strše, kao egipatske piramide, crop circles, kamene građevine na Uskršnjim Otocima i slično se minimiziraju i obavijaju plaštom dezinformacija.

Izvucimo na površinu osnovne procese na Planeti kojima upravlja homo sapiens sapiens: industrijski ekocid, potrošački mentalitet, politički elitizam (i na njemu zasnovane socijalne razlike i ratovi). Vraćajući se samo u bližu povijest, pitanje je: da li su, uporedo, živjele inteligentnije civilizacije u odnosu na našu? Da li je postojala superiornija znanstvena istina? Briljantna civilizacija Maja je jedan takav primjer. španjolski konkvistadori su u svom bezumnom osvajačkom pohodu na Centralnu i Južnu Ameriku primjenjivali isti obrazac: ubijanje, pljačka, paljenje knjižnica, pokrštavanje i slanje dragocjenosti kralju Filipu. Azteci su imali vrlo bogatu ostavštinu iz perioda Maja koja je uglavnom uništena. Tek poneka knjiga je završila na španjolskom dvoru, a odatle, vremenom, iu nekoliko europskih knjižnica. Krajem XIX stoljeća u Drezdenskoj bibilioteci jedan od bibliotekara uspio pronikne u kód hijeroglifa i piktoglifa Maja. Napokon su se tajne počele otključavati.

Posljednjih dvadeset godina, istraživanje Majanskih dokumenata i građevina dovelo je do fascinirajućih otkrića:

– Ljudska povijest je, većim dijelom, određena galaktičkim snopom kroz koji Sunce i Zemlja prolaze svakih pet tisuća i dvjesto godina. Momenat ulaska u sljedeći snop je 21.12.2012. Astronomija je nedavno i potvrdila ovu tvrdnju. Tog datuma, naime, Sunčev sustav ulazi u rijedak položaj prema Mliječnom Putu, koji se javlja tek svakih 5,200 godina.

– Aktivnosti i ljudska kultura na Planeti je određena “galaktičkim sezonama”. Njihov kód su Maje odredile matematički i simbolički. ( “Pojava homo sapiensa predstavlja poseban stadij u evolucionarnom ciklusu Sunčevog sustava; nivo na kojem se integriraju četiri prethodna razdoblja svjesnosti. Ovaj nivo traje 26.000 godina i sastoji se od pet perioda
od 5.200 godina “, (” The Mayan Factor “, Jose Arguelles, 1987). Drugim riječima, živimo u klimaksu, točnije rečeno, u posljednjih 13 godina ciklusa koji traje 26.000 godina!

– Svaka osoba ima moć da se izravno spoji – senzualno, čulima I elektromagnetsko – sa energijom / informacijama galaktičkog snopa koji, opet, dolazi iz galaktičkog središta i to dovodi do “buđenja” istinskog, višeg misaonog sklopa.

– Istaknuto mjesto u simbolici Maja zauzima zvjezdani sustav Plejada (zovu je svojom “domovinom”, misteriozni “Valum Chivim”). škrta moderna astronomska znanja su potvrdila da Maje znaju raspored zvijezda (Mayan Prophecies, A. Gilbert / M. Cotterell) u zvjezdanoj konstelaciji Plejada; naša astronomija još uvijek nije u mogućnosti potvrditi postojanje i raspored planeta u tom sustavu. Neizbježna je asocijacija na drevni Egipat i njihovo idolopoklonstvo zvjezdanom sustavu Orion, koga su Egipćani (?) Točno opisali (uostalom piramide su napravljene prema rasporedu tri zvijezde koje sačinjavaju ovaj sustav).

– Kroz numerologiju / “harmonični modul” – Tzolkin (jednostavan sustav koji izražava vrlo kompleksne procese), Maje predstavljaju galaktički kod, koji opet upravlja svim informacijama koje utječu na “svjetlosni ciklus.” Ovaj ciklus definira rezonantnu frekvenciju radijantne energije: elektricitet, toplinu, svjetlo, radio valove. Drugim riječima, žive i anorganske fenomene u cijelosti.

– Tzolkin-ov simbolični partner, kineski Ji Djing, sinkroniziran s genetskim kodom. DNA također ima vibracijsku infrastrukturu – “svjetlosno tijelo” – koje korespondira gorepomenutom spektrumu radijantne energije kojim upravlja Tzolkin. Drugim riječima, Tzolkin se odnosi prema Ji Djing-u kao svjetlo prema životu.

– Maje su, naravno, sva kozmička tijela smatrali živim. Tako su za Sunce tvrdili da ima 23-ogodišnji ciklus disanja. Jedanaest i po godina za udisaj i isto toliko za izdisaj. Dvije tisuće godina kasnije naša nauka “pronalazi” da ove solarne inhalacije točno odgovaraju kretanju binarnih sunčevih pjega. One, opet, izazivaju poremećaje u bio-elektromagnetskom polju Zemlje. (Krupne poremećaje, dodajmo. Od TV i drugih komunikacijskih signala, do ženskih menstrualnih ciklusa i nataliteta.)

Sljedeći dalje tu logiku Maje prepostavljaju da Sunce posjeduje inteligenciju – veliku i neshvatljivu u uobičajenoj terminologiji. Sa ovim postaje malo jasnije zašto su oni slavili “božansko” Sunce. I ne samo oni. Drevne civilizacije Egipta, Meksika, Perua i Mezopotamije su poznavale Sunčev sustav bolje nego što mi mislimo i na tome zasnivali tzv. idolopoklonstvo Suncu kao inteligentnom solarnom organizmu.

Još jednom o zimskom solsticiju koji počinje 2012. godine. Prema Majama, kada se ovaj ciklus napokon završi, ne predstoji kataklizmički kraj Planete i civilizacije. Na Zemlji će, prolazeći kroz galaktički snop, doći do akceleracije naprednih DNA životnih formi (recimo da i mi tu spadamo). Drugim riječima do suštinskog unapređenja koji će se ogledati u “prelasku iz treće, materijalističke dimenzije u četvrtu, spiritualnu dimenziju”. Možda najspektakularniji događaj koji se vezuje za Maje je njihov “nestanak” 830 g.n.e. Na vrhuncu razvoja, s već izgrađenim piramidama, hramovima I gradovima, bez straha od vanjske opasnosti, velika većina Maja netragom nestaje. Njihove građevine su poruka onima koji dolaze iza njih. Naravno, nama je trebalo dugo da počnemo shvaćati o čemu su to oni pisali. Kako smo širili vlastitu spoznaju tako smo mogli više da shvatimo domete ove bizarne civilizacije koja je za sebe tvrdila da je “posjete Planeti Zemlji njihova četvrta misija” i “po kompletiranju će otići na sljedeći zadatak”.

Put ka Istini o Univerzumu jeste dug. Ali, ako se ne startuje iz pozicije antropocentrizma (sjetimo se Crkve i Galilea) već skromno prizna da smo tek na početku, možda imamo šansu. Maje su interesantan putokaz koji razbija naše iluzije.

Svoju pradomovinu, zvjezdani sustav Plejada, Maje su detaljno opisale i pri tome su tvrdile da je “posjet planeti Zemlji njihova četvrta misija”.

Astronomija je već potvrdila njihove tvrdnje da Sunce i Zemlja prolaze kroz galaktički snop svakih 5.200 godina i da se svake 23 godine kreiraju binarne sunčeve pjege ( “Sunce ima dvadesettrogodišnji ciklus disanja”).