Neurolozi, psihijatri, psiholozi, ali i stručnjaci drugih specijalnosti s Floride, suočeni su s fenomenom koji ne uspijevaju razjasne. Za sada ni njihove kolege s niza američkih zdravstenih institucija, također, ne uspijevaju nađu odgovor na pitanje je li uopće moguće da duša ili nešto drugo, jedne osobe, prijeđe i uđe u tijelo druge. A ako je to ipak moguće, kako onda?
Sljedeće, ništa lakše pitanje koje i dalje čeka objašnjenje glasi: ukoliko se prihvati mogućnost ‘useljenja’ duše u drugo tijelo, gdje se ona nalazila proteklih nekoliko godina? I gdje se nalazi ‘duša’, duh ili ono podsvjesno u svakom čovjeku, čije je tijelo zaposjela druga duša? Da bi se sve ovo shvatilo, a drugo je pitanje znači li to i prihvaćanje, treba se vratiti u ljeto 1989. kada je u prometnoj nesreći, kod mjesta Handersfild u engleskoj, poginuo George Dodž s Floride, koji je u Veliku Britaniju došao na ljetovanje . Poslije svih sudskih i ostalih formalnosti, njegovo tijelo prenijeto je u SAD i tamo sahranjeno. U proljeće 1994. godine, Albert Dodž, brat poginulog, s nekoliko prijatelja otišao je igrati golf. tek što je igra počela, naoblačilo se. Svi igrači, sem Dodža, prekinuli su igru ​​i požurili da se zaklone od nevremena. Dodž je zaostao jer je htio provjeriti gdje se nalazi loptica kojom je malo prije izveo udarac. Sijevnula je munja. Dodze prijatelji imali su dojam da ga je pogodila, jer je uz jauk pao na zemlju. Kada su stigli do njega, bio je u nesvijesti. ustanovili su da je munja udarila u štap kojim se označavaju rupe tijekom igre u čijoj je blizini stajao, tako da nije bio izravno pogođen električnim pražnjenjem.
Hitno je prebačen u bolnicu u kojoj su se liječnici nekoliko dana trudili da ga osvijeste, što im je najzad pošlo za rukom. Iznenadio je prijatelje s kojima je bio na partiji golfa, jer nijednog nije prepoznao. Za svoju suprugu Marijan upitao je tko je ona. Ali, prepoznao je majku, koja je također bila pored njegovog bolničkog kreveta. Zbunjeni prijatelji i Marijan, nastojali su ga ohrabre, da ga uvjere kako je izvan životne opasnosti i da će brzo napustiti bolnicu. Oslovljavali su ga sa – Albert. Međutim, odgovorio im je da on nije Albert, već George!
Liječnici su za to imali objašnjenje: pacijent je doživio težak šok. Nije rijetkost da zbog toga mnogi trpe od privremene amnezije koja će brzo nestati. Moguće je da uzrok zbog kojeg tvrdi da je njegov petnaest godina mlađi brat, leži u traumi koju preživljava od trenutka njegove pogibije. Ali, kada mu se sve funkcije organizma stabiliziraju i toga će nestati. Stvari se, međutim, nisu tako odvijale. Albert je sve upornije tvrdio da je George. Na majčino pitanje, ukoliko je zaista George, gdje je bio proteklih pet godina, ispričao je kako se sjeća da je u Engleskoj žurio pronaći neki telefon i da mu se tu sjećanje gubi. Vratila su mu se kada je na nečemu ležao, a na ustima i nosu imao je nešto kao masku. Od tada, nije više u stanju da poveže misli i ne zna da li se ičega sjeća.
Za slučaj su se zainteresirali psiholozi, psihijatri i neuropsihijatri. Nakon mnogih ispitivanja, ustanovili su kako na Albertovom mozgu nema nikakvih vidljivih posljedica od toga što se nalazio u neposrednoj blizini udara munje o zemlju. I ne samo to. Specijalisti tvrde da je krajnje neuobičajeno da netko tko je traumirana, onako kako je to bio Albert Dodž, izgubi sjećanje i da zatim počinje vjerovati kako je netko drugi. Osobe pogođene amnezijom redovito nisu u stanju da se identificiraju, ali ne mogu identificirati ni ljude iz svoje najbliže i dalje okoline. Kod Alberta to nije bio slučaj. Čim je pušten iz bolnice, odmah jeprepoznao kuću u kojoj živi iu kojoj je do smrti živio i George. Uz to, prepoznaje sve one koji su na bilo koji način bili u vezi s Georgeom, čak i površno ili poslovno, a ne uspijeva prepozna krug u kome se kretao prije udara munje. Objašnjenje toga specijalisti još uvijek nemaju.
Suočeni s tim, psihijatri sada postavljaju još neka pitanja: ukoliko e prihvati da je Albertovo tijelo zaposjela Georgeova duša, kako je to moguće? Ako se prihvati da je duša poginulog i sahranjenog mlađeg brata nekako ušla u tijelo starijeg, zašto to nije učinila prije incidenta s munjom? Što je to munja uradila da bi se sve to ovako odigralo? Najzad, pitaju se psihijatri, gdje je punih pet godina ta duša provela i šta je sada s Albertom, točnije s njegovom sviješću? Dok je tim specijalista pokušavao dešifrirati ovu, za njih još uvijek tajnu, Albert ili George, nije prestajao pokazuje kako zna praktično sve što je znao George.
Majka braće Dodž isključuje bilo kakvu mogućnost da se George povjeravao Albeertu, ne samo zbog velike razlike u godinama, već i zato što su bili potpuno različitih karaktera zbog čega su živjeli paralelne živote, koji su ih držali na velikom rastojanju.