Salem, gradić u američkoj državi Massachusetts je mjesto, u kojem je u 17. stoljeću zbog ‘vještičarenje’ pogubljeno 13 žena, šest muškaraca i dva psa. Nadimak mu je ‘Vještičji grad’. U ovom gradu ispisana je jedna od najstravičnijih stranica američke povijesti. Naime, nevina dječja igra prouzrokovala je 1692. godine epidemiju straha i užasa čije uzroke i danas ispituju znanstvenici i mnogobrojni radoznalci kojima se pruži prilika da prelistaju originalne, rukom pisane dokumente sa monstruoznog suđenja salemskim vješticama.
Svako vračanje smatralo se đavolskom formom izopačivanja religije. Otuda su prema onima koji su se bavili okultnim radnjama zakoni bili vrlo rigorozni. Tako je u Engleskoj 1645. godine obješeno 19 osoba osuđenih zbog čarobnjaštva. Dokumenti govore da je tijekom 1692. u cijeloj Americi pogubljeno ukupno 36 ‘vještica’, a da je od tog broja 20 bilo lišeno života u Salemu. Sve je počelo, uistinu, nedužno, kada su Beti, devetnaestogodišnja kći svećenika i njena jedanaestogodišnja rođaka Abigail, slobodno vrijeme počele provode slušajući crnu robinju Tituba koja im je pričala bajke sa Barbadosa o vudu čarolijama i magiji. Lišene svake aktivnosti koje su njihovi roditelji smatrali grijehom, i druge djevojčice su počele da se okupljaju slušajući uzbudljive priče robinje s Barbadosa. Vrlo brzo su maštarije adolescentica počele dobivati oblike histerije – djevojčice su vrištale u snu, grčevito se trzale, bezrazložno glasno smijale. Nesposoban da otkrije ma kakav uzrok ovakvog ponašanja, liječnik je procijenio da su Betty i ostale djevojčice pale u ‘demonske ruke’. U pomoć su pozvani svećenici iz okolnih mjesta a uplašene djevojčice su optužile robinju i još dvije žene da su vještice. Tri nesrećnice: Tituba, Sara Good i Sarah Osborn su ubrzo uhićene, a djevojčice su nastavile otkrivaju ‘agente’ nečastivog.
Treba znati da je Salem tada bio podijeljen na selo i grad, i da je naselje željelo postati neovisna parohija. Među susjedima je bilo mnogo sporova oko međa i vlasništva nad zemljom. Sem toga, seljaci su vidjeli da se grad zahvaljujući trgovini brže bogati. Iza zavisti, ključala je netrpeljivost i želja za odmazdom. Histerične djevojčice upirale su prstom na muškarce i žene iz susjednih ili imućnih kuća, au općoj pometnji u zatvoru se kao vještica našla i petogodišnja Dorsak. Svatko je postajao sumnjiv, a formiranje suda sastavljenog od poznatih pravnika iz šireg regiona nije bitno popravilo situaciju. Naime, suci su smatrale dokazom da je optuženim zavladao demon, a direktno priznanje bilo je iznuđivan mučenjem, kao i neobičnim ponašanjem djevojčica prilikom saslušanja osumnjičenih.
Prema priči, veštičije sudove ukinuo je sam guverner osobno, pošto je i njegova žena optužena da je vještica. Histerija se smirila kako je i počela, a suci koje su vodile suđenja nakon nekog vremena priznali su da su pogriješili – žene koje su optužene bile su nevine. Zaslijepljenost mržnjom i praznovjerje bili su dovoljni da one budu osuđene na smrt. Bjelina snijega koji je i sljedeće zime prekrio ulice Salema nije mogla skriti te sramotne događaje, kao što ih nije mogao skriti ni plašt idućih godina, desetljeća i stoljeća.
