U Palestini postoje dva jezera. Jedno je slatkovodno iu njemu žive ribe. Obale su mu ukrašene zelenilom. Stabla šire grane nad njim i produžuju žedno korijenje kako bi se napila te ljekovite vode. Rijeka Jordan to jezero puni bistrom vodom s okolnihbrežuljaka. I tako se ono smiješi na suncu. A ljudi uz njega grade kuće, ptice svijaju gnijezda, i svaki oblik života je sretniji zato što se nalazi upravo tamo. Rijeka Jordan zatim teče prema jugu i ulazi u jedno drugo jezero. Ovdje ribe ne iskaču ne površinu, ovdje ne šušti lišće, nema pjesme ptica, nema dječjeg osmijeha. Putnici biraju neki drugi smjer, osim ako im se silno ne žuri. Zrak nad tom vodom je težak, a ne želi da je pije ni čovjek, ni životinja, ni ptica. I u čemu je ta silna razlika između dvaju susjednih jezera?
Stvar nije u rijeci Jordanu. Ona iu jedno iu drugo donosi istu kvalitetnu vodu. Nije stvar ni u zemlji u kojoj se nalazi, ni u okolici oko njih. Evo u čemu je razlika: Genisaretsko jezero prima, ali ne zadržava rijeku Jordan. Za svaku kapljicu vode koja uđe u jezero, jedna iz njega istekne. Davanje i primanje jednakih su razmjera. Drugo jezero je ‘lukavije’ i ljubomorno gomila ono što prima. Ne dopušta da ga u iskušenje dovede bilo kakav velikodušan poticaj. Zadržava svaku kap koju primi. Genisaretsko jezero i dalje živi. Drugo jezero ne daje ništa. Nazivamo ga Mrtvim morem.
Na ovom svijetu žive dvije vrste ljudi. U Palestini postoje dva jezera.