Velika borba sila svjetlosti i sila mraka označila je početak nase kreacije unutar mnogobrojnih kosmoloških sastava. Ta osonovna dualnost unutar sveprisutne iluzije ostavila je odraz i na poimanju ljudske psihe i usmjerila glavninu modernih psihologa na proučavanje skrivenih nesvjesnih sadrzaja. Uranjanje u mrak nasih neistrazenih dubina psihe postala je opstom odrednicom ukupne civilizacije koja se nezadrživo primiče svom kraju. Sve ono sto je prije bilo obavijeno velom straha i strogih zabrana zadobiva danas neopisivu privlacnost i pocinje egzistirati kao neizostavna komponenta tržišno isplativih produkata. Pri tome se najčešće zanemaruje suština tih arhetipskih fenomena i koristi tek njihova vanjska forma.
Sličnu sudbinu su dozivele i eklipse. Velika eklipsa 1999. godine najbolji je primjer pretvaranja citavog dogadjaja u jedan globalni spektakl. Ipak, ma koliko covjecanstvo inzistiralo na svojoj neopisivoj povrsnosti postojanja cak i ovakav tretman eklipsi ne moze ukinuti njihovu snagu djelovanja. Od samog pocetka postojanja one su uz pojavu povremenih kometa bile najimpresivniji nebeski fenomeni i jednostavno nisu mogle ne ostati primecene.
Mezopotamski astrolozi pridavali su im izuzetan značaj i po njihovim ciklusima uredjivali zivot unutar citave drzave.
U Babilonu su otkrili da eklipse nisu izolirana pojava, nego da se one precizno uklapaju u nizove koji imaju svoj jasno odredjeni početak i kraj. Jos 747. godine prije Krista izuzetno precizno su predviđali svaku buducu pojavu eklipsi na nebu i poredati u cikluse. Ti ciklusi su kasnije od strane grčkog leksikografa Suidasa iz 10. stoljeća nazvani Sárosi ciklusi (saros na grckom znaci ponavljanje). Sárosi ciklusi izuzetno su važni prilikom bilo kakvog ozbiljnijeg bavljenja mundanom astrologijom. Tijekom prošlih stoljeća smisljeno su zaboravljani i eklipse su tretirane na nacin izoliranih fenomena. Belezio se samo njihov zodijakalni stupanj i promatrao utjecaj na razini aspekata unutar neke astroloske karte. Tek je prije desetak godina Bernadette Brady u svojoj knjizi o prediktivnim tehnikama obratila pažnju i na kvalitetu pojedinog Sarosovog niza kojem eklipse pripadaju i pri tome dala vrlo inspirativne naznake za tumacenje.
Posto su eklipse od davnina smatrane svetim trenucima spajanja neba i zemlje, njima je uvijek pridavana velika pažnja. To su bili trenuci kad su se otvarala inace zatvorena nebeska vrata i ljudi su mogli dolaziti u izravan dodir s različitim bićima iz drugih dimenzija. Bogovi i demoni tada su se spuštali s neba i slobodno koracali medju obicnim smrtnicima. Isto tako ljudi su u tim trenucima dobivali veliku priliku za oslobođenje od materijalnih okova i odlazak na visi nivo postojanja. Smatralo se da u vrijeme mraka eklipsi prestaju vrijediti dijalekticki zakoni prirode, nastaje neka vrsta kratkog spoja u kojem citav sastav iluzije zastaje i oni koji su spremni mogu izaći iz njega.
Princip tranzicije izmedju razlicitih dimenzija postojanja moze se primijeniti i na tumacenje prenatalnih eklipsi. Prenatalne eklipse su one eklipse koje prethode rođenju i dogadjaju se za vrijeme boravka djeteta u majci. Za vrijeme prenatalne Sunčeve eklipse otvara se prolaz za ljudske duše i one silaze u područje materijalne manifestacije koju uređuje Mjesec. Ljudske duše dolaze u skupinama čije karakteristike su povezane uz Sarosov ciklus kojem pripada spomenuta Sunceva eklipsa. Kasnije spuštanje i inkarnaciju pojedinih dusa iz Mjesečeve u zemaljsku sferu dogadja se za vrijeme lunacija (puni i mladi mjesec). Izuzetno vazan astrološki događaj za pojedinu osobu je kada se neka od eklipsa i dogodi unutar sekundarnih progresija. Godina života kada se ostvari spomenuta situacija predstavlja ključni preokret u pristupu citavoj stvarnosti. Za doticnu osobu to je prilika da se uskladi sa zakonitostima novog Sarosovog niza i napravi iskorak na planu evolucije. Slikovito rečeno to je kao da presedim iz jednog vlaka u drugi.
