Sa čim su to ratovali u dalekoj prošlosti? Da li su se nekada u davnoj prošlostizemlje i čovječanstva koristila neka fantastična oružja, koja ni dan danas nisu identifikovana, pitanje je istorije mnogih iščezlih civilizacija, čiji mitovi, legende, pa i sami zapisi govore u prilog ovoj hipotezi. Tragovi takvih sukoba i uništenja sreću se nebrojeno puta u povijesti ljudske rase, a sami zemljini slojevi još i danas čuvaju svjedočanstva takvog strahovitog razaranja, koja arheološki do danas nisu objašnjena.

U velikim indijskim spevovima ‘Ramajani’ i ‘Mahabharati’ sreču se izvještaji o čudovišnim oružjima i ratovima koje su vodile mitske i povijesne ličnosti starog doba. To božansko oružje jeste u hronikama povest koja se nimalo ne razlikuje od današnjih dostignuća u oblasti tehnološkog oružja, s obzirom na gotovo savremene opise u kojima se prepoznaju laseri, nuklearna oružja i druga tehnička čuda.
Pošto je riječ o vremenu koje sanskrit postavlja u tisućama godina, sasvim je izvjesno da opisi nisu nastali slučajno ili imaginacijom autora tih i sličnih tekstova, pogotovo ako je riječ o dosljednoj implikaciji opisa tih oružja koje koristimo danas. Po najstarijim legendama tih epoha, riječ je o oružju koje su koristili ‘bogovi sa neba’ zbog čega u sanskritskoj literaturi to oružje i pripada svijetu božanskog neba. Jakost njihovog djelovanja mjerila se postepenu jačine uništenja, a to su:
… oružja koja su mrvila u prah i pepeo čitave armije, gradove i velike oblasti zemlje! Među tim opisima, najpoznatija božanska oružja indijske mitologije bila su: Indrin plamen, bramaširas, bramadandon, sandagara, pašupati, pinaka, bramina oružje, tvaštar i razne vimane: rukma, shakuna, Tripura.
Što se tiče oružja indijskih bogova, već je Indrin plamen bilo oružje svjetlosnog porijekla koje je po svom djelovanju uništavalo područje širokog dijapazona, pri čemu bi se … javile kuglaste munje koje su razorno uništavale neprijatelja!
Ako uzmemo u obzir da su hronike o strašnom oružju tek usmeni prepis nekih starijih tradicija, onda su događaji u ‘Ramajani’, ‘Mahabharati’ i dugim indijskim tekstovima mnogo stariji od vremena u kom su zabilježeni.
Mnoga od opisanih oružja u sanskritskoj literaturi mogla su da izazovu masovne kataklizme, raijacione mutacije, kao i trenutačno isčezavanje raznih ljudi, predmeta i barijera. Međutim, takav primjer sintetičkih orušja, kao što su kuglaste munje, kojima se još naš Nikola Tesla bavio, još su i danas čovjekov san, s obzirom da je riječ o tehnologiji koja je još i danas nedostupna.
U sanskritskoj literaturi postoji čak i nauka o božanskom oružju, Astravidža čija pojava nije objašnjena jer su ista oružja jednostavno isčezla iz povesti ljudskog roda. Slične primjere o božanskim oružjima imamo u nizu legendarnih prikaza kod mnogih civilizacija, od Sibira do Ognjene zemlje, uslijed čega i nastaju božanski ratovi na zemlji. Otuda i imamo, u nemalo primera, legende koje govore o sukobu bogova čija se osnovna nit priče prebacila na legendarnu osnovu ratova na nebu, koji su se vodili izmedju: Horusa i Seta, Tiamate i Marduka, Zeusa i Titana, Arimana i Ormuzda, Odina i divova, Jehove i palih anđela.
Tragove dejstva energetskih oružja imamo u arheološkim slojevima mnogih nestalih kultura, kao što su tuneli, podzemlja, kiklopski gradovi ili basnoslovna utvrđenja. Tako već u biblijskoj priči o Sodomi i Gomori postoji opis uništenja gradova posredstvom nuklearnih eksplozija. Treba spomenuti Božanskog Indru iz indijske mitologije, koji je ‘kidao tvrđave kao što starost dere haljine’. Danas medjutim u cijeloj Indiji postoji jedan jedini spomenik ovom božanstvu.Sa druge strane, jedna indijska knjiga mudrosti ‘Surija panati’ (Spoznaja sunca) sadrži opisane tajne o energiji Sunca! Opet, pojava termonuklearnih bogova iz prošlosti dobro se uvriježila u sjećanju ljudskog roda, pošto čovjek kao vrsta nije mogao u svojoj svijesti sagradi tako fantastična vjerovanja o božanskom oružju i njegovoj upotrebi. To je moglo doći od jedne mnogo naprednije civilizacije, bilo da je sišla sa zvijezda ili je pripadala legendarnoj Atlantidi. Otuda se stravični kult rata proširio cijelom ljuskom vrstom još od vremena pećinskog čoveka.Od cjelokupne povijesti čovječanstva, samo 300 godina prošlo je bez ratnih sukoba! Svi ostali mileniji prošli su u krvavim sukobima svih vrsta.
Navest ćemo sada primjere djelovanja fantastičnih oružja na istorijsku stvarnost.
■ Dundalk – tvđava istopljena do temelja!
■ Nan madol – svjedočanstvo kolosalne energije koja se tu upotrebila!
■ Sete citades – avetinjski predio bazaltne pustinje, u kojoj je do temelja sravnjen grad bogova!
■ Sodoma i Gomora – svjedočanstvo nuklearnog udesa!
■ Jerihon II – jedan od sedam slojeva, sravnjen kolosalnom energijom još neidentifikovane vatre!
■ Troja IV – četvrti sloj grada star 1.000 godina, prije Odiseja, bukvalno zbrisan iz povesti!
■ Šurupak – spaljen i zagonetno mrtav 3000 godina prije Krista!
■ Mohendžo Daro IV – grad koji je doslovno sravnjen nuklearnom energijom, što je naučno utvrđena činjenica!
Na slici: Mohendžo Daro, grad uništen nuklearnom energijom prije 5000 godina!

Ovo su primjeri koji se, arheološki nikada nisu objasnili, iako su vrlo dobro poznati znanstvenim krugovima. Sa druge strane neolitski čovjek nije posjedovao oružja takve moći, pa stoga ni opisi koji su nam ostali zabilježeni, nisu jednostavno mogli biti izmišljeni. Nađeni su čitavi gradovi koji su bukvalno bili istopljeni nekom kolosalnom temperaturom. Danas se dobro zna da se granit topi tek na 1.300 stupnjeva Celzijevih. Dakle, ideja o nekom požaru bilo kakvih razmera odmah otpada, što su znanstvenici i arheolozi već u startu odbacili.Reč je o energiji s kojom su bila rušena urbana naselja, u kojima se granit i andezit bukvalno topio, a čije staklaste primere imamo u niz lokaliteta istočne i zapadne hemisfere, primjerice kiklopske toranj u Borsipu.
U egipatskoj ‘Knjizi mrtvih’ pominju se ‘kuglaste munje koje su uništavale i parale nebom!’ O realnosti tih sintetičkih oružja govore mnoge drevne hronike, u kojim takodje srećemo opise i najrazličitiji arsenal božanskog oružja.Poznata je takozvana ‘Grčka vatra’, čiji je plamen letio brzinom munje, praćen grmljavinom! Kada bi takav projektil stigao do cilja, dolazilo bi do strašne eksplozije i pojave dima! Vratimo se indijskim izvorima, gdje ima najviše opisa o tom strahovitom oružju bogova. Božanstvo Šiva, primjerice, već je imao oružje pinaka, koje je u suštini bilo doslovno bacač plamena! Zatim, legendarna ptica Garuda, boga Indre, po legendi, na zmijsko leglo baca ‘božansko jaje’ koje je eksplodiralo uz zaglušujuću svjetlost i eksploziju!
Navest ćemo još neka oružja iz indijske mitologije:

Mauzola parva – gigantski vesnik smrti!
Darpan – oružje koje sasušuje!
Moha – oružje koje izaziva gubitak svijesti i masovnu amneziju!
Šatagni – oružje koje stoput ubija!
Varšana – oružje koje izaziva iluminacije po neprijatelju!

Svi ovi prevodi i značenje navedenih oružja jesu doslovni, a od svih njih najmoćnije oružje bilo je tvastar, ili oružje haosa! U Južnoj Americi to je oružje bilo poznato pod imenom mašmaka, dok nam slično oružje iznosi i Nostradamus u svojim ‘Centurijama’ pod imenom samatobrin.Ili doslovno, atom brisant.U ‘Mahabharati’, nuklearni opisi kao da su bili svakodnevna pojava, evo primjera :

… Hrabri Asvathama prizove Agnijevo oružje i ispali eksplozivni stup, koji se rastvori u svim smjerovima i izazva blještavu svjetlost kao 100.000 sunaca … Tada je i voda uzavrela od topline i jare … A svijet sagorio od žara …

U Južnoj Americi kod Indijanaca iz plemena Kajapo pominje se kop, gromovito oružje na principu Lejzer! (Laser je drugi princip, za razliku od lejzerskog oružja koje se danas uveliko proizvodi na principu kvantnih generatora svetlosti.) Kod drevnih Kelta, bilo je poznato čuveno božansko oružje pod nazivom
kod koga je bilo potrebno četvoro ljudi da bi ga stavili u dejstvo!
U mesopotamskim izvorima na najstarijim pronadjenim glinenim tablicama, ima opis nekih božanskih presija.Taj se fragment sačuvao u sumerskom narodu i bio poznat kao Engiduov treči san.Piše … Zatutnji zemlja, munja zabljesnu, oganj se zapali, napuni se prostor smrti. Tad nastade svjetlost, dim pade i pretvori se u pepeo! … (Gilgameš, V pjevanje)
U kineskim izvorima govorilo se io ‘strašnoj buci što ju je stvaralo čudesno oružje’! U baltičkim sagama, tačnije u ‘Epu o prosidbi Emere’ govori se o oružju koje je nauci nepoznato.U ‘Mahabharati’ ekvivalent tog oružja jeste oružje pod imenom vajavja, čije djelovanje jeste tipično radiološko oružje:

… Travka će se održati, ali plod u ženama ono će ubiti!

U perzijskoj mitologiji, pominje se oružje pod imenom vazišta i speništa. S tim oružjem … oni su ubijali i dvaput rodjene! …
U Bibliji hebrejski Jehova upotrebljava munje – s obzirom na hebrejski izraz: hašmal (doslovno: elektricitet!) – kao božanska tvar koja ubija!
Osim ove uranski prošlosti čovjeka, tu su prisutna i Frugo, fonična (zvučna) oružja što se sreću već u indijskim izvorima: … četiri zvuka, nazvana, zvuci što užas izazivaju, kao da se planine survavaju!
U japanskoj tradiciji kada je riječ u božanskim oružjima postoji izraz: Soko No Kuni ili doslovno: zabranjena zemlja, što predstavlja radioaktivnost i kontaminaciju tla. Slično oružje na principu urana opisuje i keltska tradicija, i to pod imenom lamfade!
Kod skandinavskih naroda, pominje se koplje gungni, koje je po legendi automatski pogađalo ciljeve! U indijskoj mitologiji, srećemo pak los vapit ili natprirodnu moć vjetra, čija energija neodoljivo podseča na fusiju atoma. Kod Židova, to je uriel, oganj Božiji, čiji je andjeo sijao smrt u Mojsijevo doba. Ova oružja uništavala su striktno gradove na zemlji, što je i arheološki potvrdjeno.To su: Bolsena, Dundalk, Ekos (stvarni gradovi koji su pronadjeni), kao i Zerzuru (mitski grad koji nije pronadjen).
Primjeri ovih zagonetno spaljenih gradova nauka do danas nije objasnila, jer joj se činilo ‘nemogućim’ da oni upravo bivaju uništeni nekom višom energijom. Mnoga od tih oružja se ne mogu identificirati, bez obzira na opsežan opis. Takav primjer imamo u zapisima iz Indije: mohanastra – oružje koje šalje u besvjesno stanje čitave armije, Tastro – oružje koje izaziva svojevrsnu maglu i uništava sve pred sobom.
Mnoga od ovih oružja imaju i svoju hijerarhiju, a tako tvrde i indijski izvori, riječima da postoje takozvana prva i posljednja oružja! Prvo se oružje vjerojatno podrazumijeva pod vrstama konvencionalnog oružja, dok je posljednje oružje sredstvo nepojmljive moći, čiji opis koji ćemo navesti to i potvrdjuje:
… Oružje se vinulo visoku u zrak i plamen koji je sevnuo iz njega, bio je sličan ognju koji je pogodio Zemlju na kraju geološke epohe. Krhotine su padale sa neba, a zemlja je sva podrhtavala … (Aunshani parva)
… Iz te mase, iznenada je izletjelo mnoštvo plamenih strela, praćenih bukom koja je prevazilazila svu poznatu tutnjavu na zemlji … Pri padu na površinu zemlje, te gromovite strijele su eksplodirale. Njištanje ranjenih konja, urlanje umirućih slonova i vapaj ljudi, stvarali su užas među preživjelima … (Mahabharata)
Legende svjetskih naroda govore o vremenu takozvanih božanskih ratova, koji su bili vidjeni i na nebu i na zemlji.
Ratovi koji su se u mnogome razlikovali od konvencionalnih ratova, kao i od geoloških presija prirode kakvi su vulkani, erupcije, poplave i uragani. Riječ je o opisima božanskih oružja koja su koristila neka nama nepoznata bića, a čija tehnika i dejstvo na zemlji jesu u dlaku isti sa današnjim sličnim oružjem.
Ako se svim ovim stvarima da naučna realnost, onda je povijest čovjeka na ovoj planeti samo puko ponavljanje jedne već doživljene stvarnosti, s obzirom da mnogi izumi nisu uopće izmišnjeni, već samo ponovo i ko zna po koji put otkrivani.