Prolaznost Ili Vječnost. Put za vječnost! Znanstvenicima je pošlo za rukom da snime duh koji poslije smrti napušta tijelo. Tako je dokazano da besmrtnost nije puka fantazija! Da li čovjekov duh ostaje živjeti i poslesmrti? Ekipe istraživača diljem svijeta, od psihologa i biologa, do fizičara i kibernetičara, bave se istraživanjem ove tajne koja od pamtivijeka uzbuđuje čovjeka.
Glavne prepreke ovim istraživanjima nisu bile financije već sama priroda. Ovo je jedna od njezinih najbolje čuvanih tajni. Teorijski, zato što u sebi čuva suštinu samog života, a praktično uslijed moralnih dilema. Zato što ne posjeduje fine instrumente istoka, zapadna civilizacija ovu tajnu mora odgonetati ispitujući ljude na samrti i to je jedna od najvećih otežavajućih okolnosti.
Drugi veliki problem krije se u tome što znanost još uvijek nije dala točnu definiciju misli i duha te, samim tim, nije konstruirala ni mjerne instrumente kojima bi ih egzaktno registrirala. Do prvih otkrića koja su otvorila put ka otkrivanju ove tajne došao je engleski neurolog dr Grej Walter. Početkom devedesetih godina XX stoljeća ovaj znanstvenik je konstruirao ‘robota koji vreba’. Ovaj stroj je izazvala veliko zanimanje kod kibernetičara i potaknula maštovitost znanstvenika da pomoću nje učini, po prvi put, vidljivom jednu misao. I u tome je uspio.
Ispitanik bi bio postavljen ispred televizora specijalno prilagođenog za ovaj eksperiment. U ruci je držao prekidač kojim ga je mogao uključiti ili isključiti. Osobi je rečeno da će, kad uključi TV, vidjeti vrlo zanimljivu sliku i potom je priključen na EEG – elektroencefalograf. Elektroencefalografija je pokazala da se u mozgu ispitanika, svaki put, neposredno prije no što će uključiti TV, javlja skok ka amplitudi moždanih valova – strujni udar.
Dr. Walter je ovaj udar nazvao ‘valom spremnosti’ zato što je on signalizirao ispitanikov odluku da pritisne prekidač, odnosno, predstavljao je otisak same misli. Sada je znanstvenik spojio EEG i televizor i pojačao ‘val spremnosti’, odnosno, impuls u mozgu – do te mjere da je mogao uključiti televizor prije prekidača. Tako je ispitaniku bilo dovoljno samo poželjeti da uključi televizor – i na zaslonu se javljala slika. Ta slika je, u stvari, bila misao ispitanika koja se prvi put mogla vidjeti golim okom.
Činjenica da se bez pomoći mišića, samo naporom volje mozga, odnosno željom, može uključiti monitor fascinirala je fizičara i kibernetičara Žana Žaka Delpasa. Ovaj znanstvenik se godinama bavio proučavanjem moždanih struja, izvorom svekolike čovjekove svijesti i utvrđivanjem pravog trenutka smrti. Kada čovjek umire, prvo se gasi aktivnost mozga, u EEG se pojavljuju ravne linije koje pokazuju da su se moždane struje ugasile.
No, pošto je EEG samo pokazatelj moždanih struja iz kore mozga, a ne i iz moždanog jezgre, smrt se proglašava tek kad EEG duže vrijeme ne pokazuje znakove života, kao ni ostali indikatori, poput angiograma i laboratorijskih testova. Ako je istina da samo moždana struja proizvodi svijest, onda s njezinom smrću ni duh više nema nikakvih šansi. Ali, što ako svijest postoji i poslije smrti mozga? Što ako je tada njen nositelj neka dosad nepoznata energija? Žan Žak Delpas je riješio pronaći upravo ovu energiju. I našao ju je!
