Fotografsko pamćenje je rijedak element koji se javlja kod manje od 10% stanovnštva. Najčešće se javlja kod djece, a većina njih će izgubiti ovu sposobnost od trenutka kada postanu odrasle osobe. Koncept fotografskog pamćenja je toliko rijetka da veliki broj ljudi ne vjeruje da uopće postoji.
Ako je vjerovati nekim istraživačima fotografsko pamćenje je rezultat obrade i smještanja podataka u mozgu na nenormalan način. Mnogi ljudi vjeruju da su oni koji posjeduju fotografsko pamćenje sretni. Međutim, to nije slučaj.
Jedan od problema s fotografskom memorijom je da mozak apsorbira previše informacija, koje su uglavnom nebitne. Također postoji problem kako zaboraviti stvari koje želimo zaboraviti. Ljudi nisu dizajnirani da budu ogromne baze podataka koje iznose informacije. Memorija je važna samo onda kada se može koristiti. Mogućnost korištenja memorije je puno važnija nego jednostavno pohranu podataka.
Niz poznatih ljudi su vjerovali da imaju fotografske uspomene, a neki od njih su Mozart, Claude Monet, Nikola Tesla i td.
Salomon V. Shereshevskii je primjer za pojedinca čija je sposobnost memorije izuzetno velika. On je mogao upamtiti velike količine riječi, i bio je sposoban prisjetiti ih se nakon mnogo godina. Osim toga, veliki broj ljudi su bili smješteni u Guinnessovu knjigu rekorda zbog abnormalne uspomene.
