Za razliku od proricanja koje je rezervirano za mistike i učenjake, gatanje se temelji na narodnoj predaji i folkloru. Iako vuče korijene iz pretpovijesti, gatanje na Zapadu procvat doživljava tijekom renesanse i često se povezuje s Romima. Dok se u Kini i Africi vještine proricanja razvijaju zajedno s civilizacijom pa su numerologija i razni rituali sastavni dio života kako vladara tako i običnih ljudi, u Europi je Katolička Crkva strogo zabranjivala proricanje pa su se gatanjem bavile samo izolirane zajednice. Primjerice, u pariškim arhivima je zabilježeno kako je 1427, godine zabranjen ulaz u grad čergi Cigana zbog sumnje u vradžbine. Građani su se zainteresirali za čitanje iz dlana, a kako bi umirili Crkvu, na dlanu gatare su napravili Srebrnjaku znak križa i dali ga gatari. Taj običaj zadržao se do danas. Gatanje je vezano za svakodnevicu pa se i metode često temelje na čaju, kavi, grahu, soli i sličnim priručnim materijalima ili pak obliku dlana ili oblaka, a manje na složena proučavanja. Osim toga, dok proricanje pokušava proniknuti u tajne kozmičkih sila, gatanje nastoji otkriti odgovore koji već stoje zapisani u našoj podsvijesti.