Da li se Hejerdal imalo približio istini za kojom je tragao? Mnoge analize kažu da nije! Karbonskom datacije je, recimo, utvrđeno da su posljednji kipovi s Uskršnjih otoka napravljeni oko 1680. godine. Kratkouhi su se doselili tamo mnogo kasnije. Ipak, otkriveni su tragovi ogromnog požara koji se podudara s prestankom pravljenja kipova. Hajerdala je zanimalo i tko su bili i odakle su došli dugouhi, gospodari otoka. Prema legendi, oni su imali bijelu kožu i kosu crvenu kao plamen. Manji dio stanovnika otoka i danas ima bijelu kožu i crvenu kosu. Malo dalje, kroz legende Južne Amerike, sreću se bradati bogovi plamene kose i visokog rasta. Jedan od takvih bića je i bog Kvecalkoatl. A istraživač i osvajač Francisco Pisaro primijetio je, po dolasku u Peru, da su članovi kraljevske obitelji Inka znatno viši rastom od svojih podanika, da im je koža bljeđa a kosa crvenkasta. Indijanci su mu objasnili da su oni ‘virakoha’, odnosno da pripadaju višoj, božanskoj rasi. Uostalom, i europske osvajače prihvatili su kao božanska bića, zbog čega im nisu pružali nikakav otpor.
Da li su peruanski Indijanci imali veze sa Dugouhi? U pokušaju da odgovori na ovo pitanje Hajerdal je dao na analizu krv Dugouhih stanovnika Uskršnjih otoka. Odgovor iz laboratorija bio je niječan: ti ljudi nisu imali nikakve veze s južnoameričkim indijancima niti sa stanovnicima Polinezije.
Odakle su onda došli ljudi koji su i bez tehničkih znanja umjeli koristiti kotač i polugu? Hejerdal je u jednom trenutku palo na pamet da su Uskršnja otoka, možda, dio potopljenog kontinenta. Na otoku se, naime, vide i popločani putevi koji vode izravno u more. Da li su se nastavljali na morskom dnu? Pokušao je to provjeri. Jedan ronilac iz ekipe istražio je dno mora, ali putevi su, kao što se i sa kopna vidjelo, u moru odjednom završavani ?!
Erich von Däniken objavio je 1976. godine svoju teoriju o Uskršnjim otocima, naravno, vezanu za vanzemaljce. Po njemu, divovske kipove je mogla podići samo nadljudska inteligencija. Vanzemaljci su se, tvrdi Däniken, slučajno našli na otoku s kojeg nisu mogli otići, i onda su, iz puke dosade, isklesali stotine kipova. Na kraju je po njih došao svemirski brod.
Da bi potkrijepio svoju tezu, Däniken kaže da domoroci nisu imali ni čime da klešu tako tvrd kamen, niti sredstva da ga pomaknu, i da ih, uostalom, nije bilo dovoljno za tako velike pothvate. ‘Šeširići’ na kipovima su, po Denikenu, naravno, kacige.
Thor Heyerdahl je 1976. godine, na inzistiranje jednog američkog publiciste koji je kasnije od toga napravio knjigu, odgovorio Denikenu pobijajući njegove teze. Ipak, dosta svijeta i danas vjeruje Denikenovim tvrdnjama. Ne ide njima u prilog i jedna od ostvrskih legendi koja govori o ljudima – pticama? Po Denikenu, oni su simbol vanzemaljaca, dok antropolozi o njima misle isto što io ostalim animalnim simbolima.
Postoji i hipoteza da su prve kipove zaista pravili vanzemaljci ili prve generacije njihovih potomaka, nastalih genetskim miješanjem s domorocima. Kasnije je sjećanje izblijedjelo, ali su stanovnici otoka nastavili ih prave, sada već kao svoje idole.