Kamene pustinje s juga Perua su zaslužne da se znanstvena terminologija obogati novim pojmom: geoglifi. Pocelo je s egipatskim hijeroglifima (slikovnim znacima na kamenim tabletima), nastavilo s petroglifima (slikovnim znacima u stijenama), da bi cuvene Nazca linije označile potrebu da se da poseban termin slikama na kamenom pustinjskom tlu. Doduše, termin se još uvijek ne može naći u recnicima. Ali za koju godinu ce preci iz “alternativne” u “oficijelnu” uporabu. Vječno razapeto izmedu neba i zemlje, covjecanstvo pokušava odgonetnuti kakva ga buducnost ceka. Istovremeno smo okruženi s toliko misterioznih i mističnih ostataka drevnih civilizacija da nam se i prošlost cini jako uzbudljivom i zagonetnom. I oni su ispred sebe imali ista pitanja kao i mi danas.

Ako bismo uspjeli kreirati vezu s našom drevnom prošlošću onda bi razumjeli što se dešavalo u povijesti i što nas čeka u budućnosti. Niti naša nauka, a pogotovo religija, sa svojim vrijednostima i idejama, nisu dovoljne da bi se dešifrirale tako kompleksne strukture kao, na primjer, Nazca linije. Izmedu visokih Anda i pacificke obale sjevernog Čilea i južnog Perua, nalaze se suhe visoravni, takozvane “pampe”. Ove kamene pustinje nemaju vjetra, a tek nekoliko kapi kiše padne svakih sedam-osam godina.
Pampe se s pravom smatraju najsuhijim predjelom na svijetu. I tako je vec tisućama godina. Površina pustinja je prekrivena pocrnjelim vulkanskim kamenjem velicine šake. Uklanjanjem površinskih vulkanskih stijena otkriva se donji, znatno svjetliji, kameni sloj. Pijeska nema. Samo kamen. Promatrajuci iz zraka, ovaj donji, svjetliji sloj djeluje kontrastno lako je uočljiv. Na površini od preko 500 četvornih kilometara kamene pustinje nepoznata civilizacija je uklonila vulkanske stijene u ukupnoj dužini od 1.300 kilometara. Gledajući iz zraka, formirali su perfektno ravne linije. Neke od njih su samo petnaestak centimetara široke, a neke su široke nekoliko stotina metara. Uz linije se nalazi i oko 300 geometrijskih figura, kojima dominiraju trapezoidi, trougli, cik-cak linije i spirale. I, na kraju, najuzbudljivije su svakako biomorfne figure: životinje, biljke i ljudi. Njihov broj još nije definitivan: vjerovalo se do prije par godina da ih je pedesetak. Medutim, nekoliko godina unatrag otkrivene su nove, na padinama kamenih brda, od kojih se neke vide samo u određeno doba dana (ovisno od sunčeve svjetlosti i sjene). Do sada je otkriveno 70 figura čija se veličina kreće od 25 do 275 metara.
Najpoznatiji medu njima su pauk, majmun, kit, zmija, pas, gušter, cvijet, 18 pticjih figura i … astronaut. Figure su vidljive samo (!) Iz zraka. Nekima od figura nisu najsretnije izabrani nazivi (fotografija “Nasca linije, ruke -” manos “, pokazuje da ova figura možda oznacava nešto drugo umjesto ruku). Däniken je privukao svjetsku pažnju tezom da su vanzemaljci autori figura pokraj gradica Nazca-e, trapezoidi su, navodno, bili njihove sletne piste. Tacku je stavio s tvrdnjom da je figura covjeka s cizmama i šljemom na glavi, zapravo slika posjetitelja iz svemira i objavio ju je na naslovnici svoje knjige, prije više od 25 godina. U međuvremenu je “astronaut” prozvan “covjekom s glavom sove”; brojnim trapezoidima su se pridružili trokuti i spirale … Danikenove teze su se razvodnile. Mnogi istraživači ne vide smisla da netko pravi sletnu stazu, a pored nje spirale; gdje sletiti, a odakle poletjeti? Bio bi to konfuzni zračna. Plus, nikakvi dokazi o drevnim “slijetanjima” nisu pronađeni na samoj “pisti”. Medutim, zahvaljujuci Danikenu, dužna pažnja se pocela posvecivati ​​i ovom nerazjašnjenom ostatku prošlosti. Mišljenje mnogih UFO istraživača je da Daniken nije daleko od istine, ova kompleksna struktura je djelo covjecjih ruku, ali inspiracija i dizajn nisu ovozemaljskog porijekla (Od svoje knjige “Kocije Bogova”, Daniken se 25 godina kasnije javio s redigiranim “Dolaskom Bogova” u kome , s 140 novih fotografija iz Nasce, tvrdi da su domaci Indijanci iscrtali linije da bi zadovoljili “Bogove” – ​​sasvim konkretne posjetitelje iz svemira). Istoricari uporno pokušavaju nadu rješenje za kreatore Nasca linija koje ce zadovoljiti njihovu sliku svijeta. Prevladavajuca službena teorija kaže da je u ovom kraju od prije 2.300 godina do prije 1.200 godina živjela kultura Nazca (pravo ime im ne znaju). Pronađeni su ostaci keramike, alata, hrane … Medutim, kao i mnogo puta prije, i ovaj put im taj pokušaj ne izdržava ozbiljnu provjeru. Naime, najnoviji rezultati radiokarbonskih testova na algama pronadenim na odgrnutom vulkanskom kamenju pokazuju starost od 4.000 godina. Drugim riječima, linije su iscrtavane prije najmanje cetiri tisuce godina. Tu pada u vodu ideja da je takozvana Nazca civilizacija tvorac ovih figura. Niz teorija koje pokušavaju objasniti ovaj kompleks ugledao je svijetlo dana 1920-ih godina, kada su figure prvi put primijecene u preletima aviona su razlicite da ih vrijedi spomenuti.
Nijemac G. von Breunig je 1980. godine, sugerirao da su linije korištene kao trkace staze. Navodno su lokalne trke kvalificirale pobjednike za nacionalna natjecanja. Postoji samo jedan argument koji ide u prilog njegovoj tezi. Naime, sve Nazca linije su povučene iz jednog poteza. Tako, na primjer, figura majmuna ili kolibrića nema ni jedne ukrštene linije. Medutim, Breunigova ideja o svojevrsnoj Indijanskoj olimpijadi sa stotine razlicitih trkališta od kojih bi najduža dostizala 65 kilometara … baš ne impresionira.
William H. Isbell je 1978. godine, izašao s idejom da se kultura Nasca takmicila s graditeljima piramida na drugim krajevima Perua. Kao, eto i oni mogu izgraditi impozantne komplekse. Usput, po Isbellu, ovo je i bio nacin reguliranja broja stanovnika (sprečavanja demografskog buma). I njegova se ideja djelomicno može razumjeti, obzirom da je za gradnju kompleksa, prema nekim procjenama, bilo potrebno organizirati rad 20.000 radnika u razdoblju od 50 godina. Medutim, ako bi se toliko ljudi bavilo samo ceremonijalnim gradevinskim aktivnostima, koliko bi onda trebalo ljudi da njih prehrani (uključivo njihove obitelji)? Dvjesto tisuća, pola milijuna? Na ovom napuštenom prostoru, koje je škrto prirodnim resursima, nema izgleda da je tako brojna populacija nekad u prošlosti egzistirala. Arheolog Paul Kosok je, prije 75 godina, promatrao zalazak sunca za vrijeme zimskog solsticija i zapazio da se sunce krece tocno po jednoj od linija. To ga je ponukalo da prave linije proglasi “najvecom astronomskom knjigom na svijetu”.
Njegov rad je nastavila njemacka matematicarka Maria Reiche, koja je, počevši od 1947. godine, provela 50 godina svog života proučavajući figure. Njezin rad je legendaran i poznati su njeni napori u zaštiti ovog kompleksa. Ponekad bi tjerala znatiželjnike koji su nemarno hodali po linijama. Tu je naviku zadržala iu starosti kada je vec bila u invalidskim kolicima. Njezini napori su doveli do UNESCO-ve zaštite ovog kompleksa (nešto ranije je, ipak, auto-put Panamericana presjekao ovu lokaciju na dvije polovice). Uglavnom, nakon pet desetljeca marljivog rada i mjerenja, gospoda Reiche je zakljucila da linije predvidaju pozicije Sunca, Mjeseca, planeta i zvijezda … i da su one pokazivale kada treba ici sa sjetvom, kada ce se pojaviti voda u rijekama, kada treba obavljati žetvu … ona je i otkrila tri razlicite jedinice za mjeru koje su stalno korištene u formiranju figura: 32,6 metara, 26,7 metara i 32,5 centimetra. Za figure i geometrijske oblike našla je ekvivalent na nebu zvjezdanih konstelacija … Sledeca teorija se zasniva na značaju irigacije i agrikulture. S obzirom da je voda najznacajniji resurs u životu Andskih civilizacija, a ispod kamene pustinje su postojali podvodni izvori i riječni tokovi, Anthony Aveni je izašao s teorijom da linije idu duž podzemnih tokova vode.
Ova teorija ima takoder prihvatljivih stavova, jer je radiestezija dokazala da se uz niz linija zbilja poklapaju vodeni tokovi (Doduše, ovo objašnjava pojedinacne linije, ali ne i geometrijske i životinjske figure). Slijedeca teorija je ona o funkciji linija kao – puteva. Po njima se, dakle hoda (Naravno, najkompliciranija pitanja u životu imaju najčešće vrlo jednostavne odgovore. Ovo lici na jedan takav odgovor, ali nedovoljan za potpuno objašnjenje linija). Slijedi ona o ceremonijalnoj funkciji linija; naime, smatra se da, kada se hoda po liniji koja predstavlja pticu, onda se ima sasvim drugaciji osjecaj nego kada se ta figura ptice promatra iz zraka. Jer, hodajući po zemlji, u glavi se formira imidž životinje i slike se pocinju radati. I, na kraju, rad nekoliko astronoma je, u novije vrijeme i uz pomoc satelitskih snimaka, potvrdio da se linije Nasce poklapaju s kretanjem Sunca: izlascima, zalascima, solsticijima, ekvinocijima. Naravno, markirani su i identicni datumi za kretanje Mjeseca. Zvjezdani sastav Plejada (ponovno, Plejade) i njihov izlazak na zvjezdanom nebu je takoder zabilježen u postojecim linijama.
Mi se suočavamo s limitom kada pokušavamo drugu civilizaciju protumaciti našim vrijednostima i načinom života. U ovom slučaju to nije dovoljno. S jedne strane, ove linije podsjecaju na rovokopac koji je prošao po suhoj zemlji. S druge strane, stvoren je takav gradevinski kompleks koji traži multidisciplinarno objašnjenje. Moramo povezati astronomiju, sakralnu geometriju, astroarheologiju, agrikulturu i irigaciju, infrastrukturu i novu, višedimenzionalnu umjetnost. Potrebna je nova teorija koja ce povezati dva svijeta: spiritualni i materijalni. Za objašnjenje više nije dovoljno ljudsko trodimenzionalno videnje svijeta. Sedamdesetak biomorfnih figura i preko 300 eometrijskih figura dominiraju kamenom pustinjom Nasce i cine je “najvecom astronomskom knjigom na svijetu”.