U filmovima o zombijima oživjeli mrtvaci mahnito lutaju ulicama i poljima. Kanađanin Wade Davis odlučio je otkriti istinu i uputio se u centar tih zagonetnih zbivanja – na Haiti. Tamo suga najprije upoznali s čovjekom koji je imao ožiljak na desnom obrazu. On je znanstveniku objasnio vrlo kratko i pomalo zastrašujuće:
– To je trag od čavala iz mog mrtvačkog sanduka, jer, ja sam, znate, zombi!
Davis je već znao za religiju vudu, čije se učenje temelji na vjerovanju u vradžbine, moć magije, fetiša i sličnih stvari. Vudu potječe iz Afrike, au novije doba je najrasprostranjeniji na području Kariba. Zombi, po vudističkom vjerovanju, natprirodna moć kojom se mrtvi dovode u stanje slično transu. Oni tada slijepo slušaju osobu koja nad njima ima tu moć.
Davis nije došao na Haiti da bi otkrivao zombije. Čovjeka s ožiljkom, Klajrivijusa Narcisea, već su prije njega otkrili drugi: psihijatri, novinari i njegova obitelj kojoj bi bilo milije da ga nije ni pronašla. Što je najzanimljivije, on je bio proglašen mrtvim u bolnici ‘Albert Schweitzer’, američkoj dobrotvornoj ustanovi prepunoj super stručnjaka. Tamo su ga bili primili jer se žalio na groznicu i bolove u tijelu. Umro je dva dana kasnije, 2.maja 1962. godine. Osamnaest godina kasnije sreo je jednu od svojih sestara i predstavio joj se nadimkom koji su znali samo članovi najuže obitelji. Ispričao je sestri kako se sjeća članova familije koji su plakali pored njegovog odra i kako su ga neki glasovi po imenu pozivali u grob, uz pjevanje i bubnjeve. Ispričao je još da su ga izvukli iz groba kako bi ga natjerali da radi kao rob na jednoj plantaži šećera. Najzad je dospio u jednu psihijatrijsku kliniku, gdje ga mnogo više proučavaju nego što ga liječe, jer i nema šta da se liječi, sve je kao u redu.
Davis nije sebi postavio o cilj da juri bivše mrtvace. Njega je mnogo više zanimao tajni otrov zombi i, kako tvrdi, vratio se u Europu s njim. Pritom je dobio priliku da upozna religiju vudu. Prve večeri na Haitiju Davis je vidio žene opsjednute duhovima kako u ustima drže užareno ugljevlje. Bio je to vudu obred za turiste koji se svake večeri održavao u kući Maksa BOVOAR, haićanskog vuduističkog sveštenika.On i njegova kći Rajčel, postali su Dejvis vodiči u traganju za stručnjacima koji mućkaju zombi otrove. Najprije su otišli do Marsela Pjeroa, vuduističkog svesštenika sumnjive reputacije, koji je nešto ranije novinarima dao uzorak otrova zombi. Za taj otrov vjeruje se da uzrokuje stanje prividne smrti takozvanih zombija. Marcel Pjero je pristao i dopustio mu da ga gleda kako priprema pravi zombi otrov. Sastojci otrova kao da su bili uzeti iz kotla neke vještice: dva tek ubijena guštera, strvina velike krastave žabe i otrovna četverozuba riba gušavica. Sve to bilo je ispečeno, uz još neke biljke i uz ugljenisane ljudske kosti. Davis je potom tražio uzorke i od drugih vudu svećenika i svima je bila zajednička riba gušavica koja sadrži vrlo otrovnu materiju tetradoksin. Davis objašnjava: ‘Velika vještina vračeva sastoji se samo u tome da pronađu dozu koja će umrtviti, ali ne i ubiti. Oni smatraju da ljudske kosti imaju najveću moć opojnosti ‘.
Zombiji su kreirali i politički život na Haitiju. Jedan od njih, nepismeni momak Jean Tatun, smatra se simbolom antirežimskog pokreta koji je na kraju srušio i tridesetogodišnju diktaturu obitelji Divalije. Tatun je prvi započeo podzemni rat protiv pripadnika tajne policije, zbog čega su za njim krenule bezbrojne potjere. On je, međutim, po mišljenju sunarodnjaka, bio ‘čarobnjak’. Jedan ugledni poslovni čovjek tvrdio je Davisu: ‘Tatun se u borbi protiv policije služio čarobnim praškom i zato mu nisu mogli ništa.
Diktatura na Haitiju služila se magijom da bi držala u pokornosti nepismeni narod, ali to se najzad okrenulo protiv nje i – zombi su je srušili. O ovoj neprirodnoj pojavi izjašnjavali su se i mnogi drugi znanstvenici. Tako Robert Silverman iz Nacionalnog instituta za zdravlje kaže da bi svatko u modernoj bolnici bio sposoban odrediti razliku između života i smrti. I neurofarmakolog David Peri sa sveučilišta ‘George Washington’ smatra da nijedna osoba ne može zabunom biti proglašena mrtvom, ukoliko je obavljen ozbiljan medicinski pregled i kaže: ‘Tetradoksin blokira autonomni živčani sustav koji utječe na osnovne tjelesne funkcije. To je užasan osjećaj ako ste pri svijesti, a ne možete ni mrdnete ‘. Kad su ga novinari pitali smatra li on da postoje zombiji i zombifikacija, znanstvenik se poslužio rječnikom suvremenih političara: ‘To je stvar bujnog maštanja, ali nije izvan domena mogućeg’!
Prema nekim izvorima s drugih strana svijeta, zombiranja, ono pravo, izgledaa da je zaista moguće, a njim pokušavaju eksperimentiraju i neki znanstveni krugovi. I to sigurno daleko uspješnije od onog što katkad procuri u javnost, kao što su, recimo, eksperimenti Rusa Longa. On je, naime, pokušao na bioelektričnoj osnovi makar prividno oživi mrtvo tijelo, a do sada mu je uspjelo mrtvac pokrene ruke i noge!
Što se to hoće postići povampirenjem vudua i sličnih magijskih tehnika, čak iu znanstvenim laboratorijima. Nije li im isti cilj kao i genetskom inženjeringu i manipulacijama bioenergetskim poljima: da se čovjek i svijet, ovakvi kakvi su – sve bezdušnije i perverznije materijalistički – po svaku cijenu održe da bi čovjek zagospodario prirodom, životom, pa i smrću, ne birajući sredstva. A to će ga na kraju i uništiti.