Nešto slično dogodilo se 1924- godine u Iraku. Piloti kraljevske zračne armade, Dej i Stewart, bili su prinuđeni da ateriraju u pustinji. Tragovi od zrakoplova bili su vrlo jasni na pijesku, ali uskoro su nestali. Pilote nikada nisu našli, mada u blizini mjesta ateriranja zrakoplova nije bilo ‘živog pijeska’, niti skrivenih bunara.
Nevjerojatan događaj zbio se i 1930. godine u sjevernoj Kanadi, gdje su u eskimskom selu Andžikuniju nestali svi žitelji. U pustom selu, ostala je odjeća, hrana u ohlađenim ognjištima, čak i puške, bez kojih Eskimi nikada ne izlaze iz kuće. Lovac Joe lejbel prvi je otkrio da je selo opustošeno, ali da su čak nestali i grobovi na seoskom groblju!
Američki vojni zrakoplov s 32 putnika, davne 1947. izgubio je kontrolu i srušio se. Uzaludni su bili napori spasilaca da što prije stignu na mjesto havarije i ukažu prvu pomoć nastradalima. Među krhotinama zrakoplova nije bilo tragova ni živih ni mrtvih ?! Bije bilo krvi, niti drugih tragovokoji bi potvrdili da je u zrakoplovu bio makar jedan čovjek. Ovaj događaj je zainteresirao i specijalne službe, ali sva njihova istraživanja bila su bezuspješna.
Zabilježeno je i nekoliko slučajeva nestanaka kompletnih posada i ljudstva s brodova na otvorenom moru. Podsjetimo samo povijesti čuvenog broda ‘Marija Celesta’, koji je pronađen u blizini Azorskih otoka. Ljudi koji su nestali s broda sa sobom nisu ponijeli ni najosnovnije stvari, pa čak ni novac …
U srpnju 1889. godine u novinama ‘Daily Chronicle’ izdano je priopćenje da se izvjesni gospodin Makmilija, član obitelji koja je vlasnik izdavačkog poduzeća ‘Makmilijan’, popeo na brdo, mahnuo rukom prijateljima i – nestao. Ni velika ponuđena novčana nagrada nije pomogla i ovaj događaj nikada nije razjašnjen.