Svi se sjećamo uzbuđenja i očekivanja, kojima su nas plašili krajem 2012. godine. Promjene su se tada i desile, ali ne one koje su bile očekivane – Planet je ustvari počela živjeti u drugoj dimenziji.
Januara mjeseca 2013. godine iznijeti su podaci o eksperimentu koji je bio vršen tijekom 10 godina, počevši od 2003. Proučavajući atom vodika, koji se sastoji od jednog protona, nuklearni znanstvenici primijetili su da proton u vodiku kao da pulsira – čas se smanjivao, čas je ponovo dobivao uobičajene razmjere. Znanstvenici su iz početka ovo smatrali nekakvom greškom ili utjecajem vanjskih čimbenika ali je na kraju zaključeno da se proton zapravo promijenio. Bilo je utvrđeno da se veličina protona smanjila za 4 {015fd742916fff448e740a52083c96accc381124d805f77e0423bc1ae978b1a7}. Promijenilo se ustvari sve: i brzina i način okretanja, smjer i promjer. Odmah za protonom počela se mijenja i sva organska materija, budući da u njen sastav ulazi i vodik. Došlo je, ustvari do promjene mase Tvari. Za protonom su pošle i ostale čestice i ono što se u nuklearnoj fizici smatralo konstantom počelo je da postoji u potpuno drugom neuobičajenom vidu. Zakoni koji su važili do 2013. godine prestali su odjednom važiti, pošto je masa tvari postala drugačija. Nalazi mnogih laboratorija natjerali su znanstvenike cijelog svijeta da se udruže i da zaborave na sve nesuglasice. Otprilike 10 vodećih instituta atomske fizike su počeli svojim reaktorima i laserskom tehnikom da međusobno provjeravaju rezultate jedan od drugoga – ali rezultati su uvijek pokazivali da je atom vodika promijenio veličinu. Promatrano po zakonima trodimenzionalnog Sveta, ovo je nemoguće. Fizika je počela otkrivati ​​svoje vlastite dimenzije, razmjere. To svojim proračunima više dimenzionalnosti našeg Prostora potvrđuju i astrofizičari. Mi ustvari živimo u drugoj dimenziji. Došlo je do Kvantnog Skoka – čestica je s jedne razine energije prešla na drugu razinu energije, pri tome se ponašajući kao neutronska zvijezda, bila je velika pa se smanjila. Možemo ustvari smatrati da sada živimo na drugoj planeti, pošto svi zakoni počinju djelovati drugačije. Znanstvenici se s tim već sreću na svakom koraku. Zakoni koje znamo već predstavljaju svijet prošlosti. Razdoblje od siječnja do ožujka 2013. godine bio je bogat radikalnim znanstvenim otkrićima u astronomiji i astrofizici, koji su počeli izviru kao iz roga izobilja. Po orbiti oko Zemlje kreće se njemački teleskop Špicer koji je nekoliko puta precizniji od čuvenog Hablovog teleskopa. Njime je bila utvrđena nova vrsta zračenja – Ultra crveno zračenje Galaksije. Do sada nam je bilo poznato samo Infra crveno zračenje, a ovo je Ultra crveno – tj. radi se o novom fizičkom terminu. Time je omogućen uvid još dublje u materiju. Ultra crveno zračenje jasnije je od običnog 60 puta. Uobičajena skala elektromagnetskih zračenja, o čemu pišu udžbenici fizike, povećala se u infracrvenom dijapazonu za 3 oktave, a za 3 oktave povećala se iu ultra-ljubičastom dijapazonu, dobili smo 6 oktava više nego što smo imali. Ustvari se pojavila Materija koje do 2013. godine nije bilo. Ona do sada iz raznih razloga nije bila vidljiva, ali sad se, evo, pokazala i naši fizički uređaji mogu je registriraju. Došlo je i do još jednog otkrića: do 2013. godine znanstvenici su znali da se naš Sunčev sustav kreće ka Crnoj Rupi. Znanstvenici iz Novosibirska govorili su da se krećemo ka području potpuno neistraženih energija, kojih ranije nije bilo i ne zna se što će dalje biti. Međutim, odjednom Crne Rupe više nema !? Radilo se o astrofizičkim objektu, koji je u međuvremenu negdje nestao. U središtu naše galaksije više nema Crne Rupe. Znanstvenici su se od toga silno uplašili i ovo su otkriće zatajili. Vijesti o tome nestale su s interneta 2 mjeseca poslije objavljivanja otkrića. Na internetu je postojao stranica “Membrana”, na kojem su znanstvenici objavljivali svoja otkrića, ali taj elektronički žurnal više nema – kao da je on upao u Crnu Rupu. Što se ustvari dogodilo? Pokazalo se da je Crna Rupa bila kapija – kroz koju smo prošli i koja se za nama zatvorila. Međutim, umjesto Crne Rupe u centru Galaksije, pojavio se drugi jedan Objekt – magnetara – koji također predstavlja znanstveno otkriće, ali iz 2014. godine. Magnetara je pulsirajuća zvijezda, ali to nije Pulsar. Magnetara na sve strne izbacuje tekuće magnetsko polje. To je nekakva materija, kojoj još nije dano ime (ali to nije plazma). Ta materija je razumna i sastoji se iz granula. Granule u toj materiji bivaju male, veličine otprilike kao elementarne čestice a bivaju i veće – primjerice veličine Zemljine kugle. Iz početka je, od ožujka 2014. godine, taj magnetara bilo moguće samo čuti i promatrati u radio dijapazonu, ali od svibnja 2014. godine već ga je bilo moguće i vidjeti. U kozmičkim razmjerima radi se o kolosalnoj stvari – obično se nešto može ili samo čuti ili samo vidjeti, to jest mozak je već bio pripremljen primiti ovu informaciju.

Obreli smo se na prvim razinama ezoteričnog plana, faktički ustvari “na onom svijetu” – što vam ovime i čestitamo. To što su sada druge frekvencija, i uslijed toga je drugačija i organika. U međuvremenu je magnetara počeo svijetliti crvenom svjetlošću (do svibnja 2014. godine magnetara inače uopće nije svijetlio). Još 2005. godine znanstvenici u području neurofiziologije otkrili su u hipokampusu čovjeka, dio ljudskog mozga, oblikom podsjećajući na morskog konjića, još nije sasvim istražen – pretpostavlja se da ima bitnu ulogu u pamćenju iu prostornom pamćenju i orijentaciji, dio koji se naziva Plava Mrlja. O njoj se već duže vremena zna, ali se na nju nije obraćala neka posebna pažnja. Sam po sebi, mozak čovjeka to je otprilike kao tzv. “Crna kutija”. Ali, tijekom ljeta 2014. godine postalo je moguće vidjeti i Plavu Mrlju. Hipokampus se projicira na Točku Života i rukovodi životom čovjeka u Eteru i na višim razinama. Ova se plava boja, ako se oči pritvore, po nekad može spaziti kao srebrni oreol nimbus, nad nečijom glavom. To je novo organsko Tijelo i ono pulsira u skladu s magnetara. Oni čine jedinstveni sustav i oba imaju isti osnovni ritam – ritam valcera. Osnovni ritam Svemira isto je tako valcer, ali se izvodi u raznim “aranžmanima” i u raznim oktavama. Oktava u kojoj po taktu valcera igraju Plava Mrlja i magnetara iz centra Galaksije nalazi se novoj skali, koja obuhvaća i ranije spomenute tri nove oktave. Drugim riječima – proizlazi da je energetski spektar novog vodika potpuno različit od spektra starog vodika. To je spektar ultracrveno boje, koji je dublji od infracrvene. I upravo je taj novi dijapazon preuzeo vodstvo. Mi živimo a ni ne shvaćamo da primjećujemo već potpuno drugačije energetske spektre. Sve ovo počinje već da dolazi do ljudskog saznanja. Ostvarilo se ono o čemu su govorili – da je došlo vrijeme da ćemo živjeti u ezoterične Svetu, au njemu sve se upravlja mislima: samo pomisliš – pomaknula se stolica, pomisliš o tome – i već letiš … Za sad još nismo stigli do tog stanja koncentracije i poznavanja sebe samih. Međutim, u vezi sa svim ovim već se primjećuju razni fenomeni. Prvi osnovni fenomen je svjetlost aureole. Do Skoka ona je bila Zlatna (kao aureole svetaca na ikonama) i njih su imali samo Majstori jer je oko Zemlje vladalo jako magnetsko polje, koje je kočilo našu genetsku strukturu. Sada je ovo polje samo po sebi prestalo biti toliko jako, to jest. ono i dalje postoji ali je potpuno drugačije. Ono je sada vrlo mekano i nježno, ali nije zbog toga ništa manje jako. Otprilike kao i paučina: nježna je i mekana, ali probaj da je pokidaš – jača je od čelika. Otprilike je takve strukture i novo magnetsko polje. Vjerojatno ste već čuli za termin Akashi – to jest za Zlatnu Strukturu, koju nazivaju i Proteus. O tome je također govorila i Blavacka (Proteus / Proteus je, inače, bog iz grčke mitologije, koji ima sposobnost da proriče sudbinu, što izbjegava da čini ali učinit će onome tko uspije ga uhvatiti). I upravo je Proteus počeo se utjelovljuje. To postaje naš novi živčani sustav, a on je obasjan svjetlošću Proteusa. Također već imamo i drugi živčani sustav i prestali smo vidjeti trodimenzionalno jer su nam već i oči drugačije. Tijekom najmanje 26 tisuća godina koje su prethodile Skoku svi smo u oku imali tzv. Slijepu Mrlju. To se ustvari očni živac, koji ulazi u lubanju i ide duboko u nju, na tom mjestu prekrivao određenom belančevinastom materijom, kao zatvaračem. Sliku koja pada na to mjesto nismo mogli vidjeti. Slijepa Mrlja pokrivala je tri četvrtine našeg sferičnog vida, mada je mozak stvarao iluziju da vidimo sve. No, i pored toga, postojanje Slijepe Mrlje omogućavalo nam je da živimo u trodimenzionalnom Prostoru, koji je vaoma ograničen i žestok. To su bile propozicije Eksperimenta (u kojem smo do sada živjeli). Trebalo je da proučimo Tjelesni Plan i taj smo zadatak uspješno obavili. Tako da smo sad prešli na “Onaj Svijet”. Naš ispit smo uspješno prošli i Slijepa Mrlja počinje se rastvara i da nestaje – a nama se otvara mogućnost i višedimenzionalnog vida. Ovo je otkriće Planetarnih razmjera i to su već primijetili znanstvenici po cijelom svijetu. Promijenio nam se i Timus, timus (središnje tijelo limfnog sustava), koja je sama po sebi vrlo sakralna. Sada u našem timusa živi onaj Proteus kojeg smo maloprije spominjali. Tu mu je “sjedište” da bi se odatle razlio po svim našim kanalima. Sunčani i mjesečevi meridijana, sve se to odavde potiče i svi ti meridijana postali su već drugačiji. Promijenio se i način na koji Proteus vrši nadzor nad našim imunitetom. Dok nam je ranije sustav imuniteta bio formalan, sada naš imunitet sleduje svaku našu misao i zato je sada posalo toliko važno – umeti misliti. Misliti – prije nego što se i pomisli. Sve to već se događa, upravo ovdje i upravo sad, a najglavnije – da je jasno i zašto. Sljedeća promjena organizma je promjena tzv. Amigdale (dijela mozga za koji se pretpostavlja da čini dio limbičnog sustava, u obliku je badema – otkud mu potječe i naziv – ima važnu ulogu u obradi pamćenja, donošenja odluka i emocionalnih reakcija, naročito straha). Amigdala se također nalazi u blizini hipokampusa. Ona se sada prebacuje na svjesno saznanje. Do Skoka to je bilo “mjesto straha”, a njim je upravljao limbički sustav (skup moždanih struktura, uključujući i hipokampus, amigdalu, koje podržavaju emocije i ponašanje, dugoročnu memoriju i osjetilo mirisa). Funkcija limbičkog sustava, to je nam je ustvari ono osjećanje koje nam se javi kad smo u opasnosti “stani i primi borbu – ili bježi” – tj. isto kao i kod životinja. U ovom momentu na razini stanica prepisuju se nova pravila. Umjesto ponašanja tip “stani i primi borbu ili bježi” počinje se ispoljava svjesno sagledavanje tekućeg trenutka razumom – tj. ne više sjediti u strahu i postupati po instinktu, nego razmišljati o tome kako će to tamo biti. A sada da objasnimo sve po redu. Kako to da ćemo sve sami shvatiti? Kako živjeti ovdje i sada? To ni ne moramo znati – to će za nas sve sama učiniti naša nova organika. Ne morate sjediti i meditirati, niti da se hranite samo vegetarijanskom hranom. Živite, jednostavno, onako kako ste i do sada živjeli, organika se se mijenjati sama. Drugim riječima – vaš Više Ja suglasilo se promjenu date situacije, suglasilo se s promjenom vaš sada postojeće svijesti. Vi ni ne morate znati kako će se sve to dešavati. U tome se i sastoji taj Božji Dar – ranije smo odgovarali za svoje postupke, a sad ćemo morati se naučimo odgovaramo za svoje misli. U našem mozgu počeće da se brišu stare veze neurona. Kako će se to u stvarnosti pokazati? Stare veze neurona – to su sve naše materijalizovane navike, koje su na razini auto-pilota ušle u naše tijelo iu našu krv – sve ono što svakodnevno i cijelog života činimo mehanički .. Mnoge svakodnevne radnje obavljamo po navikama koje smo stekli još u djetinjstvu, ali ih mi više ni ne primjećujemo jer su se one već materijalizovale. A sada će doći do pseudo-gubitka pamćenja, do čega će dolaziti u momentima kada nismo u događanjima koji imaju veze s vanjskim svijetom. Kao kad sjedimo negdje na klupi u parku ili u fotelji kod kuće, ni o čemu ne razmišljamo i odjednom ničeg se ne sjećamo. To potrajati samo nekoliko trenutaka 0,3-5 sekundi i opet se vratimo u tekuću stvarnost. U tim momentima su nam se, međutim, isključile određene stare neuronske veze, stara neka znanja, neke navike još iz ranog djetinjstva, koje nam više nisu potrebne, jer smo porasli i te nam se situacije više ne događaju ni ne ponavljaju (kad smo se učili da hodamo, sjedimo ili da govorimo). Sve te navike bile su na energetskom planu u strukturi mozga, a mozak sada na taj način počinje se oslobađa tih starih navika. Sve to više nam neće biti potrebno, jer to predstavlja veliki energetski teret. Ta pseudo-zaboravnost je ustvari oslobađanje mjesta za nešto novo. Naš se um ustvari puni novim sadržajima i kad za to dođe trenutak jednostavno će to već biti sastavni dio našeg uma. Dolazi nam Jasnoznanje. Sve do Skoka mi to nismo imali – bilo je potrebno da prođemo Školu, da nakupimo znanja, steknemo iskustva. A od sad će nam se iskustvo pojavljivati ​​već samo od sebe kao Dar. Do određenog trenutka nećete biti ni svjesni čime raspolažete, ali počet će se pojavljuju situacije kada ćete vidjeti da već posjedujete gotovo iskustvo. Time se štedi vrijeme, štede se snage. I počet ćete opažate situaciju ne samo s jedne strane, nego odjednom s više strana, i to ne radi toga da bi ste se za nešto odlučilči, nego prosto kao informaciju. Kad počinje vas obuzima pomenuta pseudo-zaboravnost ili nešto slično sklerozi, treba biti svjesni da vas to ne obuzima bolest, nego da se radi o Planetarnom prelazimo. A to sve biće samo prva etapa. Promijenilo se Vrijeme, promijenila se Energija, promijenilo se i naše opažanje – i mi postajemo ona mnogodimenzionalna bića, kako su od samog početka to i zamislile Više Sile. Dešavaju se mnoga otkrića u vezi s našim mislima. Utvrđena je veza između depresije i osteo-porozi. Oko toga se desila cijela serija otkrića. Što više sjedimo u depresiji, to više počinju nam omekšavaju kosti. Karakteristika našeg vremena je da mi već sami možemo za sebe da stvaramo lijekove, i to one koji su nam potrebni. Uzmete bocu iu nju natočite vode (bilo kakvu vodu – da li iz slavine ili osvećenu vodicu ili jonizovanu – sve je to jedno), i na nekoj cedulji napišete “ova voda je meni lijek od depresije, brzo će me izliječiti”, i bocu s vodom i ceduljom ispod nje položite sebi uz uzglavlje. I to počinje djelovati u željenom smjeru. Voda je od svega toga promijenila strukturu, i ujutro kad se probudite, tu vodu treba popiti. Pamtite, međutim, da sve to treba raditi s osjećajem humora. Takvi su pokusi već vršili. Vršene su probe strukture vode i pokazivalo se da voda može biti različita ovisno o dubine svijesti, od vjere. Sve se događa na način na koji stvari oko sebe primjećuju djeca. Sa što se više lakoće odnosite prema tekućoj stvarnosti, tim brže će se i bolje sve to dešavati. I da li znate da smijeh mijenja svijest? Laki smijeh, kao kad se smiju djeca – njega prouzrokuju vibracije koje su u rezonansi s Plavim Magnitarom u centru Galaksije. Smijati se znači doći u rezonansu s kosmosom. Jeste li primijetili da se po ulicama nekako odjednom u posljednje vrijeme pojavilo mnogo nekih šarenih klaunova? Time se ustvari ljudi izvode iz svojuh ljuštura.
Smiješite se na sebe pred ogledalom. U momentu Kvantnog Skoka svijet se podijelio na one kojima je neophodna materijalna evolucija i na one koji su izabrali drugi put, drugi novo svijesti – Put Evolucije. Oni kojima je neophodna materijalna evolucija, potrebno je da žive u materiji, u nasilju, u negativu i oni su otuišli u tom pravcu. A ima i onih koji su izabrali put saznanja i evolucije. Među nama ima i jednih i drugih. Oni koji su izabrali put saznanja stoje među onima koji su izabrali materijalni svijet kao da su u nekoj zatvorenoj kapsuli. Oni čije je vrijeme prošlo sve ovo smatraju pukom glupošću, o ovome oni neće razmišljati a kad bi mogli u to bi i bombu bacili. Oni drugačije postupaju. A kod onih čije vrijeme počinje, kod njih upravo nastaje fizičko-psihički momenat. Te dvije grupe prestaju više da jedna drugu uopće i vide. To sve je već počelo i jedni prolaze pored drugih ni ne primjećujući ih a i bez ikakve nelagode. U tome se i sastoji podjela Stvarnosti – jednina lijevo, drugi na desno. Oni koji su izabrali duhovnu evoluciju – oni će misliti i prije nego što pomisle. Istina, ispočetka ćemo činiti početničke pogreške, sve dok ne nakupimo iskustva. Kako iskoristiti Božji Dar? Za početak je dovoljno i samo da znamo da on postoji. Koristiti vodu umjesto lijeka – primjerice od nekog boli u peti ili protiv bradavice, radi pročišćenja krvnih žila. Napisati kako smo maloprije rekli na cedulji papira da nam je to lijek, staviti tu cedulju uz uzglavlje ispod čaše s vodom i ujutro tu vodu popiti. Tako je radio lik iz crtanog filma – a sad je dostupno svima. Ima jedna čarobna rečenica. Ona glasi: u mome svijetu sve je moguće. To što želimo treba izgovarati profinjeno i s lakoćom. To nije obična afirmacija, ne mora se dugo ponavljati – sve se radi vrlo lako i brzo: čim to izgovorimo, već možemo pređemo na stvar. Glavno je osjećati ono što izgovaramo, naučiti se vjerovati Prostoru.