Početkom osamdesetih godina, isprva stidljivo a zatim sve otvorenije i s većom snagom, indijska astrologija je počela zanimati zapadnjake. Do tada upoznati samo s načelima zapadne astrologije, te ponešto kineske, zainteresirani su počeli otkrivati ​​jedan novi svijet, pun zapanjujućih detalja o tehnikama tumačenja, tanahnih preciznosti u izračunu, ali – mora se priznati – mnoštvom kontroverzi koje će, vjerojatno, još dugo ostati nerazriješene . Indijska astrologija postajala je sve popularnija, ali uglavnom medu “stručnjacima”, ako tako možemo nazvati malobrojne koji su se prihvatili na izgled teškog zadatka učenja novog nazivlja i neobičnih načela, te među simpatizerima raznih duhovnih pokreta pridošlih s Istoka. To je razumljivo jer je đotiša – kako se zapravo naziva astrologija drevne Indije – nastao u okrilju jedne posebne kulture – vedske kulture – koja zahtijeva razumijevanje određenih tradicionalnih i filozofskih postavki, odnosno određenog svjetonazora.