Bilo je nečega jezivog u izgledu malog eskimskog sela koje se prostiralo pred traperom Joeom labelu. Ledeni vjetar brisao je preko jezera Anjikuni i vitlao kožnim vratima koliba. Nekoliko namašćenih kajaka bilo je izbačeno na obalu. Nijedan glas se nije čuo. Joe se logično pitao: ‘Gdje je narod?’ Pitanje je bilo na mjestu tog novembarskog dana 1930. godine, a ostalo je nerazjašnjeno do dana današnjeg. Joe je mnogo godina posjećivao ovo maleno prijateljsko eskimsko naselje, pet stotina milja od baze Mauntis. Tog sudbonosnog dana prevalio je milje kroz smrznutu tundru provesti nekoliko sati s prijateljima, ali ga je dočekala samo grobna tišina.
Prema izvještaju koji je podnio Sjeverozapadnoj konjičkoj policiji, Joe se zaustavio na početku sela i uputio glasni pozdrav. Zatim je otvorio štitnik od Karubi kože na jednoj od koliba i ponovo zovnuo. Tako je bilo sa svakom kolibom. Vrlo čudno, pomislio je, jer nije bilo nikoga. Joe je proveo oko jedan sat istražujući što se to moglo dogoditi s nestalim stanovnicima. Našao je posuđe sa mjesecima netaknutom hranom na hladnom ognjištu. U jednoj kolibi našao je dječju kožnu odjeću u kojoj je bila pribodena igla tamo gdje je majka nenadano prestala ka krpi. Na obali su bila tri kajaka, uključujući jedna za koji je znao da je pripadao seoskom starješini. Očito, bili su odavno napušteni.
Kada je podnio izvješće, Joe je došao ponovo sa grupom mještana Mauntisa i našli su nešto još čudnije: u jednoj od koliba bile su vrlo cijenjene puške, koje su na dalekom sjeveru najvrednije vlasništvo, neka vrsta životne sigurnosti. Ne bi se moglo dogoditi da Eskim pri zdravoj pameti pođe na duže putovanje bez puške, a ipak, puške su bile u kolibi a od Eskima ni traga. A nedaleko od naselja, grupa mještana pronašla je sedam pasa – bili su vezani za grmlje i uginuli od gladi, kako su to kasnije ustanovili kanadski patolozi. Najčudniji dio ove enigme bilo je otkriće na mjestu gdje su Eskimi pokapali svoje umrle, obično ispod humke od kamenja. Ovdje je grob bio iskopan, tijelo uklonjeno a kamenje uredno poredano. Pustošenje grobove nezamislivo je kod Eskima, a životinje to nisu mogle uraditi.
Stručnjaci koji su dva tjedna ispitivali ovaj slučaj u detalje, zaključili su da su Eskimi bili odsutni već dva mjeseca kada je Joe tamo stigao. To su zaj + ključili po bobicama koje su našli u loncima. Očito je bilo da je tridesetak stanovnika ovog sela vodilo normalan život kada su, kako se pretpostavljalo, iz nepoznatog razloga izjurili iz koliba i nijedan se nije vratio. međutim, vješti tragači nisu našli nikakav trag bježanja u tundri. Prisustvo njihovih kajaka kazivalo je da nisu otišli na jezero. Poharani grob bio je samo misterija više.
Mjesecima je vođeno strpljivo i uporno istraživanje da se nađe bar neki trag bilo kojem stanovniku koji je živio u selu Anjikuni. Policija je zapisala da je slučaj nerasvetljena. Taka je ostao do danas.