Značajna količina dokumentarnog materijala objavljena je na temu uključenosti ET-a u pojedine aspekte Montauk projekta. Slijedi iskaz Michelle Guerin, koja je živjela u blizini Montauka, a vojnu bazu je posjetila u dva navrata: 1970. i 1994. Tekst koji slijedi je rekolekcija pod hipnozom. Sesija od 11.09.1995. godine:
‘Vozimo se u autu prema Montauku. Na prednjem sam sjedištu s majkom … Po dolasku odlazim s prijateljem prema pješčanoj uzvišici … Džip sa četiri vojna policajca … Odvoze nas prema brdu … čiji se dio otvara ispred nas … Unutra su uniformirane osobe s crnim beretkama, naoružani … Idemo prema jednom liftu … Prolazimo kroz mrežu hodnika … Što se spuštamo niže, postaje sve hladnije … U mračnoj sobi sam … Na krevetu. Preko mog ramena nešto se kreće. Približava se. Sada vidim bolje. O, bože! Pa to je monstrum! (U tom trenutku sam skoro skočila s kauča u doktorskoj uredu. Nisam se mogla prestati tresti. Doktor me je smirio tako da sam mogla nastaviti.)
Ono što vidim je biće visoko oko dva metra. Uši su mu velike i uspravljene prema vrhu. Oči su mu sjajne, zlatno žute i čini mi se da svijetle u mraku. Zašiljeni zubi … i, i rep! Prilazi mi. Nisam nikad tako bila prestrašena u svom životu. Na 30 cm je od stola. Skida mi šorc i kupaći kostim. Njegovo lice je toliko blizu mojem. Želim vičem, ali to mogu samo u sebi. On pušta piskav zvuk … Kao da uživa u mom strahu … Osjećam nešto u sebi … boli … Ne znam koliko dugo je ovo trajalo … Kad je završio, odlazi na vrata. Ponovo uniformirane osobe dolaze … Odnose me u drugu sobu, svjetliju. Mnoštvo opreme koju ne prepoznajem, sa svjetlima i gumbima.
Postavljaju me na sto … pet-šest ljudi, s maskama, bijelim odorama i kapama. Glava mi je okrenuta na stranu. Osjećam da mi briju mali dio iza uha … iako ne mogu govoriti, svega sam svjesna. Nekoliko minuta kasnije gubim svijest …
To je bilo sve što sam se sjetila pod hipnozom. Pet godina poslije ovih događaja, 1985, imala sam upalu iza desnog uha. Doktor je trebao malo rasiječe iza uha da bi očistio gnoj … Samo što je rasjekao kožu skalpelom, nešto je iskočilo. On je to pregledao i rekao da nije nikad tako nešto vidio. Imalo je oblik i veličinu metka …
Sredinom rujna 1994. ponovno sam u posjeti Montauku. Provela sam četiri dana spavajući u obližnjem hotelu. Posljednju noć su me probudile vibracije kreveta. Kao da sam pogođena potresom. Otvorivši oči, znala sam da nisam sama u sobi. Tijelo mi je povučeno s kreveta. Htjela sam zavičem, ali ništa više od šaputanja nije izlazilo iz mene. Okrenula sam se pokušavši se uhvatim za okvir kreveta … I to je bilo zadnje čega se sjećam prije no što ću izgubiti svijest.
Sljedećeg jutra ničeg se nisam sjećala. Dok sam se presvlačila vidjela sam kao dva uboda na lijevom bedru. Oko 5 cm razdvojeni. Na pregledu kod interniste bili su iznenađeni simetričnošću ovih ‘točaka’ i iznenađeni kako se ne secam odakle mi. Nisu mi dali nikakvu jasnu dijagnozu … ”
Rezultati sesija gospođe Guerin potvrdili su u nekoliko navrata. Prvi put kada je nazočila UFO konferenciji u Mobilu, Alabama. Slike reptilijanaca na konferenciji podsjetili su je na njezino iskustvo iz 1970. kada je prepoznala biće iz one mračne sobe. Drugi put u istupima znanstvenika koji su sudjelovali u projektima ispod Montauka, npr. Preston Nichols-a.