To kažu legende, a ovo je priča G. K. Kulcsha koji je radio kao promatrač u meteorološkoj postaji u Kirensku oko 460 kilometara od mjesta Tunguske eksplozije: ’30. lipnja opažena je neobična pojava sjeveroistočno od Kirenska koja je trajala otprilike od 7,15 do 08:00 sati ujuiro. Ja osobno je nisam vidio jer sam nakon bilježenja rezultata meteoroloških instrumenala započeo svoj posao. Evo što se dogodilo – glavne crte onoga što su rekli oni koji su to vidjeli svojim očima. U 07:15 na sjeverozapadu se pojavio vatreni stup promjera oko četiri sagena – preko osam metara, a imao je oblik koplja. Kad je stup nestao začulo se pet snažnih kratkih prasaka koji su, poput udara topa, brzo ali zasebno uslijedili jedan za drugim, Zatim se tom mjestu pojavio gusti oblak. Oko 15 minuta kasnije opet se začulo isto takvo praskanje, a zatim se nakon narednih 15 minuta ponovno ponovilo. Skeledžija, bivši vojnik i uopće, jedan inteligentan, iskusan čovjek, nabrojao je 14 prasaka u tri skupine. Na obali rijeke je bio po duznos tako da je vidio i čuo cijelu ovu pojavu od početka do kraja.
Puno ljudi je vidjelo vatreni stup, a praskanje je čulo još i više. Seljaci koji su dosta u Kirensk iz sela Koreinaya koje je od njega udaljeno 20 versta – 21 kilometar i najbliže je Tunguskoj, ispričali su kako se tlo tako snažno zatreslo da su na kućama popucali okviri prozora, što potvrđuje i znak na traci barograf. U arhivama bivseg Irkutskog magnetskog i meteorološkog opservatorija istražitelji su uspjeli pronaći bilješke A. EC Kokorina koji je radio kao promatrač na meteorološkoj postaji na rijeci Kezhmi oko 600 km od mjesta Tunguske eksplozije. U njegovom dnevniku mjerenja za lipanj 1908. pod ‘bilješke’ napisana je izuzetno važna primjedba. Ona pokazuje da se u to vrijeme u zraku zasigurno nalazilo više od jednog tijela. U 7,00 sati ujutro na sjeveru su se pojavila dva vatrena kruga – kugle divovskih dimenzija; 4 minute nakon pojavljivanja, krugovi su nestali; ubrzo nakon njihova nestanka začula se glasna buka, slična zvuku vjetra, a širila se od sjevera prema jugu. Buka je trajala oko 5 minuta, a zatim su uslijedili zvuci i grmljavina, poput prasaka iz ogromnih pištolja, od čega su zazvečali prozori.
Ovo praskanje trajalo je 2 minute, a nakon njega čuo se pucanj kao iz puške. Ovi posljednji zvukovi trajali su 2 minute. Sve ovo dogodilo se po vedrom danu. U to vrijeme T. Naumenko promatrao je let kugle iz sela Kezhma koje leži na rijeci Angara. On je tvrdio da je ovo tijelo bilo veće od Mjeseca i da je prešlo ispred Sunca koje se u tom trenu nalazilo na visini od 27 ° iznad horizonta. U tom istom trenutku Tunguski meteor preletio je iznad sela Mironov (58 ° 14 ‘S, 109 ° 29’I). Prvi koji su opazili let jednog od ‘terminatora’ koji je u sebi nosio snažan elektromagnetski naboj bili su stanovnici sela Aleksandrovka (područje južnog Altaja), koje je od mjesta eksplozije udaljeno gotovo 1.500 kilometara. Priča Ivana Nikanoroviča Kudriavtševa, koji je vidio let vatrenih kugli, sadrži detalje koji ukazuju na elektromagnetsku prirodu ‘terminatora’: … 30. lipnja 1908. bio je vedar dan … Sjedio sam nasuprot prozora koji gleda na sjeverozapad. Naše selo, Aleksandrovka, proteže se uzduž klanca … Nasuprot sela na gorskom lancu Semi izdiže se vrh planine Gliaden. U 7.00 sati ujutro Sunce je već bilo izašlo ali se još uvijek nije pojavilo iza Gliadena. A onda se na nebu iznenada pojavila blještava vatrena kugla; njena veličina i blještavost povećavali su se ogromnom brzinom. Letjela je prema sjeverozapadu. Leteća kugla bila je veličine Mjeseca, samo što je bila svjetlija, iako ne blještavo svjetla. Mogli ste je promatrati kako leti bez da morale skrenuti pogled. Letjela je vrlo brzo, a iza sebe je ostavila bijeli trag dima kojije bio širi od same kugle. Čim se ova kugla pojavila, cijelo područje obasjala je neka neprirodna svjetlost, a ona se nije pojačavala ravnomjerno već uz neku vrstu fluktuacija, u bljeskovima koji su dolazili poput valova. Nije proizvodila nikakvu buku niti grmljavinu ali je neprirodna fluktuirajuća svjetlost pobuđivala neku vrstu straha i tjeskobe.
Ye Sarychev, kojeg je u kanskom 11. listopada, 1921. ispitao DF Landsberg je izjavio: ‘Nakon što se začula buka, u zraku se pojavila neka vrsta svjetla okruglog oblika, otprilike upola manja od Mjeseca, s nijansom plave, koja je velikom brzinom Lélé u smjeru od Filimonova prema Irkulsku, Svjetlost je ostavila trag u obliku bledoplave pruge koja se prolezala gotovo čitavom njenom putanjom, a zatim je od prvog kraja poslepeno počela nestajati. Svjetlost se sakrila iza planine bez da se raspala. Nisam mogao odrediti vrijeme trajanja pojave, ali trajala je vrlo kratko. Vrijeme je bilo sasvim vedro i mirno. Istovremeno, sjeverno od područja oko Krasnojarska, 60 km sjeverno od Minusinsk, 930 km od mjesta eksplozije, opaženo je kretanje nebeskog tijela ali se ono kretalo drugom putanjom. Otprilike u isto vrijeme opažen je objekt u području oko naselja NizhneyeIlimskoye, 418 km od mjesta eksplozije. A zatim je, kako je pouzdano utvrđeno, nebesko tijelo preletjelo iznad sela Preobrazhenka smještenog pored rijeke Nizhniaya Tunguska.
Svi ovi objekti letjeli su u istom smjeru – prema jednom odredištu: prema područjima udara Shishkov i Kulik te Voronov krateru! Slika složena iz priča svjedoka jasno pokazuje da objekti opaženi iz različitih dijelova tajge nisu mogli biti meteori. Bilo ih je puno i slijedili su različite putanje, ali svi prema istoj točki. Nevjerojatno što znanstvenici i istraživači koji su tako pomno ispitali brojne svjedoke u njihovim iskazima nisu primijetili bilo kakvu raziiku između ponašanja meteora i ‘kugli-terminatora’ koje su se skupile u velikom broju došavši iz različitih smjerova da bi ga uništile. Dobro je poznata činjenica da je let meteora kroz atmosferu uvijek vrlo kratak (radi se o sekundama) i vrlo brz (izmedu 6 i 22 km u sekundi), pod kutom u odnosu na Zemljinu površinu uzduž ravne putanje te da oslavlja trag vatre i dima koji se proteže na 200 do 300 kilometara, a koji se rasprši za nekih desetak minuta. Izvješća istraživača i objašnjenja znanstvenika govore o jednom Tunguske objektu. Medutim, iskazi svjedoka o samom događaju i dokazi koje su prikupili znanstvenici uporno ukazuju da je na nebu bilo nekoliko objekata koji su se kretali različitim putanjama Iz različitih smjerova, a najznačajnije je što su se kretali polako, paralelno sa Zemljinom površinom, ponekad se zaustavljajući i mijenjajući smjer i brzinu – drugim riječima, manevrirajući – što u potpunosti isključuje postavku da su opaženi objekti bili komete ili meteori. Meteori i komete ne lete na takav način!
Na tisuće svjedoka nije moglo pogriješiti u onome što je vidjelo jer je nebo tog jutra bilo bez oblaka. Ljudi koji žive u promjeru od preko 800 km od mjesta gdje je kozmički uljez pao opazili su neobično kretanje ogromnih vatrenih tijela koja su proizvodila iskre i iza sebe ostavljala trag duginih boja. Ipak, najvažnija stvar je da oni nisu vidjeli jedan te isli objekt, već različite ‘kugle-terminatore’ koje su se razlikovale u izgledu i ponašanju. Nakon što su ‘terminatori’ stvoreni i izbačeni kroz otvore konstrukcije počeli su se kretati do neke kontrolne točke – mjesta njihova posljednjeg izviđanja prije uništenja meteora. U određenoj fazi njihovog leta, kugle su se zaustavile da bi podesile svoj položaj u odnosu na padajući meteor, a zatim su, razišavši se ogromnom brzinom i uz užasmu grmljavinu, pojurile da se s njim susretnu.
Slijedi dio priče svjedoka koji je živio u selu Moga kraj Nizhniaye Tunguske, 300 km istočno od mjesta eksplozije: ‘… Dobro se sjećam tog vremena – tad mi je bilo jedanaest godina. Ustao sam prilično rano … Nebo je bilo vedro i bez i jednog oblaka … Naša kuća se nalazila ovdje, gdje još uvijek stoji, a ja sam zabijao kosu. I tako sam zabijao kosu, ali se činilo kao da zvuk doiazi s nekog drugog mjesta. Potpuno sam se umirio i poslušao, kad je počela prava tutnjava. Nebo je bilo vedro da vedrije ne može biti, niti jednog oblaka na vidiku. Tada, naravno, nije bilo aviona ni helikoptera. Tek smo ih kasnije počeli viđati. Ali se čula ta tutnjava. Nije sličila grmljavini. I stalno se pojačavala, proizvodeći sve glasniju buku … Odjednom se nebo dokotrljala drugo sunce. ‘Naše’, da tako kažem, mi je udaralo u stražnji dio glave, a ovo mi je bilo ispred očiju. Nisam mogao gledati; sve se zacrnilo, Zatvorio sam se u kuću, a novo sunce je svijetlilo kroz ovaj ovdje prozor i ovako prešlo preko peći …
Kuća je, kao i većina ruskih kuća uz sjeverne rijeke, bila sagrađena tako da su joj prozori gledali na istok i jug. Jedan mali prozor bio je okrenut na sjeveroistok, a ovo ‘sunce’ je sjalo kroz njega, pobojavši bijeli zid velike ruske peći u grimizno. Ova svjetlost pomicala se s desna na lijevo, prema istoku. Kroz ostale prozore je na drugi zid peći padati obično sunčevo svjetlo. Gledao sam kako plamteće svjetlo sunca kroz taj prozor pada na peć, a moja vilica se samo objesila. Nikad nisam vidio nešto slično. A tutnjava se i dalje nastavila. Nije bilo popuštanja. Moj djed je sjeo na peć i počeo glasno moliti. Molio je govoreći mi, ‘Stiopu, pomolimo se! Svi se molite! Dogodilo se … Dolazi … ‘Šamani su prethodno upozorili ljude o kraju svijeta. Koja molitva? Htio sam otrčali nekuda, a nisam imao kud. Svuda oko mene čula se buka. A vatrena Kuigi nam se približavala. I dalje je milila preko peći … A zatim se zaustavila … Vatrena kugla koja se pojavila na vedrom nebu bez i jednog oblaka približila se zemlji uz sve jaču buku. Vidno je rasla, sva u plamenu, i toliko se napunila snažnim užarenim svjetlom da je nije bilo moguće gledati. U jednom neodređenom trenulku, užasno tutnjanje pretvorilo se u neprekidno grmljenje, a kugla se prestala pomicati, viseći iznad tla kao što sunce visi iznad horizonta pred zalazak. Teško je odrediti koliko dugo je tako stajala, ali vatrena kugla ostala je nepomična dovoljno dugo da bi se njezina nepomičnost utisnula u zapanjeni ljudski um.
Bojao sam se pogledati kroz prozor, ali sam na peći vidio da se zaustavila. Zatim je iznenada eksplozivnom brzinom bljesnula preko peći i nestala. Grmljavina je bila zastrašujuća. Zemlja se zatresla. Oboren sam na pod, a staklo s malog prozora razletelo se na sve strane kao da ga je netko udario prema unutra … Nisam dugo ostao na podu. Skočio sam pomislivši, ‘Gdje je djed? Nije valjda srušen na tlo! ‘ Ležao je na trbubu na samom rubu peći i stalno me pitao, ‘Stiopu, što je to bilo? Stiopu, što je to bilo? ‘ Bio je sav modar i blijed, blijed … Mislim da se tlo još uvijek treslo, pod se pomicao pod mojim nogama, ili su mi se vjerojatno noge tresle. Bilo je užasno! … Nitko nije znao kuda je otišlo, to sunce. Samo trenutak prije je sijalo. A, sjaj je bio tako jak da su sjene isti tren nestale. A, ta svjetlost, sudarivši se s običnom svjetlošću, lišila je svijet njegovih poznatih, lijepih oblika. Sve, od najmanje vlatl trave do drveća cedra, iznenada se učinila drugačijim od onog kakvo je uvijek bilo. Boje su nestale; kao i uobičajena trodiomenzionalnost svijeta, toplina i blagost. Naš svijet je nestao …
Sudeći prema detaljima ove priče, narator se nalazio vrio blizu mjesta gdje je ‘kugla-terminator’ nastala; drugim riječima, u neposrednoj biizini jednog od stupova energije – vatrenih zračnih vrtloga, koji su izbacili ‘terminatora’ na površinu. Iskaz koji je zabilježio Sbitnev sadrži ovaj važan element: Netko je vidio i kako se iz te vatrene kugle prema dolje spušta vatreni stup, a za trenutak pojavila se neka vrsta ogromnog stabla s okruglom, vatrenom krošnjom. Netko je primijetio da je ova pobješnjela hrpa svjetla iz sebe izbacila još jednu kuglu koja se sjurila prema zemlji. Ostali su, međutim, uporno tvrdili da nije bilo druge kugle, već da se sam plamen, samo to sunce, sjurilo u koso prema dolje. Mnogi su to vidjeli i bilo je puno različitih verzija. Ali, svi su se složili da je kretanje tog misterioznog vatrenog tijela prestalo i da je ono neko vrijeme nepomično visilo iznad tla. A čula se i rlka … A zatim se začulo nešto poput eksplozije – tlo se zatreslo, a tijelo je brzo odlelelo uz isto tutnjanje, ali sad sve slabije, i gašenje pobjesnile vatre – udaljavajući se sve više i više, sve dok ste ga jedva mogli primijetiti na ogromnom nebeskom prostranstvu. Zatim je nestalo, a grmljavina se stišaia, smanjujući se dok nije u potpunosti prestala … Bila je tamo – a zatim je odletjelo …

EPSKA PESMA OLONKHO

Podigavši ​​kamenu oluju,
Izazvavši bljesak munje i
udar četverostrukog groma
Iza sebe,
Letješe Niu’yun Baoiur odlučno …

Pažljivo proučavanje Olonkhoa nameće jedan važan zakijučak. Neki elementi ove epske pjesme opisuju obrazac koji u potpunosti odražava faze i razvoj događaja koji se povremeno javljaju iznad sibirske tundre. Postaje jasno zašto sadržaj Olonkhoa ovako zapanjujuće odražava iskaze svjedoka. Evo još nekoliko redaka iz Olonkhoa:

Na udaljenosti od tri dana puta
Dim se izdiže
Šireci se po zraku poput gljive.
Okolnu zemlju sve više prekrivaju
Prašina ipepeo.
Dim se vrtloži,
Uzak i cm,
Uzdižući se prema nebu i tamnom oblaku,
zaklanja sunce

Ovaj scenarij vidjele su na tisuće ljudi u različito vrijeme. Među zanimljivije priče o ovoj pojavi spada izvštaj nizozemskog veleposlanika, Baron de Bija, koje je I. V. Bogatyrev pronašao u arhivi državne mornarice SSSR-a: ‘drugi travnja, 1716., drugog dana nakon uskrsa, oko 21.00 sat na čistom, vedrom nebu pojavio se izuzetno sjajan meteor čiji sjaj se prethodno postupno pojačavao. Na sjeveroistočnom dijelu neba prvo se horizontu pojavio vrlo gust oblak, zašiljen prema vrhu i širokog donjeg dijela. Tako se brzo uzdigao da je za samo tri minute dostigaoo polovicu visine zenita. Istog trenutka kad se tamni oblak pojavio, na sjeverozapadu se pojavila ogromna sjajna kometa koja se uzdigla 12 ° iznad horizonta. Zatim se na sjeveru pojavio drugi tamni oblak. ogromnom se brzinom sjurivši prema oblaku na sjeveroistoku koji mu se približavao nešto sporije. Između ova dva oblaka stvorila se bijela svjetlost u obliku stupa koja nekoliko minuta nije menjaia svoj položaj. Oblak koji se bio pojavio na sjeveru i krenuo prema istoku ogromnom brzinom toko se snažno sudario s drugim oblakom da su se od njihova sudara na nebu pojavi! I veliki plamen i dim, dok se užareni sjaj širio od sjeveroistoka točno prema zapadu. Dim se uzdigao 20 ° iznad horizonta dok su ga plamene zrake neprekidno presijecala u svim smjerovima, kao da se vodi neka bitka između mnogih mornarica i vojski. Ovo čudo nastavilo se odvijati čitavih petnaest minuta u svom najblješlavijem obliku. a zatim je mala po malo počelo nestajati dorade se pojavom veiikog broja svijetlih strijela koje su se izdigle na 80 ° stupnjeva iznad horizonta. Oblak koji se pojavio na istoku se raspršio. Nakon toga, i drugi je u potpunosti nestao, tako da je nebo do 22.00 sata opet postalo vedro i posuto sjajnim zvijezdama. Teško je i zamisliti kako je zastrašujuće izgledao sudar dva oblaka kad su se oba, kako se činilo, od snažnog udarca raspala i kad se uz njih pojavio veliki broj malih oblaka koji su se ogromno brzinom kretali prema zapadu. Plamenovi koji su se iz njih širili izgledali su poput udara groma, nevjerojatno svijetli i sjajni ‘.