Pjevao je “Jeleni umiru sami” i bio jedna od najvećih tragedija tadašnje jugoslavenske glazbene scene. “Svatko od nas neku svoju priču ima što u tami tišti, a puteve bira samo kad je hladno, kad umori zima, slutimo je tužni na krilu leptira …” Ovo su stihovi koje je frontmenu grupe “Poslednja igra leptira” jednom poklonila drugarica iz škole . Iste riječi su se našle na njegovom grobu i sažimaju svu ljepotu i tugu života koji se ugasio u 31. godini 12. veljače 1990. Ove godine se obilježava 26 godina od smrti legendarnog pjevača Nenada Radulovića, poznatijeg kao Neša Leptir – klauna s tugom u srcu uz čije pjesme i danas pustimo suzu. Momak koji je svojim humorom, karizmom i nevjerojatnim talentom za glazbu i javni nastup osvajao srca diljem stare Juge tragično je preminuo u 31. godini, a iza sebe je ostavio hitove “Nataša”, “Jeleni umiru sami”, “Grudi balkanske”, ” vrati se “,” Srce od meda “… Radulović je još kao dječak pokazivao dar za glazbu, išao je na satove harmonike, a kasnije je savladao čak 11 instrumenata, među njima gitaru, flautu, klavijature … Sa tim talentom je mogao da se mjeri još jedino njegov smisao za humor, zahvaljujući kojem se i pročulo njegovo ime. Već u Devetoj beogradskoj gimnaziji, koju je pohađao, postao je pravi šoumen, a njegovi spontani komičarski nastupi prepričavaju se i danas. Tako je jednom režirao humorističnu predstavu “Romeo i Julija po treći put među živima”, a osmislio je i vlastiti radio program “Piratska radio-stanica Sandokan”, koji je snimao na kasete i dijelio prijateljima. Na Kalemegdanu je snimio vlastitu verziju američkog filma “Francuska veza” koju je nazvao “Skadarlijska veza”. “Posljednju igru ​​leptira” Neša je osnovao 1979. sa drugarima iz susjedstva. O tome koliko je bio popularan u Beogradu svjedoči činjenica da su imali više od 200 živih nastupa i čak 15 puta napunili Dom sindikata prije nego što su snimili prvi album “Napokon ploča”. Pjesme “Nataša” i “Vrati se” odmah su ih proslavile širom Jugoslavije. Njegov neobuzdani humor i originalnost su činili od svakog nastupa scenski spektakl, koji je u isto vrijeme bio i glazbeni i komičarski šou, a publika je jednostavno bila zaljubljena u njega i na koncerte dolazila bez ikakvih kampanja, plakata, propagande … Kako je grupa dobila ime nikad nije objasnio, a zanimljivo je da je Neša, kojeg su zvali Leptir, imao ogroman strah od leptira! Koncerte je često počinjao stihovima: “U mojoj gitari živi jedan leptir i mnogo je stvari koje nas vežu, kad dođu kiše i zima tuge i njemu i meni krila se stežu”. Pjesmu koju je dobio od drugarice Suzane mnogi navode kao inspiraciju za naziv benda, a ti stihovi su ga pratili do tragičnog kraja. Razbolio se iznenada. Imao je tumor u lijevom testisu, koji liječnici nisu otkrili na vrijeme i koji je metastazirao na pluća i mozak. Nakon prve operacije je izgubio kosu, ali od nastupa nije odustajao. Nosio je šešir. Čuveno je njegovo gostovanje na koncertu Lepe Brene na kom je u svom maniru imitirao Slobodana Miloševića, a publika je pala u trans. Vedrina po kojoj je bio prepoznatljiv nije ga napuštala do posljednjeg dana. Dvadeset minuta prije nego što je zauvijek zatvorio oči, brat ga je upitao kako se osjeća. Odgovorio mu je s osmijehom: “Pa, ne mogu baš igrati nogomet.” Prisjećajući se njegovih posljednjih trenutaka, brat Željko je ispričao: – Vidio sam ga kako odlazi, u ćošku sobe na VMA bolnice. Jasno sam gledao kako kreće na put, iz kuta one bolničke sobe. Baš tada je sa krošnji drveća pod prozorom, poletjelo jato ptica. Tu sliku pamtim kao da se sada ponovno odigrava pred mojim očima.