Ali, šta su ti vampiri koji su bukvalno na smrt prestravili micur? Vampiri su leševi, ni mrtvi ni živi, koji noću ustaju iz groba i sišu krv živih bića. Oni postupno ispiju krv svojih žrtava, koje zatim i same moraju postati vampiri. Legendarna postojbina vampira je u istočnoj Europi, preciznije rečeno, u Rumunjskoj. Tu, u prokrajine Transilvaniji, engleski pisac Brem Stouker smjestio je pozornicu svoje čuvene priče o Drakuli. Njegov grof Drakula, raširenih nozdrva, krvavo-crvenih usana i dugih oštrih zuba, tipizira našu predstavu o vampiru. Ali, poput drugih legendarnih vampira, Drakula je lako mogao pretvoriti u neku životinju, na primjer vuka ili šišmiša. Vampir može pretvoriti čak iu paru i da se tako provuče kroz pukotine prozorskih okvira u traganju za svojom žrtvom. Kad grozna gozba krvlju bude završena, vampiri se povlače natrag u svoje mrtvačke sanduke, gdje ih je lako prepoznati po odličnoj očuvanosti njihovog tijela. Bez obzira koliko su dugo bili pokopani pod zemljom, kaže legenda, oni izgledaju kao da su još uvijek živi. Češnjak, so, ili raspelo mogu ih oteraju, ali jednini način na koji mogu da se unište jeste da im se probode kolac kroz srce – pri čemu oni ispuštaju jedan grozan samrtnički krik. Isto tako, ponekad je potrebno da im se odrubi glava, i da budu spaljeni.
Primitivno praznovjerje? Svakako, reći će mnogi. Pa ipak, micur je vjerovao u to. Bio je uvjeren da vampiri postoje i to ne samo u dalekim šumama Transilvanije. Demetri micur je vjerovao da su mu vampiri ugrožavali život u jednom britanskom gradu sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Istražni sudac je napomenu da je čovjek istinski vjerovao u to. On je poricao da je micur bio lud, mada je dozvoljavao mogućnost da je ‘možda bio opsjednut’. Poljak, koji se rodio 1904. godine, izgubio je sve u drugom svjetskom ratu. Stigao je u Englesku po završetku rata bez igdje ičega.
Istražni sudac je rekao: ‘Ja se bavim isledničkim poslom već dugo vremena i vidio sam u sudnicama slučajeve svih mogućih vrsta. Vidio sam sve vrste izopačenosti, sve vrste besmisla, pa zato mogu zamisliti duševno stanje tog čovjeka. Mnoga zla su njega zadesila. U redu, kad je već tako, ja ću se držati zla – i tako je i došlo do toga da vjeruje u vampire. Uvjeren sam, poslije ove istrage, da se taj čovjek istinski plašio vampira i da nije pokušao ubiti samog sebe ‘.
Čak iu New Yorku, svakako najneprikladnijem mjestu za pojavljivanje vampira, publicista Jeffrey Blit izvijestio je o dva neobična slučaja. Jedna djevojka, koja je rekla da se zove Lilita, ispričala je dvojici psihijatara kako je na groblju vidjela nekog mladića koji je pokušao da je poljubi. Uglavnom, umjesto da pristane na poljubac ona je zarila zube u mladićev grkljan tako silovito da je potekla krv. Izjavila je: ‘Ja nikada nisam o sebi mislila da sam Drakula, već prije jedna vrlo zla osoba koja voli okus krvi’. Drugi vampir bio jedan mladić po imenu Karl Džonskon, koji se ušuljao u spavaću sobu svoje sestre dok je ona spavala, blago bocu njenu nogu a zatim joj sisao krv. To ga je učinilo žednim, rekao je, a zatim objasnio kako je osjećao da dobiva neku novu snagu dok je izvlačio krv iz svoje žrtve.
