Četiri velika Galilejska mjeseca koji kruže oko Jupitera jedini su preživjeli od barem pet generacija mjeseca koje su kružile oko ovog plinovitog nebeskog diva. Prema najnovijim znanstvenim istraživanjima provedenim u Americi svi ostali Jupiterovi sateliti, a bilo ih je više od dvadeset, bili su progutani od svog matičnog planeta u ranim danima Sunčevog sustava. Četiri mjeseca koje je otkrio Galileo Galilei igrali su ključnu ulogu u povijesti znanosti jer su poslužili kao nepobitni dokaz činjenice kako sva nebeska tijela ne kruže oko Zemlje. No, do sada nitko od znanstvenika nije pomišljao kako oni nisu bili i jedini Jupiterovi sateliti. Do stvaranja ove zanimljive pretpostavke došlo je tek nedavno kada su stvorene računalne simulacije formiranja Jupiterovih mjeseca. Tada je na svjetlo dana izašao podatak o prevelikoj masi prstena koji kruži oko ovog planetarnog diva. Naime, za stvaranje postojeća četiri mjeseca bilo je potrebno čak pet puta manje materijala.

Kako stvari stoje, astronomi s Instituta za istraživanja u Boulderu su uvjereni da je Jupiterova gravitacija nakon stvaranja privukla veći broj njegovih satelita natrag i jednostavno iz zdrobila u prsten koji sada kruži oko njega. Jupiter je jednostavno pojeo svoju djecu. Proces stvaranja i gutanja ponovljen je nekoliko puta, tako da je do sada najvjerojatnije postojalo čak pet generacija Jupiterovih satelita. U jednom trenutku došlo je do prekida dotoka dodatnog materijala iz ostatka Sunčevog sustava, pa se čitav proces zaustavio. Preostala četiri mjeseca su preživjela i ostala se okretati oko Jupitera, izbjegavši ​​na taj način sudbinu svojih nesretnih prethodnika. Astronomi su uvjereni kako se identični proces “gutanja” svojih satelita odigrao i kod Saturna. Ova dva planeta slična su po svojoj strukturi i veličini, što je najvjerojatnije dovelo do sličnog kanibalističkog ponašanja.

Ove nove astrološke priče o svemirskom kanibalizmu su prije tisuća godina bile opisane u grčkoj mitologiji. Tamo je Kron (Saturn) nakon što je uz pomoć majke kastrirao svog oca Urana počeo gutati svoju djecu kako bi spriječio da ga netko od njih svrgne s trona. U tome nije uspio, pa ga je na kraju pobijedio njegov sin Zeus (Jupiter) i ustoličio se kao novi vladar božanskog panteona. U astrologiju je ta mitološka priča ostavila duboki pečat u načinu interpretacije Saturnove simbolike. Proglašen je glavnim zlotvorom i označen kao najmračnija kotača bilo koje astrološke karte. S druge strane, Jupiteru je pridružena potpuno različita uloga. Njegov blagotvorni utjecaj slavljen je na sve strane. Novootkrivene činjenice o Jupiterovom proždiranju svojih satelita stavljaju ga astronomski rame uz rame Saturnu. Iz tog razloga ne bi bilo temeljitije preispitati astrološke sličnosti i razlike ta dva nebeska diva. Jesu li oni uistinu tako različiti kao što se na prvi pogled čini, ili je, ipak, sin naslijedio dio navika svog oca?