Čak pola tisućljeća poslije Krista kršćani su sasvim slobodno mogli vjerovati u reinkarnaciju, pa su se mnogi toga i držali. Nekoliko svetaca iz tog razdoblja, sv. jeronim, sv. Augustin i sv. Gregorije, otvoreno raspravljaju na tu temu, a sv. Georgije kaže: ‘Apsolutno je neophodno da se duša izliječi i pročisti, a ak ose to ne desi za vrijeme njenog života na zemlji, onda se mora dogoditi u sljedećim životima.’
Očito je ipak da u nekim od navedenim citata, a posebno u biblijskim, teško može biti riječi o nedvosmislenim dokazima koji idu u prilog onima što tvrde da je Isus Krist bio u Indiji prije nogo što je počeo širiti svoje učenje, ali i da, s obzirom na stalno prisustvo sporenja o reinkarnaciji u kršćanstvu kroz povijest, svi ovi citati, pa i mnogi drugi, imaju izuzetnu težinu u teorijskim raspravama, što se očituje iu suvremenim raspravama katoličkih znanstvenika na temu zakonitosti Petog Vijeća i 15 članova Prokletstva (Anateme). O čemu se ovdje zapravo radi?
Origen (slika levoi gore) je bio i ostao jedan od najutjecajnijih kršćanskih teologa svih vremena. On je snažno podržavao teoriju reinkarnacije. Govorio je: – Duša nema ni početka ni kraja … Svaka duša dolazi na ovaj svijet ojačana pobjedama ili oslabljena porazima svog prošlog života. Njezino mjesto u ovom svijetu kao broda određenog za slavu ili sramotu određeno je njeniom prošlim zaslugama ili grijesima. Njezino djelovanje u ovom svijetu određuje joj mjesto u svijetu koji slijedi nakon sadašnjeg.
Međutim, bizantski car Justinijan je ovakva učenja odlučio pod hitno zabraniti, te je sazvao Peti Ekumenski savjet, i to na takav način da o ishodu ne bude nikakve sumnje. Pozvao je 159 biskupa iz Istočnog kršćanskog svijeta, a tek šest iz Zapadnog, gdje su Origen učenja bila široko prihvaćena. Savjet je odlučio: – Ako netko prihvaća nevjerojatno postojanje duše prije ovoga života, kao i čudovišnu reinkarnaciju neka koja slijedi nakon toga: NEKA BUDE PROKLET. Bilo je to 553. godine Kristovog doba. Bio je to signal za veliku čistku u kršćanstvu, a mnogi vjeruju da je teorija reinkarnacije upravo tada definitivno izbačena iz službenog kršćanskog učenja.
Možda su u prihvaćanju reinkarnacijske teorije u kršćanstvu najdalje otišli gnostici, koji su, možda i upravo zbog toga, spas od velikih čistki morali potražiti čak u arapskom svijetu, gdje je kudikamo blagonakloniji stav prema reinkarnaciji imao službeni islam.