Vladika Nikolaj je Drugi svjetski rat prorekao još 1931. godine u knjizi ‘Rat i Biblija’! On tu podrobno nabraja i analizira objektivne odkaze i znakove koji nemonovno vode novom svjetskom sukobu. Razmatra također i uzroke, za koje kaže da su u osnovi isti otkad je svijeta i vijeka, a na koje najbolje može ukazati Biblija: ‘Tko bi nam (onda) mogao ukazati i objasniti uzroke budućeg rata, ili rata uopće? Nitko drugi do Svetoga Pisma Božjega. Ne postoji nijedna knjiga na svijetu izvan Biblije, u kojoj je opisano toliko ratova sa danim praizvornim objašnjenjima istih … Ne postoji nijedna filozofija rata koja bi mogla dati zadovoljavajuće odgovore o uzrocima rata i predvidjeti pobjedu ili poraz jedne ratujuće strane. Takve odgovore i takva predviđanja samo Biblija može dati … Jer ratovi koji su u njoj opisani i objašnjeni, tipični su za sve ratove u prošlosti i budućnosti … ‘
Međutim, ono što zapanjuje jeste sa koliko je detalja prorekao kakav će biti taj rat: ‘Ni java, ni snovi, ni mašta poštenih i razumnih ljudi ne mogu ni približno predstaviti preužasno sliku predstojećeg rata, kome čovječji rod korača u susret. To će biti rat potpuno lišen milosti, poštenja i viteštva. Viteški rat između Izraelaca i Filistejaca, u kome dvije vojske promatraju borbu između svojih predstavnika, Davida i Golijata, očekujući od ishoda te borbe svoju pobjedu ili poraz, samo je jedna čobanska idila prema ratu predstojećem. I rat Arđuna protiv Bhišme, opisan u Mahabharati, samo je jedna idila. Kao idila je i rat na Kosovu između Srba i Turaka. Pa idila čak i rat Napoleona protiv Moskve. Što ja to govorim? Ta svi ratovi u svijetu, u kojima su imalo zasijali zrake milosti, poštenja i viteštva, svi ratovi koji su mogli dati nadahnuće bar jednom dobrom pjesniku i jednoj dobroj pjesmi – idila su prema ratu koji predstoji. Jer budućim ratom neće se ciljati samo pobjeda nad protivnikom nego istrebljenje protivnika. Potpuno uništenje ne samo boraca nego i cijele njihove pozadine, njihovih roditelja, djece, bolesnika, ranjenika i zarobljenika, njihovih sela i gradova, stoke i koševa, željeznica i cesta! Plamen koji ne misli i ne pravi razliku.
U prošlom ratu kukalo se nad Remskom katedralom. U novom ratu smijat će se nad ruševinama mnogih kadedrala, mnogih narodnih svetinja, vjekovnih spomenika i svega ostalog što je ljudskom srcu na rodnoj gruda zemlje milo i dragocjeno. Oganj će se bacati neštedimice sa zemlje, sa vode, i iz zraka, na sve ono što je protivničko. Oganj, olovo i čelik padaće kao plaha kiša koja sve plavi i predaje smrti. Uz to će doći i električne munje, električni tenkovi, željezne brzohodne i brzometna naprave, i Bog zna – kakve sve đavolove adske sprave za ubijanje, gaženje i mrcvarenje ljudi, stoke, bilja i stvari. A kao kruna svega toga doći će posljednji i vrhovni izum latino-tevtonski civilizacije – smrad! To jest smradnom plinovi, bacani na protivnika i njegovu domovinu iz najraznoraznijih oruđa i u najrazličitijim preparatima. Svaka živa stvar, koju je svevišnji Tvorac obdario organom za disanje radi naslađivanja Njegovim čistim i životvornim zrakom, izdisaće u grčevima od otrovnog smrada, kojim je bude pozdravljala civilizacija zapadna …
Brojke budućeg rata prevazići će u svakom pogledu, osim u pogledu pošteđenih, znamenke svih ostalih ratova u povijesti ljudskog roda. Tijekom samog rata biće mobilizirani i dječaci od dvanaest godina pa na više i mnoge žene i djevojke. Rekvizicijom će se oduzeti za vojne potrebe sve, ali sve, što pozadina bude imala … Stari sa sitnom djecom i bogaljima, ostat će u praznim i hladnim kućama, s ispražnjenim ambarima i oborima, bez ikakvih alata, bosi, goli, gladni – gladni ljudi u opasnosti od gladnih zvijeri. Cupać pomalo travice, gdje je još bude preostalo od ognja ratnoga, grepšće zemlju i skidač koru … A nastat će i takvi studeni dani, da će ljudi pogoreti sve knjige iz knjižnica, javnih i privatnih, i sve slike i umjetničke predmete iz muzeja. .. Mnogi će od užasa pozveriti, oblesaviti ili poludjeti … A u daljnjem tijeku rata vrhovne komande će izdati zapovijedi da svi ti bijedni komadi i komadići roda ljudskog presele u peštere planinske zbog opasnosti od smrada otrova … Tako da će tjedna rata ljudska obitavališta, gradovi i sela, kuće i kolibe, biti pusti … i kada se rat završi, poslije dugog trajanja, vidjet će se svi ti zbegovi, peštere i jaruge planinske ispunjene mrtvačkim kostima.
Taj rad neće se u stvari voditi ni u ime vjere, ni u ime slobode, niti u imedomovine i nacije – mada će se to isticati kao gesla – nego uglavnom u ime mržnje i osvete, otmice i grabeži … U svim vojskama biće mnogo izdajnika i potplaćenih špijuna. Sledstveno, biće mnogo međusobnog nepovjerenja – i među vojnicima pod istom zastavom – i biće i streljanja čitavih ratnih jedinica. Pored krivih, izginuce i veliki broj pravih od vlastitih vlasti … Bit će i potpunog odsustva junaštva i junaka …
Mrtve ratne strojevi predstavljat upravo glavne i jedine junake buduće vojne. One će izgledati življe, razumnije, moćnije i hrabrije od čovjeka, svoga tvorca i gazde. Čovjek će biti tako ništavan usred svojih strojeva, i bijedan i ustrašen! On će aplaudirati svojim ratnim strojevima kao što je nekad aplaudirao junacima. Jedan veliki dio svih opasnih užasa budućeg rata mi smo već doživjeli i vidjeli u prošlom svjetskom ratu. A ratovi budući biće kudikamo stašniji od svih ratova prošlih … ‘