Klaudije Ptolomej (grčki: Κλαύδιος Πτολεμαῖος, latinski: Claudius Ptolomaeus) – grčko-rimski astronom, geograf i matematičar iz Aleksandrije. Živio je u prvom i drugom stoljeću. Njegovo djelo “Veliki zbornik astronomije”. Osnivač je geocentrične teorije prema kojoj se sva nebeska tijela okreću oko zemlje. Teorija je bila na snazi tijekom 1400 godina, sve do usvajanja Kopernikove heliocentrične teorije. “Veliki zbornik astronomije” je ostao sačuvan u arapskom prijevodu na istoku. Kasnije je preveden na zapadu pod latinizovanim imenom “Almagest”.
Oko 450. godine pne u Babilonu je nastao prvi individualni natalni horoskop. U Aleksandriji, ondašnjoj prijestolnici astrologije, nastalo je djelo “Tetrabiblos”, koje je napisao astronom i astrolog Klaudije Ptolomej koje u osnovnim crtama i danas važi kao klasična astrološka literatura. Iz tih starovekovnih vremena treba spomenuti Hipokrata – oca medicine i Hiparh, koji su se pored osnovnih zanimanja bavili i astrologijom.
Grčki astronom i geograf iz II stoljeća prije n.e. Umro u kanopa, blizu Aleksandrije. Jedan od najvećih znanstvenika Starog doba, baavio se astronomijom, astrologijom, matematikom, gnomikom, optikom, geografijom, glazbom, … U “Amalgesti” je postavio temelje jednog tumačenja planeta, poznatog kao “Ptolomejev sustav” ili “teorija epiciklusa”, prihvaćena od većine astronoma do XVI stoljeća. Prije toga, mnogi Grci su smatrali da planete kruže oko Zemlje po krugovima ili koncentričnim sferama (27 sfera po Euksodu, 55 po Aristotelu). Medjutim ako je i bilo prihvaćeno da je udaljenost planeta od Zemlje nepromjenjiva, nije se mogla objasniti njihova promjena sjaja. Ptolomej, koristeći neke ideje Hiparh i Aolonisa iz Perga, smatrao je da je Zemlja nepokretna u centru svijeta. Zvijezde se nalaze na nepokretnoj sferi, koncentričnoj, koja sama oko sebe rotira na jedan siredički dan. Sunce i Mjesec opisuju krugove stalnim kretanjem, nešto udaljenom od središta, što potvrđuje promjenu njihovog prirodnog promjera.
Planete opisuje krug, epiciklus, čiji se pokretni centar premješta na dugi krug koji za centar ima Zemlju, koja je smernik. Pokazavši daje moguće odrediti područje epiciklusa i smernika, Ptolomej je mogao dosta približno prikaže kretanje planeta. Od tada bilo je moguće napraviti kartu neba u trunutku rođenja, tj uraditi horoskop. Njegova geocentrične koncepcija svemira, koju je oborio Kopernik, nevažna je, jer astrologija uzima u obzir samo aspekte, kutne razmake koji razdvajaju planeta a ne stvarne pozicije. Napisao je i jedno djelo o astrologiji, “tetrabiblon”, u kome se razvija teorija polja i uvodi odnose izmedju horoskopa i zakona fizike koji još uvijek vrijede, naročito teorije četiri elemenata i teorije četiri tjelesna toka.
Za Tetrabiblos se slobodno može reći da predstavlja svojevrsnu astrološku bibliju, koju je u II stoljeću napisao nesumnjivi otac Zapadne astrologije – Klaudije Ptolomej. Kao što i sam naziv govori, knjiga je sačinjena iz četiri knjige u kojima se sustavno obrađuju svi astrološki fenomeni primijenjeni na opća i svakodnevna zbivanja, kako u mundanoj, tako u natalnoj astrologiji.
Tetrabiblos predstavlja matematički trakat u kojem je Ptolomej postavio pravila za izradu karte putem tropskog zodijaka, pisao o fiksnim zvijezdama, utemeljio astrološku vladavinu naroda, te vezu između znakova i aspekata. U njegovo doba astrologija i astronomija nisu bile podijeljene, one su za njega dvije strane iste medalje pa iu Tetrabiblos Ptolomej ustvari …. “Predviđa kroz astronomiju”.
Tetrabiblos je danas jedno od najčuvenijih astroloških dijela antike i predstavlja svojevrsnu “astrološku bibliju”, budući da je na ovim principima izgrađivana praktično sva astrološka misao od antičkih vremena, sve do današnjih dana. Ova knjiga daje detaljne upute za tumačenje najrazličitijih područja natalnog horoskopa, kao i osnove mundane astrologije, te je kroz čitavo vrijeme razvoja Zapadne astrologije predstavljala nezaobilaznu knjigu na kojoj je svaki značajniji astrolog gradio svoje umijeće.
